slika 1. Spajanje viših i nižih članaka odvodnih cijevi
Zadaća, je krovnih odvodnih cijevi da oborinsku vodu odvedu iz žljebova u javnu kanalizaciju, ili samo na površinu izvan zgrade. Najbolje je odvodne cijevi izrađivati od cinčanog lima debljine 0,7 mm.
Promjeri i međusobni razmaci cijevi
Žljebovima promjera (širine) 12 i 14 cm odgovara promjer odvodnih cijevi 8 cm. Za žljebove većih promjera (širina) redovito se postavljaju cijevi promjera 10 cm, ili točnije 10,3 cm, jer se toliki promjer, sa prijevojima 2*0,5 cm, dobiva strojnim zaobljenjem limene trake široke 33,3 cm (sl. 2).
slika 2. Promjeri žljebova i potrebne širine limenih traka
Od tvorničke limene ploče 2000×1000 mm može se dakle poprečnim rezanjem dobiti 6 limova dugih 100 i širokih 33,3 cm, te od njih izraditi 6 komada 1 m dugih elemenata za odvodne cijevi promjera 10,3 cm.
Odvodne cijevi se raspoređuju na međusobne razmake do 20 m, tako da svaka cijev odvodi vodu 10 m dugog dijela žlijeba. To dakako vrijedi za duže zgrade u pravcu, ali se po istom pravilu mogu dobiti dva rješenja. Tako se npr. voda iz žlijeba dugog 40 m može pravilno odvoditi sa 4, ali i sa samo 3 cijevi, pa u pojedinim slučajevima treba uvijek tražiti opravdanije rješenje (sl. 3)
slika 3. Primjeri rasporeda odvodnih cijevi sa slijevovima po 10 m
Izrada cijevnih elemenata
Skrojeni se komadi limova u stroju zaokružuju i na uzdužnim rubovima povijaju tako da je jedan rub povijen za 0,5 cm nagore i natrag, a drugi isto toliko nadolje i natrag. Tada se ručno, pomoću čeličnog prstena, podloška i drvenog čekića prijevoji spoje i zaleme. Varijanta je ovog sastava bez prijevoja s jednostavnim prijeklopom i lemljenjem.
U radionici se po 3 do 4 elementa jedan s drugim uzdužno povezuju sa 5 do 6 cm dugim prehvatima bez lemljenja i odnose na gradilište (sl. 1).
Koljena i ispusti
Budući da su potkrovni žljebovi, osim u iznimnim slučajevima, odmaknuti od vanjskih zidova zgrade barem onoliko koliko je istaknuta streha, a kako se žlijeb mora približiti zidu, mora se valjkasti istak odvodnog grla u žlijebu spojiti s vertikalnim odvodnim cijevima posebno obrađenim komadom cijevi, koji se naziva koljeno.
slika 4. Tri primjera izrade odvodnih koljena
Najjednostavnije je trodjelno koljeno, koje se u radionici sastavlja od dva vertikalna kraća i jednog kosog dužeg dijela cijevi. Sastavi se tih dijelova moraju pravilno skrojiti i precizno zalemiti. Na gradilištu se gornji kraj koljena natiče (a ne »utiče«) na valjkasti nastavak koji viri iz grla žlijeba.
Osim spomenutog koljena izrađuju se i druge vrste koljena, koje se međusobno razlikuju uglavnom po obliku (sl. 4) Ako se voda ne odvodi u kanalizaciju nego na površinu, odnosno u kanale izvan zgrade, onda se odvodna cijev završava posebno obrađenim komadom, koji se naziva ispust.
Ispusti se izrađuju ili kao uglata ili kao zaobljena koljena, s nagibom završnog članka pod 30°, 45° i 60°, što je ovisno o mjestu odvodnje. Vanjski rub završnog članka mora se u radionici ukrutiti izradom poluvaljkastog previjutka ili ravnog dvostrukog previjutka (sl. 5).
slika 5. Primjeri ispusta (izljeva)
Pričvršćivanje cijevi uza zid
Za pričvršćivanje cijevi uza zid treba u radionici izraditi dvodjelne obruče od plosnatog čelika presjeka 25×4 mm, unutarnjeg promjera neznatno većeg od vanjskog promjera cijevi. Na sredinu vanjske strane unutarnje polovice karike treba navariti čelični trn 18 mm dužine, oko 15 cm s razrezanim i raskrečenim završetkom. Takvi se poluobruči ugrađuju na svaka 2 do 3 m visine u zid toliko, da žlijeb bude od vanjskog lica (žbuke ili obloge) odmaknut oko 2 cm.
Na zaokrenute krajeve ugrađenih poluobruča prislanjaju se zaokrenuti krajevi vanjskog dijela poluobruča i provizorno se povezuju vijcima s maticama. Tada se umeću ili proturaju pripravljeni dijelovi cijevi najprije provizorno, a da se, počev odozgo od nastavka iz grla ili od već postavljenog koljena ispod žljeba, definitivno namještaju cijevi i povezuju obruči.
Čim se jedan obruč poveže lemi se povrh privezanih krajeva obruča po jedan u radionici izrađeni limeni tuljak koji priječi smicanje žlijeba, jer teret pojedinih dijelova žlijeba pada na krajeve obruča. Čelični obruči moraju biti ili pocinčani ili ih očišćene treba minizirati i dičiti bojom ili lakom otpornim prema vanjskim utjecajima (sl. 6).
slika 6. Postavljanje odvodnih cijevi
Priključivanje na kanalizaciju
Gdje je to moguće treba limene odvodne cijevi priključiti na javnu kanalizaciju. U tu svrhu treba na odvodnu cijev horizontalne kućne kanalizacije priključiti vertikalne lijevanoželjezne cijevi, kojima nutarnji promjer nije manji od promjera limenih cijevi. Lijevanoželjezne cijevi neka se izdižu oko 120 do 160 cm iznad uređenog okolišnog terena.
slika 7. Spoj limene i lijevanoželjezne odvodne cijevi
U rukavac na gornjem kraju lijevanoželjezne cijevi treba uvući donji kraj limene cijevi i cijeli prostor uokolo limene cijevi u rukavcu propisno zabrtviti. Na kraju treba preko tog spoja postaviti limeni tuljak, koji je već prije brtvljenja bio provizorno navučen na cijev. Gornji se rub postavljenog tuljka mora zalemiti na limenu cijev (sl. 7).
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
