1. OPĆENITO
Posljednjih godina sve smo više suočeni s pojavom pojačanog rasta algi i gljivica na fasadama. I dok njihovu prisutnost na starim objektima smatramo logičnom posljedicom dugotrajne izloženosti utjecaju atmosferilija, pojava algi i gljivica na novim objektima je nepoželjna i smatra se nedostatkom. Brojni znanstveni članci obrađuju ovu tematiku baveći se traženjem odgovora i pronalaskom optimalnog rješenja. Sva istraživanja pokazuju da je učestala pojava algi i gljivica izravno povezana s potrebom za što učinkovitijom toplinskom zaštitom koja je postala obvezan segment u cilju poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada.
Fasadne konstrukcije na kojima je primijećen izražen rast algi i gljivica su:
- povezani sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS sustavi)
- fasade pod djelovanjem vlage uvjetovane konstrukcijskim detaljima
- ventilirane fasade
na objektima koji su:
- u blizini drveća ili grmlja
- u blizini rijeka, potoka, jezera i sl.
- u područjima s čestim maglama
- u nizinama i kotlinama.
Svakako je vrlo važno napomenuti da je obrast na pročeljima isključivo estetski nedostatak, a nikako funkcionalni. Ova brošura objašnjava fenomen pojave mikroorganizama na fasadama te upućuje sudionike u
gradnji u načine smanjivanja rizika njihova nastanka.
Zašto je pojava algi i gljivica učestala na novoizvedenim fasadama?
Odgovornost čovjeka prema smanjenju zagađenja okoliša, ušteda energije te doprinos smanjenja globalnog zatopljenja, kao i važeća građevno-tehnička regulativa, obvezuju na izbor i primjenu materijala kojima ostvarujemo potrebnu toplinsku zaštitu. Najčešće primjenjivani oblici toplinske zaštite su povezani sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS sustavi). Tako izvedena toplinska zaštita ima znatan utjecaj na uvjete vlage i temperature vanjske stjenke fasade.
Naime, toplinskom izolacijom objekta smanjuje se prolaz topline kroz vanjske zidove, pri čemu se ostvaruje ušteda energije grijanja, ali se istovremeno i znatno smanjuje akumulacija topline relativno tankih slojeva vanjske stjenke. Površina žbuke zbog toga ostaje duže vlažna i stvara se povoljna klima za rast mikroorganizama. Kako bi se što bolje razumjeli uzroci rasta algi i gljivica na fasadama, nužno je pojasniti koje su im osnovne značajke.
2. ŠTO SU ALGE I GLJIVICE?
Alge i gljivice su mikroskopski sitni oblici života koji se kao jedinke ne vide golim okom. Većinom su jednostanični, ali mogu biti i višestanični. Rastu na svim mogućim podlogama (drvu, metalima, staklu, plastici itd.), a osnovni preduvjet za njihov razvoj je vlaga.
Kod zaprljanja na fasadama uglavnom je riječ o obrastu algama ili gljivicama, posebno na sjevernim i zapadnim pročeljima, odnosno na vlažnijim dijelovima fasada. Kroz svoj razvojni vijek prilagodile su se različitim uvjetima okoline te su u mogućnosti razvijati se i rasti u različitim nepovoljnim okolnostima. Zbog njihove otpornosti vrlo je bitno poznavati mehanizam njihova nastanka.
Alge i gljivice su naširoko rasprostranjene u prirodi, odgovorne su za funkcioniranje ekološke ravnoteže i korisne u razgradnji organskih tvari, ali štetne u poljoprivredi, životinjskom svijetu i sektoru prehrane. One se na fasade prenose vjetrom (slika 1) i tu ih može biti i do 1.000.000/m3.
Slika 1: Mehanizam prenošenja algi i gljivica vjetrom
Alge i gljivice se osobito dobro razvijaju na podlogama (fasadama) koje su kroz duži period izložene temperaturama iznad 20 °C i velikoj količini vlage.
2.1. Alge
Alge su jednostanični ili višestanični mikroorganizmi koji rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica
Slika 2. Najveći su proizvođači kisika na Zemlji.
Osnovno životno okružje algi je voda, no tijekom evolucije razvile su se alge koje su se prilagodile životu izvan vode i takve se mogu naći na fasadama. Osim vlage, za razvoj im je neophodna svjetlost, dušik te ugljični dioksid iz zraka kako bi fotosintezom mogle stvarati hranu.
Alge su UV-senzibilne i zbog toga se vrlo rijetko pojavljuju na južnim stranama pročelja. Njihov primarni pigment je klorofil koji im, uz ostale pigmente, daje karakterističnu obojanost: od najčešće modrozelene do crvene, plave, smeđe i ljubičaste boje. One nemaju korijen pa, iako se drže za fasadu, ne prodiru u nju.
Slika 3: Alge na fasadama
2.2. Gljivice
Gljivice su višestanična živa bića s pravom staničnom jezgrom. Rastu u obliku staničnih niti ili pojedinačnih stanica (slika 4).
Slika 4: Primjeri algi koje se mogu naći na fasadama
Za razvoj su im potrebni organski spojevi (škrob, šećeri, celuloze), ali, za razliku od algi, ne i svjetlost. Na fasadama se gljivice najčešće prepoznaju po nakupinama crne ili sive boje koja potječe od
pigmenta melanina. On im ujedno služi kao zaštita od UV-zračenja (slika 5).
Slika 5: Gljivice na fasadama
Zbog svoje crno-sive boje na fasadi je ponekad teško razlikovati gljivice od zaprljanja.
Zaštitu od gljivica je u pravilu teže postići nego zaštitu od algi jer gljivice mogu mutirati. Kako bi se moglo pravilno tretirati takve površine, potrebno je utvrditi radi li se o obrastu gljivicama ili o zaprljanju. Za tu namjenu služi tablica 1.
Tablica 1: Razlikovanje gljivica od zaprljanja
Ova tablica može se koristiti i za alge jer su im za razvoj potrebni slični uvjeti.
Osim vizualno, zaraza na površini fasade može se utvrditi i uzimanjem uzoraka pomoću specijalnih podloga za tu namjenu na kojima se nakon 24, odnosno 48 sati prati i očitava stanje zaraze (slika 6).
Slika 6: Utvrđivanje zaraze pomoću uzorkovanog brisa
Svi članci vezano za alge i gljivice na fasadama:
1. Alge i gljivice na fasadama
2. Uzroci nastanka algi i gljivica na fasadi
3. Održavanje fasada i saniranje fasada zaraženih algama i gljivicama
4. Preventivne mjere reduciranja rizika nastanka algi i gljivica na fasadi
Izvor: 
HUPFAS – Hrvatska udruga proizvođača toplinsko fasadnih sustava
www.hupfas.hr
