slika 1. Osnovni elementi čeličnih stubišta
Čelična se stubišta, i po primjeni i po svojim elementima, dosta razlikuju od stubišta koja se rade od naravnog i umjetnog kamena, a po glavnim konstruktivnim elementima sličniji su drvenim stubištima.
Primjena
Prvenstveno se stavljaju u radionice i pogone, gdje se osim velike čvrstoće stubišta zahtijeva velika trajnost, mala opasnost od oštećenja, što manje zauzimanje tlocrtne površine i što manje zasjenjivanje prostora.
Daljnja im je upotreba u objektima i uređajima u kojima inače prevladavaju čelične konstrukcije, kao što su npr. neki vidikovci, tornjevi za skakaonice uz sportske bazene za plivanje, i sl. a osobito su povoljna spiralna stubišta od čelika.
Osnovni elementi
Primarni su i osnovni elementi čeličnih stubišta tetive i nastupnice, a sekundarni su ograda, ležišni podlošci i elementi podesta, koji često i nisu čelični, nego se tetive upiru u armiranobetonske ploče ili grede stropne konstrukcije (sl. 1).
Tetive su kosi nosioci na obje uzdužne strane stubišnog kraka. Na tetive se pričvršćuju ležišni podlošci, a na njih nastupnice, pa svaka tetiva prenosi sve terete stubišta na podeste, odnosno na strop više i niže etaže, pa djeluje kao nosilac na dvije potpore.
slika 2. Tetive, ležišni podlošci i nastupnice u čeličnim stubištima
Tetive se izrađuju od ploča čeličnog lima debljine 8—10—12 mm, visine 180—200—220 mm, dužine prema dužini kraka. Za opterećenja se stubišta vlačna, a prema potrebi i tlačna zona tetive, pojačava dodatkom (navarivanjem) trake od plosnatog čelika, ili kutnih profila, a upotrebljavaju se i nesastavljene tetive od čeličnih profila širine pojasnih dijelova 30—40—50 mm (sl. 2a).
Ležišni podlošci izrađuju se najčešće od čeličnih istokračnih kutnika L — 40/40/5 i pričvršćuju na nutarnju stranu svake tetive zakivanjem ili zavarivanjem. Posebna se vrsta čeličnih stubišta izrađuje sa sedlima pričvršćenim na gornji pojas svake tetive.
Sedla su obično od plosnatog čelika 40/10 mm, savinutog pod pravim kutom, s dužim krakom skrojenim za širinu nastupnice, s kutnikom 40/40/4 ispod njezinog prednjeg brida, te s drugim krakom dugim toliko koliko zahtijeva visina stube.
Sedla se na tetivu pričvršćuju zakivanjem ili zavarivanjem (sl. 2b). Nastupnice se izrađuju ponajviše od rebrastog, brazdastog ili bradavičastog lima debljine 4 do 6 mm, a upotrebljavaju se i perforirane i rešetkaste limene ploče.
Za laki promet upotrebljavaju se nastupnice od tvrdog drveta debljine 45 do 50 mm. Katkada se upotrebljavaju ploče od naravnog (iznimno i od umjetnog) kamena deb. 4 mm, ali se tada između tetiva učvršćuju specijalni, tlačenjem oblikovani limeni komadi pravokutnog presjeka, na čije se površine (prednju i gornju) rasprostire cementni mort debljine 15 do 20 mm, na koji se stavljaju spomenute ploče (sl. 2c).
Čelična se stubišta pretežno izrađuju sa stubama od samih nastupnica, bez prednjih ploha, pa između svih nastupnica ostaju slobodni zračni prostori, kroz koje se može vidjeti prostor iza stubišta. Takva se stubišta nazivaju otvorena, prozračna ili providna stubišta.
Na stubištima gdje takva prozračnost ili providnost nije poželjna zatvaraju se i prednje i bočne plohe posebnim elementima (prednjicama i bočnicama), pa se takva stubišta nazivaju zatvorena stubišta.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
