Uređenje vrtnog ribnjaka interesantan je i vrlo opuštajući hobi, no kako bi se uredio, kao i kod akvarija, postoje određena pravila koje valja slijediti. Vrtni ribnjaci su u povijesti bili omiljeni detalji u uređenju kraljevskih vrtova i perivoja. Gotovo nije postojao dvorac ili veće kraljevsko zdanje koje u svojem vrtu nije imalo umjetno jezero ili ribnjak.
Ribnjak je na neki način bio simbol prestiža i moći. Kao u prošlosti, tako i danas ribnjak vrtu daje posebnu živost i čar. Veličina ribnjaka i njegov oblik ovise o kompletnom uređenju vrta. Ukoliko se radi o manjoj vrtnoj površini poželjno je da i ribnjak bude manjih, simetričnih dimenzija kako na kraju ne bi posto neugledna lokvica. Veći vrtovi dopuštaju veće ribnjake asimetričnih oblika uz mogućnost slapova ili fontane.
Položaj ribnjaka u vrtu najbolje će ocijeniti vlasnik vrta, no kako se radi o jednom iznimno vrijednom dekorativnom detalju bilo bi dobro da ribnjak bude i centralna točka vrta, ali opet da ostavlja dovoljno prostora za nesmetano kretanje vrtom. Budući da ribnjak krasi vodeno bilje, poželjno je da bude na sunčanom djelu vrta i dalje od drveća ili grmolikih biljaka kako otpalo lišće ne bi kontinuirano narušavalo izgled ribnjaka i zaklanjalo izvor svijetlosti bilju u ribnjaku.
Najbolje vrijeme za gradnju ribnjaka je proljeće. To je godišnje doba koje ukazuje na optimalnu količinu natopljenosti tla. No, ono što još čini proljeće idealnim trenutkom za gradnju ribnjaka je raznovrsnost flore i faune koja se nalazi u vrtu pa je tada najbolje uklopiti ribnjak sa ostalim biljem. Također, idealno je vrijeme za sadnju vodenog bilja jer je tada temperatura vode iznad 10°C pa gotovo ne postoji mogućnost smrzavanja vodenog bilja.
Gradnja i opremanje ribnjaka
Veličina ribnjaka ne bi smjela biti manja od 10 m2. Dubina ribnjaka trebala bi svakako biti veća od jednog metra, jer ta dubina omogućava sklanjanje ribica od ljetnih vrućina, a zimi povlačenje na dno ribnjaka u zimsko mirovanje gdje je temperatura vode + 4°C. Ovo su osnovni standardi od kojih ne valja odstupati jer bi u protivnom mogli stradati stanovnici ribnjaka.
Suvremene prodavaonice specijalizirane za vrt i hortikulturu u svojoj ponudi već nude gotove ribnjake standardiziranih dimenzija koje se uklapaju u prethodno navedene parametre. Gotovi ribnjaci od polietilena jedno su od su rješenja za instalaciju vrtnog ribnjaka. Njihova prednost je u čvrstoći i dugovječnosti materijala no oni su već oblikom određeni pa često budući vlasnici više ne mogu odlučivati o obliku ribnjaka. Sljedeća mogućnost je oblaganje ribnjaka PVC folijom. Prednost ovakve gradnje ribnjaka je što vlasnik može načiniti dubinu i oblik ribnjaka po svojoj volji. Obloženi ribnjaci imaju dodatnu prednost jer se mogu kopati u postepenom padu pa će životinjama poput kornjača i žaba koje povremeno izlaze na kopno biti puno lakše izaći u vrt.
Kod iskopanih ribnjaka koji se oblažu folijom posebno treba voditi računa o kvaliteti folije. Folija bi trebala biti od visokokvalitenog materijala koji se ne otapa kako ne bi zagadio vodu. Nadalje, folija mora biti otporna na smrzavanje i na UV zrake kako ne bi popucala nakon određenog vremena. Folija kojom se oblaže ribnjak ima ulogu sprječavanja da okolno tlo ne upija vodu stoga kod njenog prevlačenja treba dovoljno dobro prekriti rubove ribnjaka, barem pola metra u krug ribnjaka. Folija koja oblaže rub ribnjaka kasnije se prekriva kamenom ili kamenim pločama. Kod kopanja ili instalacije ribnjaka treba osigurati dotok i odtok vode putem cijevi koje se mogu kasnije ukrasiti kamenjem kako ne bi narušavale izgled vrta.
Poput akvarija, i ribnjaci imaju grijače i filtere za vodu. Veličina i jačina grijača i filtera za vodu ovisi o veličini ribnjaka. Prilikom korištenja grijača vode, poželjna temperatura vode u ribnjaku, tijekom cijele godine je 20°C. Ova temperatura osigurava preživljavanje stanovnicima ribnjaka. Ukoliko se koristi grijač u ribnjaku, ribe ne spavaju zimski san i ribnjak nije potrebno zimi prekivati poklopcem. U slučaju da se ne koristi grijač, zimi je neophodno ribnjak prekriti plastičnim poklopcem koji ima mrežnice za zrak kako bi životinje dobivale kisik.
Ribnjak u pravilu ima oblik poput dubokog tanjura što znači da se postepeno kopa dubina. U centralnoj točki ribnjak je najdublji, a prema krajevima sve plići. U jednom od okolnih dijelova ribnjaka poželjno je napraviti močvarno područje u kojem će se posaditi rastuće bilje poput Potočnog blaženka, Grčice, Močvarne kaljužice ili Vodene perunike. Područje gdje se sadi bilje potrebno je nasipati šljunkom. Nije dobro koristiti zemlju jer ona onečisti vodu i stvara blato pa će vidno narušiti izgled ribnjaka. Strme obale ribnjaka oblažu se kamenjem, a dno ribnjaka prekriva se finim pijeskom ili kremenim kamenom. U silazećem djelu ribnjaka sade se plutajuće biljke.
Najpoznatije i najljepše plutajuće biljke su lopoči. U centralnom djelu ribnjaka sade se podvodne biljke poput Tvrdog rogolista, Vodene kuge i Vodene zlatice. Iako će neki vlasnici ribnjaka umanjiti važnost podvodnog bilja zato što se ono ne vidi, podvodne biljke imaju izniman značaj za prirodnu ravnotežu u ribnjaku. One služe kao skrovišta punoglavcima, a bogat su izvor kisika i hrane ostalim stanovnicima ribnjaka. Kako bi rast biljaka u ribnjacima bio bolji i bujniji moguće ih je dohranjivati i gnojiti posebno pripravljanim ekološkim preparatima koji neće ugroziti zdravlje ostalih stanovnika ribnjaka.
Nakon uređenja ribnjaka i sađenja bilja počinje naseljavanje ribnjaka. Najpoznatiji stanovnici vrtnih ribnjaka su hladnovnodne ribice ( zlatne ribice, ukrasni šarani, Koi šarani), no živost ribnjaka može se upotpuniti vodenim kornjačicama i žabama koje će dodatno oživiti vrtni ribnjak. Nagrada za trud prilikom uređenja ribnjaka je njegova ljepota koja prati svako godišnje doba, od proljetnog šarenila do zimskog mraza, ribnjak je kraljevski detalj vrta.
