sl. 1. Zid od lomljenog kamena
Zidovi se izvode od lomljenog kamena nepravilnog oblika. Kamen se prema potrebi tek neznatno kleše, čime se dobiju bolji ležaji i ljepše lice. Kamen neka ne bude, tako da ga jedan zidar može sam ugrađivati.
Jedino vežnjaci i uglavnjaci moraju po mogućnosti biti veći. Zbog nepravilnog oblika kamena zid nema izrazitih horizontalnih ležajnica i slojeva, a sudarnice se nepravilno izmjenjuju. Vežnjaci kod tanjih zidova prolaze kroz cijelu debljinu zida. Oni ne smiju imati oblik klina, da ne istisnu susjedne kamenove (sl. 1.).
U visinama od 0,60 do 1,90 m zid se horizontalno izravnava. Što je kamen nepravilniji, a zidovi tanji, to su ove visine manje. Na uglovima zida stavljaju se veći, po mogućnosti pravilniji kamenovi s horizontalnim ležajnicama, koje se prihvaćaju izmjenično kao i uzdužnjaci i vežnjaci. Uz otvore zida rješenje je kao na uglovima ili se stavljaju kameni okviri.
Debljina nosivih, kao i svih vanjskih zidova od lomljenog kamena za normalnu stambenu zgradu iznosi 50 cm te se pojačava kao i zidovi od opeke, ali za po 15 cm.
Zid se počinje zidati tako da se na ravnoj, prema potrebi izoliranoj vodoravnoj površini temelja, na već prije određenim i označenim mjestima uglova i završetaka, najprije postave izabrani veći kamenovi i s vanjske strane napne konopac koji označava vanjski rub zida.
Zatim se uz konop u ležaj morta u pravilu polaže vanjski dio prvog sloja kamena. Isto se ponavlja i na unutarnjoj strani zida. Sudarne reške i sve šupljine ispune se većim ili manjim kamenom i zaliju mortom. Drugi red se izvodi kao i prvi, samo treba paziti da se sudarne reške izmjenjuju.
Kao vezivo služi vapneni ili produžni mort od pijeska. Potrošak gradiva za 1 m3 zida iznosi približno 1,1 m3 kamena i 330 L morta. Ako se kamen slaže bez morta, zid se zove suhi kameni zid. Na licu zida ne smiju se nigdje sastati više od tri reške. Sudarna reška jednoga sloja mora biti prekrivena punim kamenom gornjeg sloja.
U zidu mora biti što više vežnjaka. Na dva uzdužnjaka neka u jednom sloju bude barem jedan vežnjak ili neka se izmjenjuju slojevi vežnjaka i uzdužnjaka.
Naknadna obrada kamena, nakon što je već ugrađen, nije dobra ni poželjna jer se otklesavanjem može pomaknuti ugrađeni kamen iz svog ležišta te mort više ne veže. U tablici 1. nalaze se dopuštena naprezanja na pritisak zidova od lomljenog kamena.
Tablica 1. Dopuštena naprezanja na pritisak zidova od lomljenog kamena
Napomena: Tlačna čvrstoća kamena za prva tri primjera mora biti najmanje 20,0 MPa, a za četvrti primjer najmanje 30,0 MPa
Suhozide, tj. zidovi od lomljenog kamena zidani bez vezivnog morta, najstariji su oblik izvedbe kamenih zidova, davno prije negoli je poznata upotreba veziva. Suhozidovi se nalaze svuda u Europi, u selima i gradovima, na poljima, livadama, lugovima i vrtovima. U nekim su predjelima kosi vinogradi izvedeni kao terase.
Za gradnju suhozida već stoljećima vrijede ista pravila. Tijelo zida mora biti okomito. Pojedini kameni moraju se preklapati tako da tvore vez. Zid u podnožju mora biti širi nego u kruni. Ako se zidovi izvode kao potporni, moraju se nagnuti za 10-20% prema kosini. Za izradu suhozida praktično su prikladni kamenovi svih oblika, veličina i vrste. U osnovi se razlikuju dvije vrste zida: potporni i slobodnostojeći zidovi.
Potporni se zidovi izvode od prirodnog kamena da podupru kosine, zemljane mase i terase (sl. 2.). Često se grade potporni zidovi da se postave cvjetna korita. Zaštitni zidovi izvode se kao slobodnostojeći zidovi.
sl. 2. Potporni zid i obloga kosina od lomljenog kamena
Jedno od rješenja temeljenja zaštitnog zida od kamena je izgradnja na podnožju od betona. To je posebno važno kada se zid gradi na slabije nosivom zemljanom tlu. Širina temelja betonskog podnožja treba biti širine kamenog zida sa svake strane s istakom od 5 do 10 cm. Ako se zid gradi na stijeni, temelj od betona nije potreban.
U stjenovitom materijalu potrebno je izvesti iskop u dubini približno 15 cm, čime je zid upušten u tlo. Uz potporni zid na kontaktu s kosinom potrebno je uzduž zida pri dnu izraditi žlijeb zasut šljunkom koji ima funkciju drenaže. Odvodnja vode iz žlijeba iza potpornog zida izvodi se drenažnom cijevi koja se ugrađuje kroza zid (sl. 3.).
sl. 3. Potporni zid od lomljenog kamena s izvedenom drenažom
Za izgradnju suhozida upotrebljava se neobrađen ili neznatno dotjeran kamen. Kameni slojevi u zidovima postavljaju se izravno jedan na drugi bez vezivnog morta. U slučajevima kada se želi lice kamenog zida kultivirati ukrasnim bijelim, u reške se stavlja zemlja. Obično se teška ilovača pomiješa s muljevitim pijeskom uz dodatak koštanog brašna (1 kg koštanog brašna na jedna ručna kolica zemlje). Ta se mješavina dobro homogenizira i ujedno služi kao gnojivo.
Slobodnostojeći suhozidovi izgrađuju se od najtežih komada kamena. Kamenovi se polažu tako da sežu jedan preko drugoga te da se, po mogućnosti, okomite reške ne preklapaju. Kod zidova na kosini izvodi se odvodnja tako da se duž zida iskopa jarak, zaspe šljunkom, a kroza zid postavlja drenažna cijev. Presjek kroza zid jasno pokazuje kako se izvode slojevi (sl. 4.).
sl. 4. Zid od lomljenog kamena s naglašenim nagibom kamena prema središnjem dijelu zida
Veliki kamen leži na dva manja kamena. Kamenovi su uvijek nagnuti prema sredini zida. Širina zida uvjetovana je njegovom visinom (sl. 5.). Nožica kamenog zida ne bi smjela biti uža od 65 cm. Temelji kamenih zidova viših od 1 m u pravilu čine 2/3 visine zida. Zid treba biti simetrično izveden tako da je njegova srednja linija okomita.
sl.5. Zid od lomljenog kamena, odnosi dimenzija baza i visina
Na neravnoj površini terena zidovi se izvode horizontalno. Izravna se manja neravnost tla. Kad se zid gradi plosnatim kamenom, kamen uvijek mora biti položen vodoravno. Kod strmog obronka zid se izgrađuje stupnjevito, a kamenovi se dijelom ukopavaju u zemlju (sl. 6.). Potporni i zaštitni zidovi ukopavaju se od 80 do 100 cm duboko u teren.
U povoljnim slučajevima zid se može jednostavno nasloniti na nagib terena. Između zida i nagiba terena preporuča se izvedba drenaže i izvođenje vode na vanjsko lice zida. Zid je u dnu širi negoli u kruni. Zid koji je visok 2 m treba biti u dnu širok 90 cm, a u kruni 60 cm. Funkcija zaštitnih zidova je da osiguraju stabilnost kosine terena.
sl. 6. Zid od lomljenog kamena na kosini izrađen stupnjevito s horizontalnim ležajnicama kamena
Ako je kosina koju treba poduprijeti vrlo visoka, tada se ne gradi čitav zid odjednom nego samo jedan dio. Nakon nekoliko tjedana, dok su kamenovi međusobno dobro uglavili, nastavlja se s radom i gradnjom.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Građenje prirodnim kamenom", autora Branka Crnkovića i Ljube Šarića i objavljen je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
