Stanje u oblasti graditeljstva i na tržištu nekretnina s jedne, i zahtjevi za povećanom energetskom učinkovitošću i očuvanjem okoliša s druge strane već neko vrijeme nameću okretanje jednom, u jeku investicijskog buma zanemarivanom području – adaptacijama starih zgrada. Zapravo, riječ je o trendu kojeg su, primjerice, proizvođači građevne stolarije na razvijenim europskim tržištima uočili još davno, kad se omjer ugrađenih prozora u novogradnji i onih u adaptacijama počeo vidljivo kretati u korist ovih drugih.
Na domaćoj sceni, znakovit je podatak kojem i ne treba poseban komentar da Hrvatska troši otprilike 20 % više energije po jedinici BDP-a od EU prosjeka. Bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti sustavniji pristup problematici, a time i prilika za oporavak nokautiranog građevinarstva.
Eppur si muove… ili?
I onda, nakon niza godina suočavanja s brojnim manjkavostima institucionalnog i zakonodavnog pristupa, kao i nedostatkom jasne strategije na nacionalnoj i lokalnim razinama, uz poslovično nedovoljne administrativne i institucionalne kapacitete, stvari su se naizgled pokrenule na nekoliko razina. Donošeni su (i donose se) novi propisi, predstavljeni su ambiciozni planovi obnove zgrada u javnom vlasništvu; nekoliko mjeseci je tema energetske efikasnosti iskakala iz svakog medija i svake paštete.
Nema nikakve sumnje da su edukativne i zakonodavne mjere na području energetske učinkovitosti i zaštite okoliša iznimno važne i korisne, ali se ne možemo oteti dojmu da mnogo toga škripi u koordinaciji aktivnosti i konkretnim potezima. Prije svega, i dalje ostaje velika praznina kad su u pitanju potpore i direktno poticanje korištenja energetski učinkovitih proizvoda i materijala kad je riječ o fizičkim osobama, segmentu gdje su gubici energije i negativan utjecaj na okoliš možda i najveći.
Branša je puno očekivala i od najavljenih adaptacija zgrada u javnom vlasništvu, međutim, činjenica je da je dinamika daleko od najavljene, a uvjeti… pa recimo samo da pogoduju tek nekolicini velikih igrača na građevinskom tržištu. A i zahuktala edukacija kao da je malo posustala – možda zbog sezone godišnjih odmora, a možda i zbog završetka jednog marketinškog (i izbornog) ciklusa i čekanja novog.
Vidimo da trendovi nisu dobri, a najavljene velike investicije u javnom sektoru se i u mainstream medijima sve češće nazivaju „farbanjem vladinih zgrada", što je, dakako, krajnje ignorantski pristup, ali može postati i okrutna istina ako se uskoro stvari ne promijene. Samo što do tada mnogih gospodarskih subjekata u ovoj napaćenoj branši možda više i neće biti.
Autor: Mladen Divković
Izvor: PROFINE CROATIA d.o.o.
