Štednja energije globalna je zamisao i tendencija. Postala je opći trend i na svakom koraku se može čuti slijedeće: "budi štedljiv" isplatiti će se. Za opću štednju na svim poljima već je napisano tone i tone papira. Na svakom koraku se takve upute mogu naći. Od štednje u svakodnevnom životu, novcu, stanovanju, automobili pa sve do općenitom štedljivom pristupu životu.
Ovaj autor je dugo godina surađivao s austrijskim tvrtkama. I dan danas dobar dio njegovog poslovanja odvija se sa austrijskim tvrtkama. Od njih sam naučio izraz "sparzam" koji se negdje prevodi kao škrtost. Taj prijevod obrazlaže da germanski narodi imaju usađenu kulturu da ne žele platiti ono što oni misle da je nepotrebno. I oni znaju potrošiti i na zabavu i na aute i na stvari koje im nisu odmah potrebne, međutim točno znaju granice i svrhu takvog troška.
Takav način razmišljanja je nešto čemu bismo trebali težiti i na taj način razmišljati da nam svaki potez u smislu štednje ne bude sinonim za škrto ponašanje, što u konačnici, nije istina. Prema svemu gore navedenom naša osnovna tema je štednja energije u graditeljstvu. Takav oblik štednje je nešto što moramo, na neki način, prepoznati. To prepoznavanje je naročito bitno iz razloga što se efekti takve štednje ne vide odmah, a ulaganja su u početku veća. Investitor mora biti razvijene svijesti da mu se takav način gradnje (koji donosi uštede u drugom koraku) ipak u konačnici isplati.
Takav način razmišljanja prepušta se općoj edukaciji stanovništva. Kod takvog načina edukacije treba znati da se pri tome ne štedi nekome drugome niti državi nego samom sebi. I ta štednja se događa na način da "ako ja ne moram dati 100 kuna više za grijanje onda sam ustvari uštedio 100 kuna". Taj sistem uštede je onaj koji će se najčešće naći u praksi. Zasada rijetki su oni koji mogu proizvesti toliko energije da ju, osim što je koriste za sebe, još prodaju distributeru (primjer gosp. Majdandžić – prodaja električne energije HEP-u – solarne ćelije).
Na taj način, kako je gore opisano, pomalo shvaćamo da štednja energije počinje od očuvanja postojeće kuće ili stana od osipanja nepotrebne energije. Znači da ono malo zagrijanog prostora unutar kuće ili stana sačuvamo ili da ne dozvolimo da nam, u zimskom periodu, temperature okoline se izjednači sa onom unutar prostora.
To znači da naš prostor, u kojem stanujemo, trebamo dovesti na takav nivo da nam izbor tipa grijanja i hlađenja bude samo sporedna aktivnost. Znači da je stambeni prostor tako izoliran i takvih energetskih svojstava da zimi čuva toplinu, a ljeti hladnoću. Takvo stanje se postiže pravilnim izborom i postavom toplinske izolacije. Često ljudi kažu da se kući treba prvo obući kaput a tek onda sebe zagrijavati.
U ovim opisima ćemo se uglavnom ograničiti na kuće koje se nalaze u izgrađenoj fazi pa ih treba adaptirati u energetski efikasne.
Pri tome ćemo zanemariti one koje se tek trebaju graditi kao i stanove. Principi toplinskog tretiranja stanova su slični kao i kod kuće samo, jasno, u manjem obimu. Za prvi korak u dovođenju kuće u stanje adaptacije, prema toplinskim potrebama, potrebno je snimiti postojeće stanje. Ta snimka postojećeg stanja može se obaviti na dva načina. Prvi način je snimanje posebnim termografskim kamerama svih fasada kuće u svrhu istraživanja gdje kuće isijava i u kojoj mjeri propušta toplinu. Takav način je donekle skuplji, ali daje dobre efekte u smislu analize postojeće situacije. Sve više na našem tržištu postoje specijalizirane tvrtke koje se time bave tako da nećemo, ovom prilikom, nikoga isticati.
Drugi način je angažiranjem specijalizirane osobe koja će na temelju uvida u konstrukciju i opće stanje kao i pregledom dokumentacije dijagnosticirati situaciju i dati prijedloge za sanaciju. Ti prijedlozi su jako bitni jer se sve svodi na sanacijske aktivnosti koje, u konačnici, imaju svoju cijenu najbitniju za cjelokupni angažman. Već smo gore govorili o povećanim cijenama koje proizlaze iz državne nestimulacije takvih pokušaja tako i iz opće skupoće takvih proizvoda. Treba znati da se u takvim analizama radi o toplinskim izolacijama čija debljina se kreće od 10 cm pa na gore što ima i svoju cijenu.
Angažman specijalizirane osobe sastoji su u tome da ista treba biti stručnjak u području fizike zgrade. To područje je danas u velikoj ekspanziji i sve više ima stručnjaka koji se tim područjem intenzivno bave. Takav stručnjak bi trebao napraviti tzv. Projekt toplinske zaštite. U takvom projektu bi se svaka fasada, krov, podovi posebno analizirali i takvi podaci ubacili u specijalizirani software. Takvi stručni programi omogućavaju da se iz više varijabli, kao što su: klimatska pozicija, orijentiranost, osunčanost, veličina staklenih površina, korištenje postojećih materijala i sl. građevinskim karakteristikama dobije optimalna kombinacija uporabljenih materijala.
Zahtjevi za materijale ne bi bili samo što se tiče fizikalnih svojstava (zaštita od buke, toplinske karakteristike i sl.) nego i sa ekonomskog stajališta. Drugim riječima za što manje novca dobiti što bolju kombinaciju budućih materijala. Po tome vidimo da se bez korištenja specijaliziranih programa ovakva zadaća ne može izvršiti. Previše varijabli i mogućih kombinacija se koristi da bi se izbor toplinske izolacije prepustio slučaju ili odabiru investitora ili savjetima izvođača.
U sklopu projekta toplinske zaštite potrebno je obratiti pažnju na projektiranje detalja. Detalji rješenja krovne izolacije, detalji rješenja balkonskih istaka, detalji rješenja podrumskih ploča samo su neka od mjesta koja moraju biti pažljivo projektirana. Ista mjesta ne smiju biti prepuštena izvedbi na licu mjesta jer na taj način možemo skupu izolaciju upropastiti zbog krivo izrađenog detalja.
Na taj način kontinuitet izolacije može postati upitan jer će zasigurno doći do pojave toplinskih mostova koji će opet prouzročiti pojavu gljivica (orošavanje, kondenziranje i sl. efekti) ili do pojave toplinskih gubitaka. Treba upamtiti da toplinska izolacija je samo učinkovita ako je neprekinuta odnosno, ako se prekidi izvrše prema pravilima struke. Slični zahtjevi su i za hidroizolaciju gdje je svima jasno da samo neprekinutost štiti objekt od vode i vlage. Tek nakon neprekinutosti izolacija djeluje u punom smislu te riječi.
