Projektiranje i građenje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u Hrvatskoj temelji se na pravnim normama – zakonskim i podzakonskim aktima (uredbama, pravilnicima, planovima). Ovdje se navode samo najvažnije:
- Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/2007)
- Zakon o zaštiti prirode (NN 162/03)
- Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94, NN 128/99)
- Zakon o vodama (NN 107/95, NN 150/05)
- Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 107/95, {NN 150/05 )
- Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, NN 82/04, NN 110/04, NN 178/04)
- Zakon o otpadu (NN 178/04)
- Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04)
- Zakon o gradnji (NN 175/03)
- Državni plan za zaštitu voda (NN 8/99)
- Strategija upravljanja vodama (NN 91/08)
- Uredba o klasifikaciji voda (NN 77/98)
- Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98)
- Uredba o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (NN 101/96)
- Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08)
- Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 182/04)
- Pravilnik o vrstama otpada (NN 27/96)
- Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom (NN 123/97)
- Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu (NN 89/07)
- Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92)
- Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08)
- Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 37/90)
- Pravilnik o posebnim uvjetima koji moraju ispunjavati osobe koje obavljaju djelatnost odvodnje otpadnih voda (NN 93/96, NN 53/97, NN 102/97)
- Pravilnik o obračunavanju i plaćanju naknade za zaštitu voda (NN 62/00)
- Odluka o visini naknade za zaštitu voda (NN 58/00)
U nastavku se navode samo najosnovnije odredbe iz prethodno nabrojene regulative, vezane uz određivanje potrebnog stupnja pročišćavanja i načina ispuštanja otpadnih voda u ruralnim naseljima.
U pogledu provedbe zaštite voda u Hrvatskoj, temeljni dokumenti su Zakon o vodama (NN 107/95, NN 150/05), Strategija upravljanja vodama (NN 91/08), Državni plan za zaštitu voda (NN 8/99) i Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08), koji na nacionalnoj razini uključuju aktivne i pasivne mjere u zaštiti voda od onečišćenja. Prema odredbama Strategije upravljanja vodama, Državni plan za zaštitu voda supstituirat će se planovima upravljanja vodnim područjima, koji još nisu izrađeni. Postojeći Državni plan za zaštitu voda biti će na snazi sve do donošenja tih planova.
Prema odredbama iz Državnog plana za zaštitu voda (NN 8/99) dozvoljava se ispuštanje pročišćenih otpadnih voda u površinske vodotoke (rijeke, potoci, melioracijski kanali) i mora. Potrebni stupanj pročišćavanja ovisi prvenstveno o propisanoj kategoriji prijemnika (vodotoka) u koji se ispuštaju pročišćene otpadne vode te o veličini uređaja za pročišćavanje.
Kategorizacija vodotoka u Hrvatskoj definirana je Uredbom o klasifikaciji voda (NN 77/98). Klasifikacija voda određuje se na temelju graničnih vrijednosti pojedinih tvari i drugih svojstava (pokazatelja) dopuštenih za određenu vrstu vode. Ukupno se razlikuje pet kategorija voda. I i II kategorija u smislu ekološke funkcije zadovoljavaju odredbe "dobrog ekološkog stanja (kakvoće)" i mogu se koristiti za različite namjene (vodoopskrba, sport, rekreacija i sl.). Ostale tri kategorije (III, IV i V) karakteriziraju značajni poremećaji prirodne biološke ravnoteže ekosustava i mogu se koristiti isključivo za plovidbu, energetske potrebe i sl., uz napomenu da se vode III kategorije mogu koristiti za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih zemljišta.
Prema odredbama Strategije upravljanja vodama (NN 91/08), osnova planiranja zaštite voda na lokalnoj razini jesu županijski planovi za zaštitu voda s mjerama zaštite voda i odlukama o odvodnji otpadnih voda. Ovdje je također potrebno istaknuti da do danas za pojedine županije nisu doneseni i usvojeni županijski planovi za zaštitu voda.
Uz kategorizaciju vodotoka, zaštita voda se prema Strategiji upravljanja vodama (NN 91/08) i Državnom planu za zaštitu voda (NN 8/99) provodi i u odnosu na podjelu područja prema osjetljivosti – vrlo osjetljiva područja, osjetljiva područja, manje osjetljiva područja i zaštićena područja. Osjetljivost područja ili voda (prijemnika) definirana je u prethodno navedenim dokumentima:
"Osjetljivost područja" označava vrijednost skupa ekoloških činitelja pojedinog dijela vodnog sustava, koji bi u slučaju promjena, izazvanih ispuštanjem otpadnih voda (ili općenito otpadnih tvari i/ili energije) mogli prouzročiti neželjene promjene životnih zajednica, odnosno poremećaja ekosustava.
"Osjetljiva područja" su oni vodni sustavi koji su eutrofizirali ili će eutrofizirati u bliskoj budućnosti, ako se ne provedu zaštitne mjere. Osjetljiva područja su vode II. i III. kategorije i u njih je dozvoljeno ispuštanje otpadnih voda uz treći stupanj čišćenja.
"Manje osjetljiva područja" su dijelovi vodnog sustava u koje se mogu ispuštati otpadne vode i za koje se može utvrditi, na temelju morfoloških, hidroloških i drugih odnosa strujanja, da će ispuštanje otpadnih voda prouzročiti nepovoljne utjecaje na ograničeni dio vodnog okoliša (to su vode III., IV., i V. kategorije).
"Zaštićena područja" (područja posebne zaštite voda) su dijelovi vodnog sustava na kojima je utvrđena potreba za dodatnim, strožim i sveobuhvatnim mjerama zaštite voda od onih koje se inače provode na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.
Prema relevantnoj zakonskoj regulativi, u vode I. kategorije u pravilu je zabranjeno ispuštanje otpadnih voda, bilo u pročišćenom ili nepročišćenom obliku. Iznimno i pod posebnim uvjetima može se dopustiti ispuštanje otpadnih voda i u vode I. kategorije. Prijedlog tih područja trebale bi izraditi Hrvatske vode u suradnji s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja te s Državnom upravom za zaštitu prirode i okoliša. U pojedinim slučajevima, gdje ne postoje ekonomski prihvatljiva rješenja kojima bi se strogo poštivale sve odredbe iz relevantne zakonske regulative, iznimno se i pod posebnim uvjetima može dopustiti ispuštanje pročišćenih otpadnih voda i u vode I. kategorije.
Prema zakonskoj regulativi, u "osjetljivim" i "manje osjetljivim" područjima dopušteno je ispuštanje otpadnih voda uz postizanje odgovarajućeg stupnja pročišćavanja.
Potreban stupanj pročišćavanja sanitarnih otpadnih voda definiran je Strategijom upravljanja vodama (NN 91/08) i Pravilnikom o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08). Regulativom je definirano da se potrebni stupanj pročišćavanja nalazi u ovisnosti o osjetljivosti područja (kategorizaciji vodotoka) i veličini aglomeracija, odnosno kapaciteta promatranog sustava (Tabl. 1).
Tabl.1: Određivanje potrebnog stupnja pročišćavanja
Nazivlje osnovnih pojmova također je definirano u navedenoj regulativi, te se ovdje izdvajaju osnovni pojmovi:
I. stupanj pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda fizičkim i/ili kemijskim procesom koji obuhvaća taloženje suspendiranih tvari ili druge procese u kojima se BPK5 ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20% prije ispuštanja, a ukupne suspendirane tvari ulaznih otpadnih voda smanjuju za najmanje 50%.
II. stupanj pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda procesom koji općenito obuhvaća biološku obradu sa sekundarnim taloženjem ili druge procese.
III. stupanj pročišćavanja znači obradu komunalnih otpadnih voda procesom kojim se uz II. stupanj pročišćavanja još dodatno uklanja fosfor i/ili dušik, prema zahtjevima utvrđenim Pravilnikom.
Odgovarajuće pročišćavanje otpadnih voda znači obradu otpadnih voda bilo kojim procesom, koje nakon ispuštanja ne narušavaju dobro stanje voda prijemnika.
U Pravilniku o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama propisane su granične vrijednosti pokazatelja kakvoće i njihove dopuštene koncentracije te najmanje smanjenje ulaznog opterećenja otpadnih voda koje se ispuštaju u prirodni prijemnik iz uređaja za pročišćavanje nakon određenog stupnja pročišćavanja, dane u Tabl. 2.
U Strategiji upravljanja vodama (NN 91/08), po prvi puta se u okvirima hrvatske legislative navodi mogućnost zasebnog sagledavanja problema zbrinjavanja otpadnih voda u manjim ruralnim naseljima, veličine do 500 ES, uz prihvaćanje individualnih alternativnih rješenja s procjeđivanjem pročišćene vode u podzemlje. Premda se navodi da je onečišćenje sanitarnim otpadnim vodama iz naselja manjih od 500 ES raspršenog karaktera, u slučaju primjene alternativnih postupaka na mjestu nastanka onečišćenja, iste je potrebno staviti u okvire uslužnog/distribucijskog područja te će se tretirati kao točkasti izvori onečišćenja.
Tabl. 2: Granične vrijednosti pokazatelja u otpadnim vodama nakon pročišćavanja
Uz sanitarne otpadne vode, potrebno je voditi računa i o tehnološkim otpadnim vodama, ukoliko se na obuhvatnom području promatranog sustava nalaze i privredni subjekti (industrija). Tehnološke otpadne vode također su obuhvaćene Pravilnikom o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08). Prema tome, za sve koji iz proizvodnih procesa ispuštaju tehnološke otpadne vode postoji zakonska obveza za njihovim adekvatnim zbrinjavanjem, odnosno potrebnim stupnjem pročišćavanja prije konačnog ispuštanja u sustav javne odvodnje ili drugi prijemnik. Prema odredbama iz Pravilnika, u Tabl. 3 su za pojedine pokazatelje kakvoće voda prikazane njihove granične vrijednosti, odnosno dozvoljene koncentracije opasnih i drugih tvari u tehnološkim otpadnim vodama, koje se ispuštaju u površinske vode ili u sustav javne odvodnje. Cjelokupna tablica dana je u Pravilniku (Tablica 1).
Granične vrijednosti pokazatelja odnosno dozvoljene koncentracije u tehnološkim otpadnim vodama, koje se ispuštaju u sustav javne odvodnje, posebno se određuju za BPK5, KPK, ukupni fosfor i ukupni dušik. Isti se ne ograničavaju u Tabl. 3 za ispuštanje u sustav javne odvodnje i tablicama iz članaka 3. i 5. Pravilnika, ako sustav prikupljanja i odvodnje otpadnih voda ima uređaj za pročišćavanje na kojem se može postići stupanj pročišćavanja u skladu s Pravilnikom prije ispuštanja pročišćenih otpadnih voda u prijemnik. Vrijednosti maksimalno dozvoljenih koncentracija za prethodno navedene parametre određuju se aktom pravne osobe koja upravlja sustavom javne odvodnje. Temeljem takvog akta pravna osoba koja upravlja sustavom javne odvodnje donosi korisniku sustava javne odvodnje rješenje o dozvoljenim koncentracijama na mjestu ispusta. U slučaju da takvo rješenje nije doneseno, za ispuštanje u sustav javne odvodnje primjenjivat će se sljedeće granične vrijednosti za pokazatelje: BPK5 = 250 mg O2/l, a KPK=700 mg O2/l.
Tabl. 3: Granične vrijednosti glavnih pokazatelja i dopuštene koncentracije tvari u tehnološkim otpadnim vodama
Za industrije sa specifičnim tehnologijama potrebno je zasebno definirati dopuštene granične vrijednosti pokazatelja i dopuštene koncentracije opasnih i drugih tvari koje se ispuštaju u sustav javne odvodnje ili posebni prijemnik. Do sada su Pravilnikom propisane granične vrijednosti samo za tehnološke otpadne vode vezane uz proizvodnju kože, mineralnih voda i bezalkoholnih pića, preradu mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda, proizvodnju i preradu tekstila, proizvodnju piva i slada, proizvodnju i konzerviranje mesnih prerađevina, proizvodnju alkoholnih pića i alkohola, proizvodnju biljnih i životinjskih ulja i masti.
Nadalje, u postupcima čišćenja otpadnih voda na uređajima odstranjuje se otpad s rešetki i/ili sita, pijesak, masnoće, a poglavito "mulj" koji sadrži više ili manje vode, ovisno o stupnju obrade.
Prema Pravilniku o vrstama otpada (NN 27/96), određeni su mogući postupci obrade otpada iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Tako se za otpad izdvojen u sklopu prethodnog pročišćavanja, sa sita i grablji, preporuča odlaganje ili termička obrada. Za otpad s pjeskolova preporuča se odlaganje uz prethodno poboljšanje. Muljeve koji su ostatak biološkog ili fizikalno-kemijskog postupka moguće je odlagati na odlagališta I. kategorije (sanitarnim odlagalištima), obrađivati termički ili biološki (primjerice kompostiranje), ali uvijek uz prethodno poboljšanje (stabilizacija, odvodnjavanje). Odlaganje obrađenog i neobrađenog mulja u površinske vode nije dopušteno.
Ponovna upotreba mulja i/ili komposta od mulja u poljodjelstvu određena je Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92) i Pravilnikom o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08). Pravilnicima su određene granične vrijednosti dopuštenih količina pojedinih parametara kakvoće (organskih štetnih tvari, teških metala i dr.) u mulju i kompostu od mulja kod njihove upotrebe u poljodjelstvu.
Otpadne vode iz kućanstava ne smiju se direktno ispuštati u otvorene vodotoke i kanale, u stajaće vode i kanalizaciju. Otpadne vode, ukoliko se ispuštaju na zemljište u funkciji gnojiva, moraju se raspršiti i ne smiju se ispuštati na jednom mjestu ili jednoj parceli u velikoj koncentraciji. Ostali aspekti vezani uz korištenje otpadnih voda u funkciji gnojiva definirani su Pravilnikom o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08).
Autor: dr.sc. Dražen Vouk, dipl.ing.građ.
