TV inspekcija cjevovoda kao tehnologija za utvrđivanje unutarnjeg stanja cijevi, koristi se u SAD i Zapadnoj Europi više od 30 godina. U početku su kamere za TV inspekciju bile relativno jednostavne izvedbe, u crno-bijeloj tehnici, bez velikih mogućnosti, ali usporedo s napretkom tehnologije u svim drugim djelatnostima napreduje i tehnologija kamera za TV inspekciju.
Današnja oprema za TV inspekciju cjevovoda je vrlo sofisticirana s ogromnim brojem mogućnosti, počevši od objektiva koji je moguće okrenuti u svim smjerovima, te tako snimiti svaki detalj na cjevovodu, pa do laserskog određivanja udaljenosti rubova dvije susjedne cijevi, ili mjerenja inklinacije (nagiba) u cijevi prilikom snimanja.
U današnje vrijeme inspekcija se koristi kao osnova za pripremu planiranja obnove i održavanja vodovodne mreže i kanalizacije. Druga osnovna zadaća TV inspekcije je određivanje nultog stanja cijevi, odnosno kvalitete izvedenih radova prije primopredaje objekta. U mnogim slučajevima ispitivanje kanalizacijskog cjevovoda na vodonepropusnost ne garantira ujedno i protočnost cjevovoda iz više razloga. Moguće je da cijevi budu utisnute u tolikoj mjeri da je cjevovod neprotočan.
Nakon što radnici napuste gradilište za njima ostaju velike količine građevinskog materijala i/ili drvene građe, alata, zaštitnih sredstava (šljemovi, rukavice) koji nerijetko završavaju u kanalizacijskom cjevovodu. Takav cjevovod vjerojatno prolazi test na vodonepropusnost, ali kada se pusti u normalnu funkciju vrlo brzo dolazi do problema. TV inspekcija prije puštanja u rad takve probleme lako uočava te ih je jednostavno i jeftino pravovremeno otkloniti.
TV inspekcija cjevovoda u višegodišnjoj funkciji služi za utvrđivanje općeg stanja kako bi se racionalno pristupilo eventualno potrebnoj sanaciji. Ako nema potrebe za sanacijom, moguće je odrediti kritične točke na kojima je potrebno pojačano održavanje cjevovoda.
Podaci prikupljeni TV inspekcijom služe tvrtkama koje se bave sanacijom cjevovoda. To su podaci o stanju stijenke cijevi, stanju spojeva, padovima u gravitacijskim cjevovodima, lokacijama priključaka ili ogranaka, preprekama u cijevi, uraslom korijenju drveća, itd. Tako prikupljeni podaci omogućavaju da se sanacija vrši parcijalno, odnosno samo na kritičnom mjestu, što može uštedjeti vlasniku takvog cjevovoda velike novčane iznose.
Zaključak je: da bismo, u pravom smislu riječi, dobili sliku o stanju cjevovoda potrebno je uz ispitivanje na vodonepropusnost svakako i izvršiti TV inspekciju. U svijetu je ta metoda široko prihvaćena, nadamo se da će i u Hrvatskoj stručnjaci uvidjeti prednosti takvog načina rada.
Autor: Krunoslav Logarić
