Svatko će se složiti s tvrdnjom da se u kupaonici treba osjećati ugodno, pri čemu je toplina svakako jedan od osnovnih preduvjeta ugodnosti. Iako se za ostvarenje ugodne topline u kupaonici mogu koristiti razna ogrjevna tijela, radijatori su u primjeni i dalje najčešći. Prema tehničkoj odrednici, radijatori su ogrjevna tijela sustava grijanja kod kojih se izmjena topline odvija zračenjem i konvekcijom, a građena su od jedne ili više ogrjevnih ploha različitog oblika, izvedbe i veličine.
Kod radijatora koji se koriste u centralnim sustavima grijanja tijelo je u pravilu šuplje i kroz njega struji odgovarajući medij (topla ili vrela voda ili niskotlačna para), dok radijatori za lokalne sustave grijanja mogu imati tijelo punog poprečnog presjeka u koje su ugrađeni električni grijači (tzv. mramorni radijatori) ili je pak šuplje i ispunjeno prikladnim medijem za prijenos topline koji se zagrijava ugrađenim električnim grijačem (tzv. uljni radijatori).
Inače, radijatori se dijele na dva osnovna načina:
- Prema materijalu izrade:
- lijevanoželjezni
- čelični
- aluminijski
- od posebnih materijala
- Prema izvedbi ogrjevnih ploha:
- člankasti
- pločasti
- cijevni (tzv. kupaonički)
- u raznim posebnim izvedbama.
Osnovne izvedbe radijatora
Člankasti ili rebrasti radijatori sastoje se od više članaka izrađenih od tlačno lijevanog aluminija, lijevanog željeza ili čelika koji su međusobno povezani odgovarajućim spojnicama. Pri tome se broj članaka (rebara) mijenja ovisno o potrebnom toplinskom učinu radijatora.
Pločasti radijatori sastoje se od jedne ili više ogrjevnih ploha, odnosno šupljih ploča od čeličnog lima čija je vanjska površina ravna i glatka, a unutarnja najvećim dijelom u doticaju s ogrjevnim medijem, dok se za poboljšanje izmjene topline između ploha mogu postaviti tzv. konvekcijske lamele. Pločasti radijatori u odnosu na člankaste imaju nekoliko osnovnih prednosti kao što su:
- manje ugradbene dimenzije (posebice dubina)
- glatka površina za izmjenu topline čime se olakšava održavanje i čišćenje pa se ostvaruje mnogo veća higijenska razina uporabe
- kompaktna izvedba čime se olakšava odabir, isporuka i ugradnja.
Cijevni radijatori sastoje se od dvije ili više čeličnih cijevi koje su raspoređene vodoravno ili okomito i na odgovarajući način spojene (u pravilu zavarivanjem). S obzirom na to da se vrlo često koriste u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama, nerijetko se nazivaju i kupaoničkim radijatorima. Takvi radijatori u pravilu imaju lijep dizajn i za njihovu se površinsku zaštitu koriste visokokvalitetni materijali koji daju boju i sjaj pa ujedno služe kao element unutarnjeg uređenja prostora.
Odabir radijatora
Pri odabiru odgovarajućeg radijatora treba obratiti pozornost na nekoliko osnovnih značajki, odnosno zahtjeva koji se pri tome postavljaju:
- potreban toplinski učin, odnosno potrebe prostorije za toplinom
- način izmjene topline
- ugradbene dimenzije, masu i volumen ogrjevnog medija (ovisno o izvedbi)
- mjesto ugradnje
- dizajn, odnosno vanjski izgled s obzirom na uklapanje u unutarnje uređenje prostora
- radne parametre (temperaturu i tlak ogrjevnog medija)
- mogućnost regulacije
- jednostavnost ugradnje, popravaka, održavanja i čišćenja te povezivanja s drugim dijelovima sustava grijanja
- pogonsku sigurnost, trajnost i postojanost na razne vanjske utjecaje
- cijenu
Potreban toplinski učin je osnovna značajka prema kojoj se radijator odabire. Određuje se na osnovi proračuna potreba prostorije za toplinom, pri čemu se mogu koristiti razni računalni programi koje daju proizvođači ili približni postupci. Mjesto ugradnje radijatora u prostoriji vrlo je utjecajan čimbenik i njegov je pravilan odabir jedan od osnovnih preduvjeta ispravnog rada radijatora, a time i ostvarivanja osjećaja ugodnosti kod osoba koje borave u prostoriji.
Uz to, osim omogućavanja ispravnog rada radijatora, pri odabiru mjesta ugradnje valja voditi računa o tome da se omogućava i njegova ugradnja, rukovanje, održavanje i čišćenje. Pri tome je bitno da ogrjevne plohe i oprema (npr. priključci, regulacijski elementi i sl) ne budu zaklonjeni građevinskim elementima ili dijelovima pokućstva. Temperatura ogrjevnog medija u toplovodnom radijatoru značajka je o kojoj ovisi izvedba cijelog sustava grijanja. Pri tome one mogu biti tzv. standardne (90/70 °C) ili snižene (75/65, 70/60, 70/55, 55/45 °C itd) koje su danas sve češće, što treba zahvaliti sve većoj primjeni suvremenih izvora topline kao što su niskotemperaturni i kondenzacijski kotlovi, solarni sustavi ili toplinske crpke.
Mogućnost regulacije je značajka radijatora koja do izražaja sve više dolazi u posljednje vrijeme, kada se postavljaju sve veći zahtjevi za smanjenje potrošnje energije. Drugim riječima, radijatori trebaju biti izvedeni tako da se mogu opremati suvremenim regulacijskim uređajima (npr. termostatskim radijatorskim ventilima) koji omogućavaju brzu promjenu odavanja topline ovisno o promjeni vanjskih utjecaja ili pak s obzirom na neke namještene vrijednosti. Isto tako, moraju imati mogućnost brzog zagrijavanja prostorije, ali i brzog ohlađivanja kada toplina više nije potrebna. To je posebice važno upravo kod kupaoničkih radijatora jer u kupaonicama veći dio dana toplina, zapravo, nije potrebna, već samo razmjerno kratko vrijeme boravka u njoj.
Izvor: Časopis Moja Kupaonica
