Svakome tko se imalo ozbiljnije potrudio iz svojeg stereo sustava izvući barem ono osnovno što sustav može dati, jasno je da način kako su i gdje zvučnici postavljeni u sobi određuje kvalitetu zvučne reprodukcije gotovo jednako toliko koliko i sama kvaliteta zvučničkog sustava. A što tek onda reći kad se radi o zvučničkim sustavima, poput onih za kućno kino odnosno višekanalnu reprodukciju zvuka, gdje moramo umjesto o položaju i smještaju dvaju zvučnika voditi brigu o njih najmanje četiri, pa sve do osam.
Kako se radi o prilično mukotrpnom poslu koji iziskuje puno vremena, još više strpljenja i dosta predznanja, mnogi od njega dignu ruke prije nego su i počeli. No činjenica da se radi o poslu koji osim rečenog ne košta ništa, a rodi uvijek vrijednim plodom, vrijedi se njime pozabaviti. U to ime za one koji nisu stigli prikupiti predznanje, ali su spremni zasukati rukave, potrošiti svoje slobodno vrijeme i biti strpljivi, slijedi niz jednostavnih savjeta o tomu kako postaviti dobro zvučeći sustav kućnoga kina u vlastitoj sobi.
Već i prije nego smo izvadili lisnicu i platili svoj sustav moramo donijeti odluku gdje ćemo ga postaviti. To će u nizu slučajeva zahtijevati rearanžiranje standardne sobne postave, ali na to svi koji žele unijeti u kuću stvarnost kino-dvorane i iz skupo plaćenog sustava izvući najviše moguće, jednostavno moraju pristati. Iako je idealno da TV prijamnik za prezentaciju pokretnih slika bude širokozaslonski, sposoban predočiti 16:9 format, uživati u dobrom filmu moguće je i na TV prijamnicima klasičnog, četvrtastog ekrana veće dijagonale. Njega postavimo u jedan kraj sobe – najbolje u sredinu prostora između dviju bočnih stijena – a u drugi trosjed, dvosjed, naslonjač, fotelju ili kakvu drugu odgovarajuću sjedaljku.
Ni TV prijemnik ni fotelja ne bi trebali biti postavljeni uza zid iza njih. Koliko će oni biti udaljeni od zida iza njih to će diktirati dimenzije sobe. Ovisno o širini sobe, na određenu udaljenost s lijeve i desne strane izvora slike postavljamo prednji zvučnički sustav, i to tako da se prednja linija ekrana nastavlja na prednju liniju zvučnika. Za veću sobu ti bi zvučnici trebali biti većih dimenzija, najbolje samostojeći. Njihove dimenzije, prije svega visina, trebale bi biti takve da visokotonske jedinice budu u visini slušateljevih ušiju kada ovaj sjedi na mjestu odakle će gledati filmove ili slušati glazbu.
No, u moru ponude neće biti uvijek moguće naći zvučnik točno odgovarajuće visine (pogotovo ne sukladno visini budžeta namijenjenog za njihovu kupnju). U takvom slučaju treba kupiti nešto niži zvučnik i potom ga, pomoću odgovarajuće niske police kakve kod nas baš i nećete naći u slobodnoj prodaji) ili konusnih nožica (koje su uglavnom priložene uz zvučnike) podići na odgovarajuću visinu. Ili "tu negdje"… Ako se radi o manjim sobama, i prednji zvučnici mogu biti manjih dimenzija. Takve obavezno morate postaviti na stalke, jer to je jedini dobar način na koji ih možete postaviti i koji ujedno omogućuje njihovo točno visinsko pozicioniranje. Naravno, ni tu neće ići bez problema, jer stalaka koji bi točno odgovarali svakoj zvučničkoj kutiji jednostavno nema. Naravno, osim onih prilično rijetkih i dosta skupljih koje je moguće podešavati po visini.
Izvor: magazin Hausbau
PRETPLATA I STARI BROJEVI:
Za informacije o pretplati i povoljnoj kupnji starih, ali uvijek s idejama aktualnih brojeva naših izdanja kontaktirajte nas putem niže navedenih podataka ili kontakt obrasca.
