Još od prapovijesti i tadašnjih civilizacija postoji težnja za ograđivanjem ‘vlastitog’ komadića Zemljine površine. Kod svih društava koja ne žive nomadskim načinom života javlja se potreba utvrditi svoj posjed, zaštititi njegove stanovnike, sačuvati materijalna i nematerijalna dobra i jasno istaknuti vlasništvo nad objektom.
U prvom redu i kao najeksponiraniju liniju obrane čovjek vjekovima koristi ograde. One su napredovale od kamenih gromada složenih u zidine, preko žica, kultiviranih grmova, sumornih betonskih blokova do uobičajenih metalnih ograda. Osim posjedovne, poprimale su i poljoprivrednu, sigurnosnu, političku i drugu konotaciju.
Rastući trend u arhitektonskom smislu postaje estetska namjena ograda. To, dakako, i nije neka novost, osjećaj za lijepo u čovjeka također postoji već milenijima. No, promatrajući to u kontekstu razvoja materijala, tehnologija, znanosti, dominantnu ulogu preuzimaju novi oblici ograda.
U prvom redu, za potrebe ovog teksta, istaknut ćemo staklene ograde. Paralelno s razvojem tehnologija razvijala se i ljudska svijest, pa je čovjek postao vrlo otvoren prema svemu – želi biti dio zbivanja, želi se uključiti, želi se pokazati. Staklene ograde u skladu su s tim spoznajama. Bilo u eksterijeru, bilo u interijeru, ne ograničavaju, ne sputavaju, otvaraju vidike. Pritom potpuno zadržavaju svoju temeljnu sigurnosnu funkciju.
Staklene ograde vrlo su elegantno i moderno rješenje. Daju potpuno novi smisao građevini u koju se ugrađuju. S obzirom na primjenu kod stambenih i turističkih objekata, trgovačkih centara, bazena i bujajuću popularnost, pojavila se i potreba za različitim rješenjima pričvršćenja takvih ograda za konstrukciju.
U početku, radilo se o mehaničkim načinima pričvršćenja i kombinacijama staklo-metal. Takve varijante uvijek su vidljive i iako je metal, najčešće inox ili (eloksirani, plastificirani) aluminij različitih oblika, vrlo zahvalan materijal, on generalno može dovesti do pojave koncentriranog stresa i kompliciranog brtvljenja u donjoj zoni stakla.
Sljedeći iskorak bili su mortovi za fiksiranje stakala, no događale su se delaminacije PVB folije u staklu i pokazali su se vrlo kompliciranima za primjenu. Jasno je da se s vremenom krenulo u potragu za drugim, sigurnijim i jednostavnijim rješenjima.
Švicarski koncern SIKA dao je svoj doprinos ponudivši samonivelirajuću masu za zalijevanje staklenih ograda i stijena u bež boji. SikaForce®- 335 GG u kombinaciji s drugom komponentnom SikaForce®-010 tekuća je, dvokomponentna masa na osnovi poliuretanskih smola koja služi za zalijevanje staklenih ograda i stijena u metalne U-profile ili betonske procjepe.
Otvrdnjava na sobnoj temperaturi po cijelom presjeku, ne sadrži otapala i ima dovoljno dugo otvoreno vrijeme što olakšava ugradnju. Ne nagriza staklo i sprječava pucanje stakla jer osigurava ravnomjerni raspored naprezanja po cijeloj uronjenoj površini stakla za razliku od točkasto-koncentriranog naprezanja kod npr. mehaničkog pričvršćenja. Koristi se kod LSG-laminiranog sigurnosnog stakla ili HSG-termički obrađenog sigurnosnog stakla koja su uobičajene vrste stakla za ovu namjenu.
Pogodno je za primjenu u unutarnjim ili vanjskim prostorima, a ukoliko se koristi vani, spoj okolo stakla i iznad SikaForce-a, mora se dodatno zabrtviti dugotrajnim i UV postojanim silikonom Sikasil WS-605 S. Za sva dodatna pitanja i detalje ugradnje, kontaktirajte Sika Croatia d.o.o. Tehničku službu.
Autor: Andrija Tukša, mag.inf.aedif.
