Sastav zida izvana prema unutra:
- Premaz površine, primjerice bojom
- Završna žbuka
- Podložna žbuka
- Podloga za žbuku
- Predzid s inox sidrima i dilatacijskim fugama
- Stajaći sloj zraka, oko 1 cm
- Toplinska izolacija
- Nosivi zidani zid ili nosivi zid od armiranog betona
- Podložna žbuka, iznutra
- Završna žbuka, iznutra
- Premaz bojom
Ožbukani dvostruki vanjski zid s izolacijskom jezgrom sastoji se od dvaju zidanih zidova, najčešće od opeke, u razmaku od najviše 150 cm. Unutarnji zid preuzima samo dio toplinske zaštite.
Obložni zid određuje optički dojam te pruža zaštitu od vremenskih utjecaja, kao i zaštitu izolacije od mehaničkog oštećenja. Radi sprječavanja izvijanja, on se fiksira pomoću nehrđajućih sidara za nosivi zid i izvodi se s trajnoelastičnim fugama.
Toplinska izolacija smješta se kao izolacijska jezgra bez dodatnog sloja zraka u obliku izolacijskih panela ili nasipanih materijala između vanjskog i unutarnjeg zida.
Osim dvostrukoga vanjskog zida s izolacijskom jezgrom često se koristi dvostruki vanjski zid sa šupljinom i toplinskom izolacijom. Zračni sloj isparavanjem eliminira vlagu koja je prodrla kroz fasadni zid.
Premaz površine
Kao kod svih konstrukcija s ožbukanim vanjskim zidovima, premaz bojom služi zaštiti žbuke od trošenja uslijed atmosferskih utjecaja i oblikovanju. Za odabir boja, s obzirom na referentnu vrijednost svjetloće, gotovo nema ograničenja.
Završna žbuka, podložna žbuka, vezivni sloj i podloga za žbuku
Slojevi se žbuke izvode na isti način kao i žbuka na masivnim jednostrukim zidnim konstrukcijama. Postoji velik broj različitih ožbukanih fasada s obzirom na uvjete investitora, obradu površine i veličinu zrna.
Stajaći sloj zraka
Ako se upotrebljava toplinska izolacija u obliku ploča ili rogožina, nakon ugradnje zadržava se zračna šupljina širine prsta. Tako voda koja prodre kroz fasadni zid može oteći niz unutarnju stranu vanjskog zida, a da ne natopi izolacijski materijal.
Toplinska izolacija
Radi učinkovitije izolacije odnosno tanjeg sastava zida odustalo se od stražnjeg ventiliranja. Sloj toplinske izolacije, smješten kao jezgra, zaštićen je od vlage zahvaljujući fasadnom zidu.
Prodre li ipak vlaga u konstrukciju, ona teško ispari, posebno ako je izolacija nasipani materijal. Stoga bi potrebna izolacija trebala biti označena kao „hidrofobna".
Dilatacijske fuge
Vanjski zid može samo djelomično kroz izolacijski ili zračni sloj unutarnje strane prenijeti temperature kojima je izložen na okolni prostor. Zato je podložan povećanim temperaturnim naprezanjima, za apsorpciju kojih služe dilatacijske fuge.
Kod ožbukanoga vanjskog zida po površini zida treba, ovisno o vrsti konstrukcije, svakih 6 do 12 metara ugraditi okomitu dilataciju. Kod površina izloženih snažnom suncu, kod tamnih zidnih površina, kod podloga s učinkovitom termoizolacijom i kod vanjskih obloga niske mase – razmak ne smije prelaziti 6 metara.
Ako zgrada ima više nego dva kata, u pravilu je potrebno ugraditi horizontalnu dilataciju u visini sidrenja prednjeg zida.
Zaključak
Dvostruki zid s izolacijskom jezgrom jest složena konstrukcija koja zahtijeva kompetentno rješavanje dilatacija prednje ovojnice. Stoga su troškovi za projektiranje, razvoj i izvedbu na gradilištu vrlo veliki.
Mogućnosti oblikovanja ožbukane fasade kod ovakve zidne konstrukcije gotovo ne poznaju granice.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "O žbuci; Razvoj i izvedba površina", autora Annete Spiro, Hartmuta Göhlera, Pinara Gönüla i objavljen je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
