slika 1. Ograda (plot) od vertikalno složenih dasaka
Samostalni drveni zidovi ili ograde veoma su prikladni za ograđivanje dvorišta, vrtova i sl. To su vanjske ograde od kojih se ne zahtijeva osobita čvrstoća i trajnost. Razlikuju se pune vanjske ograde ili plotovi, kojima je površina od dasaka, zatim pregrade i ograde od letava, koje su prozirne i proplazne, te različite ogradice od dasaka i letava, koje su zapravo niske ograde, a s njima se ograđuju npr. trijemovi, balkoni, cvjetnjaci i sl.
Pune vanjske ograde ili plotovi. Glavni su dijelovi vanjskih drvenih ograda stupovi, gredice (žioke) i daske, a kao vezno sredstvo služe žični čavli odgovarajućih dužina. Stupovi su najbolji ako su od hrastovine ili borovine. Za obične ograde prikladni su stupovi presjeka 12 × 12, 12 × 14, 14 × 14 i 14 × 16 cm, a dužina im je uvjetovana visinom ograde, s dodatkom dubine njegovog ukapanja u tlo.
slika 2. Horizontalna daska na donjem dijelu daščane ograde
Stupovi se raspoređuju na međusobne razmake po 2,50 do 3,00 m. Donji krajevi stupova, natopljeni izolacijskim sredstvom, usađuju se u 50 do 80 cm duboke rupe u tlu i učvršćuju čvrstim nabijanjem zemlje u tanjim slojevima. Dobro je stupovima skinuti bridove na slobodnoj strani.
Gredice ili žioke presjeka 48 × 76 mm povezuju se sa stupom vezom punog preklapanja preko ravnih zasjeka na vanjskim stranama stupova, na visini 25 do 35 cm iznad tla, a isto toliko ispod gornjeg ruba ograde.
Daske debele 24 mm, široke 14, 16, 18 cm, a duge 130 do 160 cm, pribijaju se na svaku gredicu sa po dva čavla. Dobro je gornju stranu svake daske okrajčiti trougaono tako, da se jedan tupi ugao ističe na vertikalnoj raspolovnici daske (sl. 1).
Da bi se donji krajevi dasaka zaštitili od zakišnjavanja i zaprskavanja, moraju biti izdignuti iznad tla barem 3 do 5 cm. Bolje je prije zabijanja letava na donje dijelove stupova pribiti oko 30 cm široke daske, izdignute za 3—5 cm iznad tla, a tada se pribijaju daske ograde tako da im donji kraj sjeda na gornju plohu horizontalne daske. Ako ta daska vremenom počne trunuti, može se lako zamijeniti zdravom, a letve ostaju pošteđene (sl. 2).
Vrata za prolaženje vozila izrađuju se između 2,00 do 2,50 m razmaknutih stupova kao dva simetrična krila, koji su u svemu slični člancima ograde, ali s dodatkom kose gredice i dviju vertikalnih gredica na jednom i drugom kraju svakog krila.
slika 3. Članci ograde od dasaka sa đvokrilnim vratima za vozila i jednokrilnim za osobe
Na mjestima sudaranja gredica sa stupovima ograde povezuju se stupovi i krila čeličnim čarkama, a jedno i drugo krilo povezuje se u gornjoj polovini visine, na sudaru jednog i drugog krila, tj. na sredini otvora, specijalnim čeličnim zasunom za zatvaranje i otvaranje vrata.
U tlo na sredini otvora, tj. ispod sudamice krila, zabija se kolac, na koji se pričvršćuje okov za prihvat zasuna jednog i drugog krila, pa zatvorena vrata padaju u istu ravninu u kojoj je ograda (sl. 3).
Ograde s horizontalno složenim daskama ne trebaju gredice (žioke, ali se zbog toga stupovi moraju rasporediti na manje razmake, a najviše do 2,00 m. Daske se povezuju jednostranim nalijeganjem tako, da donji rub više daske za 3 do 4 cm zahvati gornji rub niže daske, a na stup se obje daske preko toga zahvata pribijaju jednim čavlom (sl. 4).
slika 4. Ograda od horizontalno složenih dasaka
Pregrade i ograde od letava
Od letava se izrađuju prozirni i proplazni laki zidovi kao pregrade i kao ograde. Pregrade se rade najčešće u prostranim spremištima u kojima je potrebno odvajati i posebno zatvarati neku robu, proizvode i sl., a da se ti prostori ipak mogu stalno prozračivati i da do njih stiže barem malo svjetla kroz prozore ili otvore na vanjskim zidovima.
Za pregrade od letava treba najprije postaviti stupove presjeka 76 × 100 mm, učvrstiti ih u pod i u strop, a na visini oko 25 do 35 cm iznad poda i toliko ispod stropa povezati ih gredicama presjeka 48 × 76 mm. Preko tih gredica pribijaju se letve presjeka 28 × 48 mm kroz cijelu visinu prostorije. Između susjednih se letava ostavlja prostor 4 do 6 cm. (sl. 5).
slika 5. Podrumska pregrada od letava s vratima
Ograde od letava rade se u svemu kao opisane ograde od dasaka s istim razmacima i dimenzijama stupova i gredica i s istim visinama. Napominje se da je vrlo povoljna dužina letava 1,33 m, jer se iz normalne i najčešće dužine letava od 4 m dobivaju po tri letve, a otpad je samo 1 cm.
Od letava spomenute dužine mogu se raditi ograde visoke 166 cm ako se na donjoj strani, preko stupova, pribiju 24 mm debele i 30 cm široke daske, kako je već opisano kod primjera na slici 2 (sl. 6).
slika 6. Članak ograde od letava
Vrata od letava izrađuju se i okivaju kao opisana vrata od dasaka (sl. 7).
slika 7. Članci ograde od letava sa dvokrilnim i jednokrilnim vratima
Ogradice od dasaka i letava
Ogradice se razlikuju od opisanih ograda uglavnom time što su od njih niže, što se rjeđe podižu kao samostalne konstrukcije, a češće kao dodaci drugim konstrukcijama. Tako su npr. dosta česte ogradice između drvenih stupova nekog poluotvorenog trijema, između zidova od drugog materijala, kao dijelovi drvenog stubišta i sl.
Ogradice od dasaka izrađuju se najčešće kao ispune između gornje i donje grede ili gredice, s kojima se povezuju ili pomoću dviju kutnih letvica na gornjoj i dviju na donjoj gredi, ili se daske učepljuju u utore gornje i donje grede. Na drvenim seoskim zgradama u nekim našim krajevima još uvijek ima tesarski dekorativno obrađenih daščanih ogradica (sl. 8).
slika 8. Ogradice od vertikalno složenih i ukrasno obrađenih dasaka
Ogradice od letava izrađuju se npr. kao prozirni članci zidane ili betonirane pune ograde (sl. 9). Finije su tesarske obrade ogradica od letava među dvostrukim gredicama, od letava usađenih u kosu tetivu i kosi prihvatnik drvenog stubišta, od ukrštenih letava itd. (sl. 10).
Zaštita drvenih ograda
Vanjske su ograde više nego mnoge druge drvene konstrukcije izvrgnute pogibljenim vanjskim utjecajima koji im skraćuju trajnost i umanjuju čvrstoću i ljepotu izgleda. Najugroženiji su dijelovi konstrukcija pri tlu, gdje su izloženi promjenama vlaženja i sušenja, a odmah iza njih su izloženi oni dijelovi kohstrukcija koji su međusobno priljubljeni tako, da među dodirne površine može zalaziti vlaga.
slika 9. Ogradica od letava u betonskoj ogradi
Za zaštitu vrijedi sve što je obrazloženo u poglavlju "Drvo i drvena građa", a ovdje se upozorava na još neke pojedinosti. Zaštitu stupova primitivnim nagorijevanjem treba sasvim napustiti. Jednostavniji je i bolji način da se cijeli dio stupa koji će se uložiti u zemlju i 30 do 40 cm visoki dio koji će ostati iznad zemlje dobro zagriju, a zagrijani dijelovi da se nekoliko puta natope vrućim karbolineumom.
Uputno je gornji završetak svakog stupa okrajčiti i pokriti impregniranom daščicom od tvrdog drveta, čiji rubovi malo prelaze preko rubova skošene površine stupa. Podmazi i ličenja prikladni su za skoro sve elemente drvenih ograda. Podmazivanje vrućim karbolineumom vrlo dobro čuva drvenu građu, ali ga treba obnoviti barem svake treće godine.
Rjeđi rastvori karbolineuma daju drvetu dosta ugodnu smeđu boju, ali zaštita nije trajna, pa ju treba obnavljati svake godine. Gusti i višekratni podmazi karbolineumom daju drvetu crnu ili crnosmeđu nelijepu boju, što nije prikladno za ograde od kojih se ne zahtijeva samo trajnost, nego i lijep izgled. U takvim slučajevima uputno je ograde podmazivati vrućim lanenim uljem.
slika 10. Različiti primjeri prozirnih ogradica
Ličenja uljenom bojom dobro zaštićuju drvo, ali baš na ogradama koje su u prirodnoj okolici može takvo ličenje djelovati neprirodno. Pri odlučivanju o ličenju treba imati na umu da je kod većine vrsta drveta njegova naravna boja, s vidljivom teksturom, mnogo ljepša od jednoličnog premaza kojom uljenom bojom.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
