- premaz bojom
- jednoslojna završna žbuka
- podložna žbuka s armaturom po cijeloj površini
- fasadne izolacijske ploče s usadicama (tiplima)
- ljepilo/mort za lijepljenje
- jednostruki masivni vanjski zid
- podložna unutarnja žbuka
- završna unutarnja žbuka
Ožbukana vanjska toplinska izolacija danas je najčešća primjena žbuke. Nosivi vanjski zid s vanjske je strane toplinski izoliran i na kraju ožbukan. Na taj se način izbjegavaju toplinski mostovi. U pravilu je cijeli sustav od istog proizvođača.
Promjene sustava povezane su s velikim teškoćama, no mogu proširiti izvedbene mogućnosti. Prema debljini sloja žbuke razlikujemo tanko i debelo nanesene sustave.
Premaz bojom
Kod tamnog je premaza izolacija ispod žbuke izložena višim temperaturama, a time i termičkim naprezanjima. One na površini žbuke mogu dovesti do stvaranja pukotina i štete zbog prodora vlage.
Zbog toga su za nijansu boje određene granične vrijednosti, uvedene kao referentne vrijednosti svjetline. Industrijski proizvedeni premazi kod tankih sustava sadrže fungicide i algicide, pa dodatni premaz završne površine nije potreban.
Kemijska se zaštitna sredstva dodaju zato da bi se ograničio rast algi i gljivica, koje na fasadi nastaje kondenzacijom rose („znojenjem"). Udio takve vlage na fasadi veći je nego kod masivnih zidnih sustava bez toplinske izolacije, budući da je temperatura površine niža zbog toplinske izolacije.
Aditivi ispiranjem mogu dospjeti u tlo. Budući da zaštitni učinak na taj način slabi, valja stalno iznova nanositi biocide. Osim toga, tanki su sustavi često hidrofobni.
Kod hidroaktivnih, za difuziju otvorenih, debelo nanesenih sustava biocidi nisu potrebni. Kondenzat može prodrijeti u površinu žbuke, a pri padu vlažnosti zraka isparava.
Žbukani sloj
Kod sintetički obogaćenih žbuka u tankim sustavima sloj žbuke je debeo 5 do 10 milimetara, a kod mineralnih debelo nanesenih sustava 20 do 30 milimetara. Žbuka se u oba slučaja može obojati aditivima. Mogućnost mehaničke obrade površine žbuke kod tankih je sustava vrlo ograničena.
Kod debelih su moguće veće debljine zrna, a time i grublje žbuke. Strukturom nalikuju tradicionalnim žbukama na jednostrukim zidanim zidovima. U međuvremenu su moguće i strugane, odnosno prane žbuke. Zbog velikih troškova i nedostatka stručnih znanja koriste se rijetko.
Podložna žbuka s armaturom po cijeloj površini
Podložna žbuka, masa sa sintetičkim aditivima, nanosi se na ploče za toplinsku izolaciju kao osnova za žbuku. Na kraju se u nju utiskuje armatura od staklenih ili plastičnih vlakana otpornih na alkale.
To pletivo premošćuje spojeve izolacijskih ploča i smanjuje naprezanja u podložnoj masi tijekom procesa sušenja, čime se sprječava pucanje žbukanog sloja.
Fasadne izolacijske ploče
Ploče mogu biti od mineralne vune, drvenih vlakana, sintetičke pjene, pjenastog stakla ili oblikovane kao vakuumski izolacijski paneli (VIP). Pričvršćuju li se pomoću ljepila, posebnih usadica ili metalnih nosača, ovisi o materijalu, kao i o debljini žbuke.
Ako su izolacijske ploče pričvršćene plastičnim usadicama (tiplima), oni se s vremenom na fasadi mogu pojaviti kao svijetle mrlje („leopardovo krzno"). Usadice stvaraju toplinske mostove oko kojih se na površini zadržava manje vlage, pa time nastaje i manje algi.
Zbog toga se usadice uvlače oko 20 milimetara ispod površine izolacije i prekrivaju istovrsnim materijalom – čepovima.
Upute za uporabu
Kod tankih je sustava otpornost na mehanička oštećenja niska, a to je posebno važno u području podnožja i prizemlja zgrade. Popravak oštećenja je zbog slojevitosti složen.
Ako je sloj žbuke pretanak, mogu se, unatoč temeljnoj masi i posebno kod kosog upada svjetla, na pročelju vidjeti dodirne točke fasadnih ploča. Projektiranje podnožja zahtijeva posebnu pozornost, budući da su rješenja detalja koja nude proizvođači sustava razvijana prema tehničkim, a ne arhitektonskim kriterijima.
Zaključak
Žbukane vanjske toplinske izolacije omogućavaju financijski povoljne fasade. No oblikovna je sloboda zbog karaktera sustava i indeksa svjetline, o kojemu valja povesti računa, ipak ograničena.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "O žbuci; Razvoj i izvedba površina", autora Annete Spiro, Hartmuta Göhlera, Pinara Gönüla i objavljen je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
