slika 1. Krovište s podrožnicama i jednostrukom stojećom stolicom
Prazna krovišta i krovišta s pajantama karakteristična su po tome što im se rogovi svojim donjim krajevima upiru u krajeve stropnih greda. Povezanost stropa i krova nije uvijek opravdana, pa se pretežno rade krovišta odvojena od stropova.
U takvim se krovištima rogovi oslanjaju na podrožnice koje izravno (donje podrožnice) ili neizravno preko stupova (donje, srednje i gornje podrožnice) prenose teret krova na vezne grede, a ove na nosive zidove ili stupove zgrade.
Za krovove na rasponima do 7,00 m, ako je približno u sredini toga raspona nosiva konstrukcija (srednji glavni zid), postavljaju se vezne grede na međusobne razmake 3,50 do 4,50 m. Povrh ležišta greda na vanjskim zidovima postavljaju se u uzdužnom smjeru donje podrožnice.
Na sredinu svake grede učepljuje se donji kraj stupa, kojemu se gornji kraj učepljuje u gornju podrožnicu. Pri gornjem se kraju svaki stup podupire sa svake strane kosnikom, a svaki se kosnik svojim donjim krajem povezuje s veznom gredom u blizini njezinog vanjskog ležišta.
Vezna greda, stup i košnici tvore nosivu konstrukciju koja se naziva stojeća stolica. Na krajevima grede »sjede« donje, a na stupovima gornja podrožnica. Svaki se rog krova povezuje s gornjom i donjom podrožnicom, pa sav teret krova, i onoga što je na krovu, pada na srednji i na vanjske zidove zgrade, koji taj teret prenose na temelje, a oni na temeljno tlo (sl. 1).
slika 2. Varijante smještaja veznih greda u strop ispod tavana i iznad tog stropa
Vezne grede jednostruke stojeće stolice mogu biti ujedno i stropne grede, osobito ako je srednji zid ispod mjesta stupa, pa nema opasnosti savijanj grede pod teretom. Ako stup pritišće gredu dalje od mjesta na kojemu je srednji zid, onda vezna greda mora biti viša od ostalih stropnih greda, pa se na svaku stranu grede moraju pribiti gredice za ležišta krajeva dasaka gornje oplate.
Bolje je među stropne grede umetnuti posebnu stropnu gredu koja je uzdignuta od plafona, a još je bolje posebnu veznu gredu postaviti iznad tavanskog poda bez ikakve veze sa stropom (sl. 2).
Podrožnice se s veznom gredom najbolje povezuju preklapanjem plitkim preklapanjem s jednostranim grebenom, a vez se učvršćuje iskrenutom pijavicom, čiji se gornji šiljak zabija u podrožnicu, a donji u veznu gredu.
Rog se kosim zasjekom naliježe preko gornjeg vanjskog ugla podrožnice i na nju pričvršćuje jakim čavlom. Kosnik se povezuje s veznom, gredom kosim zasjekom i žepom, a dovoljno je obostrano učvršćenje veza pijavicom (sl. 3).
slika 3. Detalji povezivanja elemenata kod donje podrožnice
Rogovi se u sljemenu povezuju vezom na raskol i čep, ili se samo koso sudaraju i obostrano učvršćuju čavlanim daščanim prilošcima. Najpovoljnije je parom kliješta pothvatiti podrožnicu, a kliještima sa tri svornjaka povezati stup i oba roga.
Kosnici se povezuju sa stupom ili sa kosim zasjecima i čepom, ili kosim zasjecima (bez čepa) i svornjakom, koji priteže oba kosnika u zasjeke stupa (sl. 4). Ruke se povezuju sa stupom i podrožnicom.
slika 4. Detalji povezivanja elemenata kod gornje podrožnice
U novije se vrijeme umjesto masivne drvene građe za ruke upotrebljavaju po dvije daske presjeka 150 × 24 mm, ili samo 100 × 24 mm, ali s posebnim rebrom između obje daske Tako se i kosi sudar rogova u sljemenu učvršćuje obostranim daščanim prilošcima.
Daske ruku i priložaka pribijaju se proračunanom količinom čavala (sl. 5). Ako se donje podrožnice na svojim dužinama između veznih greda podzidaju, onda im je dovoljan presjek 14 × 10 do 14 × 14 cm, a ako nisu podzidane, onda 14 × 14 do 14 × 16 cm. Presjeci kosih potpora neka su 14 × 14 do 14 × 16, stupova 14 × 14 cm, ruku 2 × 10 × 14 cm, gornjih pođrožnica 14 × 18 cm, a rogova 10 × 14 cm.
slika 5. Noviji način povezivanja rogova u sljemenu i izrade ruku
Više: Dvostrešni krovovi
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
