slika 1. Nagibi dna i dilatacijske reške dugih žljebova
Glavna je svrha žljebova da s krovnih ploha preuzimaju oborinsku vodu i da je što prije izruče u odvodne cijevi. Zbog toga nutarnja površina žljebova mora biti glatka i pravilno oblikovana, a u nagibu prema mjestima odvodnje.
Za krovne žljebove najbolji je cinčani lim debljine 0,60 do 0,85 mm, ali se u nas, jer je jeftiniji, najviše upotrebljava pocinčani čelični lim debljine 0,55 do 0,80 mm.
Površina poprečnih presjeka
Iskustvo je pokazalo da je povoljan sadržaj žlijeba onda ako mu površina poprečnog presjeka iznosi 0,80 do 1,00 cm2 za svaki 1,00 m2 tlocrtne krovne površine s koje prima vodu. Manji koeficijent vrijedi za blaže, a veći za strmije nagibe krovnih ploha.
Ako je npr. tlocrtna površina krovnih ploha s kojih će neki žljeb primati vodu i izručiti ju u svoje odvodne cijevi 108,50 m2, a nagibi su krovnih ploha oko 25°, onda će se odabrati koeficijent 0,90, pa će potrebna površina polukružnog poprečnog presjeka žlijeba iznositi blizu 98 cm2.
Tolikoj površini odgovara promjer, tj. međusobni razmak, gornjih rubova žlijeba, zaokruženo 16 cm, odnosno polumjer je r = 8 cm. Razvijena širina polukružnice s tolikim polumjerom iznosi 25,12 cm.
Za izradu zavijutka na prednjoj strani žlijeba treba dodati oko 5 cm, a za nadvišenje i prijevoj na stražnjoj strani žlijeba još oko 3 cm, pa su za izradu žlijeba promjera 16 cm potrebne limene trake širine nešto preko 33 cm.
slika 2. Primjer za izračunavanje promjera žlijeba za određenu krovnu površinu
Od limene ploče 2000*1000 mm može se izrezati 6 ploča dužine 100 cm i širine 33,3 cm, pa od proizvodne mjere limenih ploča nema uopće otpada (sl. 2). Kad bi u prednjem primjeru potrebna površina presjeka bila manja, npr. samo 85 cm2, u praksi bi se ipak upotrijebio žlijeb sa površinom presjeka oko 100 cm2, kao u prikazanom primjeru.
Površini polukružnog presjeka 85 cm2 odgovara promjer 14,5 cm, odnosno polumjer 7,3 cm, pa bi s dodacima za obrade rubova žlijeba bile potrebne ploče širine oko 31 cm. Od tvorničke limene ploče dobilo bi se opet samo 6 traka površine 31*100 cm s nekorisnim ostatkom širine 14 cm.
Rezanje limenih ploča za žljebove
Različitim površinama presjeka (F) polukružnih žljebova odgovaraju njihove gornje širine ili promjeri (š = d), te potrebne širine traka (štr) i količina takvih traka dugih 100 cm (br tr), kolika se dobije od normalnih tvorničkih ploča 2000*1000 mm, a odgovaraju i debljine pocinčanog lima (dpi) i debljine cinčanog lima (del), kako slijedi:
U praksi se samo iznimno rade žljebovi promjera ispod 10 cm, a najčešći su promjeri 14, 16 i 20 cm. Kad se izračuna potrebna površina presjeka polukružnog žlijeba (prema površini krovne plohe), a takva površina nije navedena u naprijed navedenim podacima, onda se uzimaju podaci za najbližu višu površinu, pa se žlijeb radi prema tim podacima.
Oblici poprečnih presjeka
Normalni je a po iskustvu najpovoljniji, polukružni oblik poprečnog presjeka žlijeba, ali se izrađuju i žljebovi ovalnog, pravokutnog, pa i trokutnog oblika. Površina im se uvijek računa od dna do horizontale povučene od gornjeg vanjskog ruba do nutarnje plohe. Nutarnji rub svakog žlijeba mora biti za 2 do 6 cm viši od njegovog vanjskog ruba.
Uglovi žljebova pravokutnog i trokutnog oblika moraju biti što bolje zaobljeni, a nipošto im rubovi ili kutovi ne smiju biti oštri (sl. 3).
Nagibi dna
Dno svakog žlijeba mora biti u nagibu prema otvoru na koji se priključuje odvodna cijev. Taj nagib se normalno određuje sa 5 do 8 mm na 1 m dužine odvoda (0,5% do 0,8%). Manji nagibi dobri su za preuzimanje vode sa blagih, a već sa strmijih krovnih površina.
slika 3. Glavni oblici poprečnih presjeka žljebova
Priključci s odvodnih cijevi raspoređuju se tako da odvode vodu koju žlijeb sabire na dužini krova (strehe) do 10 m. I na tolikoj dužini može izgledu zgrade smetati nagib žlijeba, osobito na neraščlanjenim zgradama, pa se u arhitektonskim rješenjima taj razmak često smanjuje. (sl. 1a)
Dilatacijske reske
Ako dužina žlijeba prelazi 20 m, treba ga na zgodnom mjestu, najbolje tamo gdje je vododjelnica za otjecanje vođe, nakositi prema jednom i drugom odvodnom grlu. Takvo je mjesto redovito na sastavu dvaju članaka žlijeba, ali se članci međusobno odmiču, a čelo se svakog članka zatvori polukružnom limenom pregradom, koja je na polukružnim rubovima za 2, a naravnom gornjem rubu oko 4 cm pravokutno zavinuta na nutarnju stranu žlijeba i na njega zalemljena.
Ako se žlijeb postavlja po ljetnoj vrućini, onda je dosta razmaknuti članke žlijeba samo za 3—4 mm, a ako se postavlja po hladnom zimskom vremenu, onda treba između čeonih pregrada obaju članaka ostaviti razmak do 30 mm.
Preko savijenih gornjih rubova čeonih pregrada treba namjestiti pokrovnu limenu traku kojoj su bočni rubovi zavinuti preko zavinutih nutarnjih rubova čeonih pregrada. Prednji se rub pokrovne trake previja preko valjkastog zavijutka na prednjem rubu žlijeba, a stražnji joj se kraj podvlači pod previjutak na stražnjem rubu žlijeba.
Tako pokrovna traka povezuje rastavljene dijelove dugog žlijeba, a omogućuje njihovo istezanje i stezanje na osjetnim razlikama temperature (sl. 1b).
Glavne vrste žljebova
Najjednostavnijoj vrsti pripadaju tzv. poduprti žljebovi, ali se dosta rijetko rade. Vrlo se često, osobito na manjim zgradama, rade potkrovni ili viseći žljebovi. Na višekatnim starijim zgradama vrlo su česti ležeći ili natkrovni žljebovi, a isto tako i stojeći ili sandučasti žljebovi. Posebna su vrsta žljebovi šed-krovova.
Radionički radovi i radovi na licu mjesta
U radionici se tvorničke limene ploče režu poprečno u trake određene širine, a tvornička dužina od 100 cm ostaje. Univerzalnim strojem za porubljivanje izrađuju se valjkasti zavijuci, prijevoji i sl., a tako se izrađuju i oblici poprečnih presjeka. Tako obrađeni članci žlijeba međusobno se uzdužno sastavljaju s prijeklopima oko 2 cm.
I rubovi vanjske i rubovi nutarnje strane moraju se pažljivo zalemiti. Tako se sastavlja po 4 do 5 elemenata za ravne dijelove žlijeba i spremaju za transportiranje na gradilišta. U radionici se izrađuju čeoni završeci, uglovni komadi, proboji i nastavci za priključke odvodnih cijevi, a kroje i izrađuju i čelične kuke za žljebove.
Na gradilištu se, odnosno na licu mjesta, najprije postavljaju i pričvršćuju kuke u koje se ulažu pripravljeni elementi žlijeba, te povezuju s kukama limenim zaliscima, koji su u radionici zakovicama pričvršćeni na kuke.
Međusobno spajanje 4 do 5 m dugih elemenata, koji su do te dužine sastavljeni u radionici, povezuju se na licu mjesta preklapanjem i lemljenjem samo nutarnjih šavova na sastavima, a vanjski se ne leme.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
