Pasivna kuća je maksimalno izolirani objekt koji potrebnu toplinsku energiju za grijanje dobiva iz toplinskih dobitaka nastalih u samom objektu (toplina tijela, toplina iz kućanskih aparata, toplina koja nastaje kuhanjem…) i vanjskih prirodnih toplinskih dobitaka (sunčeva energija, geotermalna energija, energija vjetra i vode…).
Naziv "Pasivna kuća" došao je iz činjenice da se u takvim objektima glavnina toplinske energije dobiva na pasivan način bez sagorijevanja fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen) čime se radikalno smanjuju troškovi grijanja i izuzetno pozitivno utječe na zaštitu okoliša i općenito održivi razvoj.
Konkretno, smanjuje se potrošnja fosilnih goriva, smanjuje se emisija stakleničkih i drugih štetnih plinova, smanjuje se onečišćenje okoliša, smanjuje se ovisnost o nafti i plinu koje moramo sačuvati za industriju…
Pasivna kuća sjedinjuje vrhunsku arhitekturu i visoku tehnologiju s ciljem postizanja energetske učinkovitosti i udobnosti. Treba naglasiti da je gradnja pasivnih objekata skuplja samo 10 do 20 % od klasičnih, te da je to dugoročno gledano jedna najmudrijih i najsigurnijih investicija…
Pasivna kuća može biti obiteljska kuća, višestambena zgrada, poslovni objekt, industrijska hala, škola, dječji vrtić, sportska dvorana, crkva… Nema ograničenja. Ona svojom vrhunskom termoizolacijom, inteligentnom ventilacijom i ostalim sofisticiranim strojarskim sustavima postiže nevjerojatne uštede energije, iskorištava obnovljive izvore energije, te osigurava zdravu i ugodnu mikroklimu unutarnjih prostorija.
Dodatne uštede postižu se mudrom arhitekturom i povoljnom orijentacijom objekta prema suncu, niskotemperaturnim plošnim sistemima grijanja i hlađenja itd… Uštede su toliko značajne da, u usporedbi s klasično građenim objektima, pasivna kuća troši 10-ak puta manje energije! Takvoj pažljivo planiranoj, pomno projektiranoj i mudro dizajniranoj građevini potrebno je vrlo malo energije da u njoj stanarima zimi bude ugodno toplo, a ljeti ugodno svježe.
Pasivna kuća rješava sve potrebe za energijom bez potrebe za klasičnim gorivima kao što su nafta, plin, ugljen ili drvo – s time da se u tom smislu može otići i korak dalje ugradnjom fotonaponskih kolektora za proizvodnju struje koji omogućuju proizvodnju električne energije i potpunu energetsku neovisnost. Takva se investicija u trenutačnim hrvatskim uvjetima sama isplati već za 7 do 10 godina, s time da se taj period (povrata investicije) sve više smanjuje pojeftinjenjem opreme te raznim poticajima i subvencijama.
Povijesni pregled
- Ideji o konceptu pasivne gradnje prvi su se dosjetili profesori Bo Adamson sa švedskog sveučilišta Lund i Wolfgang Feist s njemačkog Instituta za stanogradnju i okoliš. Ideja im je pala na pamet tijekom jednog razgovora kojega su vodili u svibnju 1988. godine.
- Dvoje profesora svoj su koncept razvili kroz niz istraživačkih projekata koje im je, vrlo mudro gledajući u budućnost, sufinancirala njemačka savezna država Hesse.
- Ubrzo su profesori svoju prvu pasivnu kuću (s četiri pasivna stana) izgradili u njemačkom gradu Darmstadtu 1990. godine. Četiri kupca u kuću su uselili sljedeće godine i tako postali prvim stanarima pasivnih kuća u svijetu. Ubrzo su pasivne kuće počele "nicati" u Stuttgartu, Naumburgu, Hesseu, Wiesbadenu, Koelnu… Otad je izgrađeno na tisuće pasivnih objekata. Danas ih je u svijetu oko tridesetak tisuća, najviše u Njemačkoj i Austriji, ali procjene su da će ih u Europi do 2012. godine biti čak sedamdeset tisuća.
- U rujnu 1996. godine osnovan je Institut za pasivnu kuću sa sjedištem u gradu Darmstadtu. Njegova je funkcija da promovira i kontrolira pasivni standard u gradnji.
- Prva pasivna kuća u sjevernoj Americi izgrađena je 2003. u saveznoj državi Illinois, u gradu Urbana, no ona nije certificirana pa se kao prva "prava" pasivna kuća u SAD-u uzima ona sagrađena (i certificirana) 2006. godine u blizini grada Bemidji, u saveznoj državi Minnesoti.
Izvor: Flemont d.o.o.
