Potkrovni ili viseći žljebovi



slika 1. Oblici presjeka i glavni detalji potkrovnih ili visećih žljebova

Potkrovni se žljebovi postavljaju na one zgrade na kojima je obrađena streha istaknuta od vanjskih ploha zgrade, pa žljebovi zajedno sa strehom, kao završni elementi pročelja, znatno odlučuju o izgledu zgrade.

U praktičnom pogledu potkrovni žljebovi vrlo dobro zadovoljavaju. Oni povećavaju krovni istak pa time povećavaju zaštitu vanjštine zgrade. Eventualna se oštećenja odmah zapažaju, a popravci, izmjene i obnove dijelova ne zadaju poteškoća.

Ta je vrsta žljebova kvalitetnija kad se izradi od cinčanog, umjesto pocinčanog lima. I u jednom i u drugom slučaju dobro je žljebove ostaviti da jednu ili dvije prve godine malo oksidiraju i ohrapave, a onda se očiste, prevuku minijem i oliče bojom otpornom na atmosferilije, kao što su npr. boje »Luxal«. Čišćenje žljebova i njegovo ličenje treba obnavljati svake treće do pete godine.

Poprečni presjeci i savijanje rubova

Na prednjem se vanjskom rubu svakog elementa žlijeba strojem izrađuje valjkast previjutak promjera u poprečnom presjeku 1,5 do 2,5 cm. Previja se na vanjsku stranu. Hrbat previjutka mora biti 2 do 3 cm iznad horizontale povučene kroz centar presječenog polukruga.

Na stražnjem (nutarnjem) rubu žlijeba mora biti ili valjkast previjutak kao na prednjem rubu, ali previjen na unutarnju stranu žlijeba, ili samo jednostavan prijevoj. Hrbat stražnjeg previjutka ili prijevoja mora biti za 3 do 5 cm, a katkad i više, iznad hrpta previjutka na prednjoj strani žlijeba, a to je 5 do 8 cm iznad horizontale povučene kroz centar presječenog kruga.

Napominje se da pri izračunavanju potrebne površine presjeka žlijeba ne treba uzimati u obzir stvarno povećanje površine za 2 do 3 cm iznad horizontale povučene kroz centar presječenog kruga. Ovi detalji ne vrijede samo za žljebove polukružnog, nego i drugih presjeka (sl. 1).

Obične kuke

Izrađuju se od šipki plosnatog čelika presjeka 25*4 mm do 30*5 mm. Prema točnom crtežu presjeka žlijeba s kukom i prema usvojenom nagibu dna žlijeba (05% do 0,8%) određuju se točne dužine prvog (najkraćeg) i posljednjeg (najdužeg) komada plosnatog čelika. Dužina kuka i mjesta pojedinih obrada (savijanje i rupice za zakovice) zacrtavaju se prema spojnicama obilježenih točaka od početnog (najkraćeg), preko srednjih, do završnog (najdužeg) komada.

Ako npr, na zgradi dugoj 9,50 m, sa strehom dugom 10,00 m, treba izraditi i postaviti kuke za polukružni žlijeb širine (promjera) 16 cm, nagiba dna 0,8%, onda će se nacrtom u mjerilu 1:1 pokazati da traka za početnu kuku mora biti duga 52 cm, a za završnu za 8 cm (nagib) duža, tj. 60 cm. Za raspored kuka na međusobnim razmacima po 95 cm treba između početne i završne trake umetnuti još 9 čeličnih traka.

Krajeve koji će se polukružno savijati, odnosno u koje će sjedati žlijeb, treba namjestiti u točnu okomicu prema dužinama šipki (A — A’). Od tih krajeva, odmaknuto za 2 do 3 cm, i na početnoj i na završnoj traci, obilježeno je središte rupica za zakovice vanjskog zaliska, pa se spojnica tih točaka zacrtava preko svih traka (z — z).

Dalje je naznačena središnjica (dno) polukružnog zavoja žlijeba (B — B’), a još dalje crta završetka savijanja (C — C’), pa i te dvije spojnice treba zacrtati preko svih traka. Malo dalje su naznačene točke za središte rupica za zakovice nutarnjeg zalistka, a još dalje točke koje znače zajedničko vertikalno produženje svih traka (D — D°).


slika 2. Krojenje običnih kuka za potkrovni žlijeb

Od te oznake počima sukcesivno produžavanje vertikalnih dijelova na trakama, koje na završnoj traci iznosi 8 cm (D — D’). Spojnica tih točaka je kosa, pa ju treba zacrtati tako da crta bude jasna na gornjem bridu svake trake, jer okomica iz te točke na bridu označuje mjesto tupokutnog savijanja svake kuke strojem.

Dalje su na početnoj i završnoj traci naznačeni centri dviju rupica za vijke, kojima će se kuke pričvršćivati na podlogu (v — v). Napokon se zacrtava krajnja kosa crta, koja na gornjem bridu svake prečke označava mjesto pravokutnog rezanja svake trake (E — E), pa su to nutarnji krajevi kuka (sl. 2).

Okrajčene se trake u stroju savijaju polukružno i kutno, zatim se na njih ručno zakivaju 20 do 25 mm široki i 70 do 100 mm dugi zalisci od cinčanog lima debljine 0,70 mm. Obrađene se kuke nižu po veličini na žicu i prenose na gradilište za daljnji rad na licu mjesta.

Pričvršćenje kuka na podloge i žljebova na kuke

Obične se kuke pričvršćuju na podlogu (gornju stranu roga ili daščanu oplatu) tako da budući vanjski rub pokrova ili okapnica zalaze oko 1/3 preko nutarnjeg ruba žlijeba. Pri tome treba da produženi pravac kosine krovne plohe bude iznad vanjskog ruba žlijeba barem 4 do 6 cm, a kod strmijih krovova i više.

Najprije se pričvršćuju, početna i završna kuka, pa se na njihove vanjske krajeve napinje konopčić za točno postavljanje u tom pravcu ostalih kuka. Solidnije je pričvršćenje kuka pomoću dva vijeka, ali se pričvršćuje i čavlima.


slika 3. Pravilno postavljen potkrovni žlijeb

U kuke se ulažu u radionici pripravljeni 4 do 5 cm dugi komadi žljebova. Pričvršćuju se zavijenjam i podvijanjem zalistaka. Novi se spojevi žljebova samo odozgo leme, kako je već opisano u uvodnom dijelu odlomka o limenim žljebovima (sl. 3).

Posebne vrste kuka. Osim opisanih kuka izrađuju se i takve koje su na vanjskom kraju kutno zavinute na vanjsku stranu, pa se na tako zavrnute krajeve natiče valjkast zavijutak na vanjskom rubu žlijeba. Nutarnji se rub žlijeba kvači donjim prijevojem rubnog opšava strehe, pa nisu potrebni zalisci. Primjeri takvih kuka s takvim učvršćenjem žlijeba vide se na slici 1 pod b).

Daljnja je vrsta kuka koje se pričvršćuju postrance na istaknute rogove. Zaobljeni im je dio kao kod ostalih kuka, a na prijelazu između nutarnjeg vertikalnog i kosog dijela mora se traka iskrenuti za 90°. Obično se takve kuke izrađuju sve jednake, a nagib se žlijeba dobiva sukcesivnim sve nižim pribijanjem kuka na pojedini rog (sl. 4).


slika 4. Kuka pribijena na bočnu stranu roga

Zaštita kuka

Da se spriječi korozija čeličnih kuka treba ih očišćene minizirati i oličiti bojom ili lakom otpornim prema vanjskm utjecajma, pa to obnavljati prilikom čišćenja i ličenja žljebova.

Odvodna grla i vodokotlići

Spomenuto je da se odvodna grla na većim dužinama žljebova raspoređuju tako da se u jedan odvod ili grlo slijeva kišnica, koju pobire 10 m dugi dio nekog žlijeba. Neki stručnjaci nalaze da se u jedno grlo može slijevati kišnica i sa 15 m dugog dijela žlijeba.

Za odabrana mjesta odvodnje treba u radionici izraditi elemente žlijeba s prorezanim kružnim otvorom i zalemljenim, oko 10 cm dugim valjkastim nastavkom promjera 10 cm, na koji će se kasnije navući gornji kraj koljena odvodne cijevi.


slika 5. Odvodna grla i vodokotlići

Stariji je način da se odvodna grla izrade s vodokotlićem, tj. s proširenom limenom posudom zalemljenom na žlijeb, pa se na valjkasti nastavak toga vodokotlića navlači koljeno odvodne cijevi (sl. 5).

Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Knjiga se može nabaviti ovdje ili putem niže navedenih kontakata.

Fotogalerija (18)

UPI2M BOOKS
UPI2M BOOKS
Internet adresa

{{ errors . name[0] }}
{{ errors . email[0] }}
{{ errors . location[0] }}
{{ errors . phone[0] }}
{{ errors . message[0] }}
Zapamti me

Vaš upit je uspješno poslan! Kopija upita je poslana na Vašu e-mail adresu. Očekujte odgovor u roku od 24 - 48h. Ukoliko odgovor niste dobili, kontaktirajte nas na e-mail adresu koju smo naveli u kopiji upita.
Izdvajamo

Izdvojeni proizvodi