Keramičke pločice neizostavan su dio gotovo svakog doma, poslovnih prostora, institucija i raznih objekata. Popularne su zbog jednostavnog postavljanja i održavanja, te pristupačnih cijena. U prilog im ide i velika mogućnost izbora boja, dezena i dimenzija.
Keramičke pločice najčešće se kupuju za kuhinju ili kupaonicu, no sve je češća njihova primjena i u drugim unutarnjim prostorijama. Razlog tome leži u razvoju tehnologije u proizvodnji pločica, pa se tako danas na tržištu mogu naći pločice koje će se bez problema uklopiti u gotovo svaki interijer. Mašti nema kraja, naročito ako se za pomoć obratite profesionalcu, iskusnom keramičaru.
Osim u interijerima, keramičke pločice često se postavljaju i u eksterijerima, na primjer, na terasama. Prije nego što krenete u nabavku pločica trebate imati na umu da se unutarnje keramičke pločice mogu postavljati isključivo u interijere, dok se vanjske pločice mogu koristiti i u eksterijeru i u unutarnjim prostorijama. Veoma je bitno da prije biranja pločica budete sigurni gdje ćete ih ugraditi ili postaviti. Unutarnje i vanjske keramičke pločice razlikuju se prema otpornosti kod razlika u temperaturi i prema apsorpciji vode gdje će unutarnje upiti više vlage. Također, za vanjske prostorije potrebno je postaviti pločice koje karakterizira otpornost na smrzavanje (protuklizna svojstva), odnosno gres pločice.
Gres pločice izrađene su od istog materijala, pa su tako njihova unutrašnjost i površina jednake boje, dok su klasične pločice prekrivene sjajnom ili mar glazurom. Razlika je i u tome što se gres pločice najčešće ne glaziraju, postoji manji izbor boja, karakterizira ih veća tvrdoća i otpornost.
Polaganje keramičkih pločica
Spremate li se na pothvat polaganja keramičkih pločica vjerojatno će vam trebati nešto od sljedećeg pribora: rezač pločica, oštar nož i ravnalo, keramičarska kliješta i pilica, škripac, jednoručna pila, keramičarski brusni kamen, karton, letvice, uzica i kutnik, čekić, čavlići, vijci, odvijač i libela, pištolj s metalnim spojnicama, ljepilo, zidarska lopatica ili žlica, nazubljena plastična lopatica, smjesa za fugiranje, gumena lopatica za fugiranje ili spužva, plastični križići ili kutija šibica, velika spužva. Pribor ovisi o vrsti radova – polaganju keramičkih podnih pločica, polaganju zidnih pločica, pričvršćivanju keramičkih kupaonskih elemenata, odlamanju izrezanih dijelova ako želite pločice određenih, posebnih oblika…
Postavljanje keramičkih pločica na pod
Prije nego što krenete s postavljanjem keramičkih podnih pločica trebate pripremiti pod. Bitno je da bude ravan i suh, te da ga dobro očistite. Imate li drvene podove vodite računa o tome da su dovoljne jačine kako bi izdržali pločice. Na primjer, na pod možete postaviti vodootpornu ivericu ili upotrijebite šperploču s debljinom od 12 mm. Trebate ih pričvrstiti za pod tako da su razmaci duljine 30 cm. Slijedi nanošenje premaza, tvrdog sredstva za grundiranje, te nanošenje ljepila. Na tržištu se nalazi velik izbor ljepila i tu je ključno da kupite odgovarajući tip ljepila. Birajte kvalitetne i pouzdane proizvode koji će vašim pločicama omogućiti dugi vijek trajanja. Tijekom pripreme i stavljanja ljepila obavezno se držite uputa proizvođača.
Fugiranje keramičkih pločica
Prilikom postavljanja keramičkih pločica u vašoj kuhinji, kupaoni ili nekoj drugoj prostoriji važno je pratiti sljedeće korake. Dok polažete pločice nastojite da svaku utisnete kružnim pokretom kako bi se što bolje namjestila. kada postavite pločice na prvom kvadratu, maknite ostatke ljepila s prave strane te očistite fuge. Najbolje je pričekati barem 24 sata i tek tada krenuti s fugiranjem. Ponekad se preporučuje pričekati i do 48 sati od lijepljenja.
Fugiranje je potrebno jer u prostorima u kojima dolazi do kondenzacije ili prskanja vode onemogućava nakupljanje nečistoće i vode između pločica. Preporučuje se da na površinama koje se često peru koristite vodootpornu smjesu za fugiranje jer inače ljepilo ne bude moglo opstati.
Keramičke pločice možete fugirati cementom za fuge koji se nalazi u trgovinama kao već spremna smjesa. Želite li proći jeftinije opcija je kupnja cementa u prahu koji pomiješate s vodom kako biste dobili potrebnu masu.
Kod fugiranja keramičkih pločica možete pratiti idući postupak: kupljenu ili napravljenu smjesu stavite na površinu pločica oko spojeva, zatim s komadićem spužve ili pomoću gumene lopatice napunite prostore između pločica; pločice počistite spužvom, a nakon što ste gotovi s ispunjavanjem na čitavoj površini povucite tanki štapić zaobljenog vrha, laganim utiskivanjem smjese; ponovno obrišite pločice.
Polaganje keramičkih pločica na zid
Mnogi keramičke pločice koriste za pod, no ništa rjeđe se ne koriste za polaganje na zid. Pripremate li se na polaganje keramičkih zidnih pločica najprije na zidu označite okomite i vodoravne početne linije. Najjednostavnije je da pločice polažete u okomitim redovima, odozdo prema gore, te na plohama od 1 m 2.. Pričekajte 24 sata kako biste uklonili vodoravnu potpornu letvu i nalijepili izrezane rubne pločice. Koristite li za pločice plastične križiće tijekom ovog koraka ih možete skinuti i premjestiti ako je potrebno. Križići za fuge koriste se za podjednaku širinu fuga. Nakon 24 sata možete fugirati pločice, očistiti površinu spužvom i izglačati sa suhom krpom.
Rezanje keramičkih pločica
Ako ne uspijete izbjeći rezane pločice tada ih zalijepite iznad podnih letvica i u kutovima. Postavljajte ih tako da se između njih ima razmaka. Jedino ako se radi o lijevanim pločicama, sa zaobljenim bridovima treba ih postaviti jednu do druge.
Za najgornji red rezane pločice koristite samo u slučaju ako imate zakošen strop. Radi li se o krivim zidovima s rezanim pločicama ćete ih uspjeti djelomično izravnati. Pločice za rubove režu se po potrebi nakon što zalijepite sve cijele pločice. Potrebno je cijelu keramičku pločicu položiti na zid iznad mjesta koje je ostalo prazno te s olovkom označiti liniju za rezanje. Za rezanje pločica na tržištu se može naći široka ponuda raznih sprava. Većina njih ima uređaje s opcijama mjerenja i bilježenja. Koristite li obični rezač pločica on se sastoji od oštrog šiljka načinjenog od tvrdog metala i njime se zagrebe glazura. Pločica se može odlomiti na mjestu zagrebe linije. Postoje i rezači s kotačićima za zarezivanje glazure. Kod njih pločicu drže krakovi koji se sklapaju pritiskom na ručku i odlamaju pločicu.
Najprije je potrebno pričvrstiti drvenu letvicu iznad koje planirate položiti najdonji red pločica. Letvicu možete pričvrstiti pomoću čavlića, a nakon što se ljepilo osuši možete je maknuti. Imate li pločice s većim uzorkom najbolje je da ih krenete lijepiti od donjeg lijevog kuta ili od sredine zida jer će tako prerezane pločice uz rubove zida biti uredno zalijepljene. Keramičke pločice lijepite u vodoravnim nizovima.
Želite li izrezati zaobljene dijelove pločica napravite to tako da pločicu prerežete te s oba dijela odlomite polukrug. Možete upotrijebiti i pilu za pločice. Trebate li odrezati samo ugao pločice najprije zarežite površinu i upotrijebite obična kliješta kako biste ga uklonili. Kako biste izbrusili neravne rubove uzmite brusni kamen, ali nastojite da ne nanesete oštećenja caklini.
Treba li vam pločica posebnog oblika, na primjer, oko prekidača za svjetlo, tada najprije izradite šablonu na kartonu. Zatim ju samo trebate prenijeti na pločicu. Na linijama za rezanje duboko zagrebite glazuru, a na komadu pločice koji ćete baciti glazuru treba zagrebati u kockastom uzorku. Uzmite kliješta kako biste odlomili zagrebeni dio, no treba li vam ovakav način rezanja za veći broj pločica svakako bi vam se isplatilo kupiti pilu za pločice.
Poseban pečat
Keramičke pločice su vrlo zahvalne za uređenje interijera jer omogućavaju individualno oblikovanje, mogu se kombinirati jednobojne pločice s onima s uzorkom, mogu biti inspirirane raznim motivima i slagati se na zanimljive načine. Uz malo mašte i ideja keramičke pločice će kuhinji, kupaoni, terasi dati poseban štih. Mogu se uklopiti u gotovo svaki stil uređenja, od klasičnog do futurističkog. Promislite kod izbora boja, dizajna i dimenzija, ali dobro pridajte pažnju i njihovim svojstvima kao što su čvrstoća, protuklizna svojstva ili otpornost na habanje.
