slika 1. Vertikalna izolacija na nutarnjoj strani 12 cm debelog zaštitnog zida od opeke u cem. mortu, koji se izrađuje prije podrumskog zida
Vanjske podrumske zidove napada vlaga iz zemljišta na njihovoj vanjskoj strani. Zbog toga treba na vanjskim stranama podrumskih zidova izraditi vertikalnu izolaciju. Vertikalna izolacija mora se spojiti s horizontalnom ispod podrumskih zidova i podova, pa cjelokupna vertikalna i horizontalna izolacija tvori nepropusni bazen u kojem su one podrumske konstrukcije i prostorije do kojih ne smije prodrijeti vlaga.
Za provedbu vertikalne izolacije potreban je na vanjskoj strani podrumskih zidova radni prostor koji je pri dnu (na visini horizontalne izolacije povrh temelja) širok barem 40 cm s proširenjem na gornjoj strani ili 60 cm bez proširenja.
Taj radni prostor može se dobiti proširenjem podrumskog iskopa prije podizanja zidova ili naknadnim iskopom ako su zidovi izgrađeni do stijene iskopa. Vanjske plohe podrumskih zidova treba očistiti, po potrebi isprati, a zatim ožbukati do 2 cm debelom cementnom žbukom smjese 1 : 2.
Tada treba očistiti ostavljeni 10 cm stršeći rub horizontalne izolacije, premazati ga zajedno s donjim krajem zida vrućim bitumenom i prilijepiti ga na zid, ali ne pod previše oštrim uglom, da ne dođe do loma ljepenke.
Najjednostavnija provedba vertikalne izolacije je dvostruki uzastopni premaz površine vrućim bitumenom bez izolacijskih traka poslije čega se radni prostor zatrpava i učvršćuje nabijanjem.
slika 2. Vertikalna izolacija i njezin spoj s horizontalnom
Takva je izolacija nepouzdana pa se na drugi način provodi tako da se uz prvi premaz vrućim bitumenom po zidu istodobno premazuje i na zid pritješnjava (ručnim gumenim valjkom) Ijepenka br. 80 odmatajući okomiti smotak u horizontalnom smjeru. Taj prvi red ljepenke mora prehvatiti zavinuti okrajak horizontalne izolacije, a slijedeći (viši) red svojim donjim rubom mora za 10 cm prehvatiti gornji rub donjeg reda ljepenke.
Preko cijele pokrivene površine prevuče se drugi premaz vrućim bitumenom, a potom se radni prostor nasipa i nabija (sl. 2). Ovaj drugi način nije pouzdan, kao ni prvi, zbog toga što tvrdi i oštriji komadi kamena u nasipu kojim se pokriva izolacija mogu da je pri slijeganju zaderu isto kao što mogu zaderati i dvostruki namaz po prvom načinu.
Zato se oba ova načina mogu primijeniti samo onda kad se nasipa materijalom u kojem nema kamena ili drugih oštrih krhotina. Treći je način u svemu kao drugi, ali se prije zatrpavanja radnog prostora cijela izolirana površina zaštiti zidom od sječimice postavljene opeke u cementnom mortu.
Taj zid je na istaku temeljne stope, pa se skupa sa stopom i izolacijom sliježe, bez opasnosti za oštećenje izolacije (sl. 3). U sva tri spomenuta načina bio je za provedbu izolacije potreban radni prostor izvana i dovršen vanjski podrumski zid.
slika 3. Vertikalna izolacija podrumskog zida zaštićena zidom od sječimice složene opeke u cem. mortu
Ima vrlo dobar četvrti način za koji nije potreban radni prostor ni gotov zid. Na vanjskom rubu temeljne stope izrađuje se 12 cm debeli zid u cementnom mortu odmah poslije dovršenja temeljnih stopa. Zid se ožbuka i zagladi cementnom žbukom. Kad se žbuka osuši, natapa se hladnom emulzijom, a zatim se izrađuje izolacija prema opisu za drugi način.
Tada se izrađuje horizontalna izolacija povrh podrumskog temelja koja se vanjskim rubom od 10 cm izdiže i lijepi bitumenom na donji rub već izrađene vertikalne izolacije. Nakon toga podiže se vanjski podrumski zid koji se svojom vanjskom stranom priljubljuje na vertikalnu izolaciju (sl. 1).
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
