Sveučilišni kampus Reggio Emilia unutar kompleksa San Lazzaro
Prvotna jezgra bolnice San Lazzaro izgrađena je daleke 1217. godine kada je podignuto i sklonište za gubavce s crkvom u produžetku. Već od početka šesnaestog stoljeća Casa De'Pazzi postala je mjesto za trajno liječenje, a 1754. godine objekt za smještaj isključivo mentalnih bolesnika. U devetnaestom stoljeću ovaj je objekt postao nacionalna avangardna psihijatrijska ustanova, a krajem devetnaestog stoljeća ustrojen je kao pravi kaštel u čijim se produžecima nalazio cijeli niz dvorišta i brojni paviljoni koji su kasnije pretvoreni u znanstveno-medicinski centar.
Nakon stupanja na snagu Zakona 180, 1978. godine, ova je ustanova postupno prestala djelovati. Cijeli kompleks San Lazzaro smješten je unutar pravog povijesnog parka čija se mreža pristupnih staza i putova sastoji od dugog prilaza s drvoredom koji se pruža usporedno s Via Emilijom i stazama okomitim na njega, čime je omogućena veza između četrdesetak građevina koje se razlikuju po vremenu izgradnje i arhitekturi. Park i paviljoni pod zaštitom su Ministarstva kulture, a trenutno se tamo nalazi sjedište sveučilišnog kampusa Modene i Reggio Emilije.
Pločnici od drenažnog betona
Smješten u istočnom dijelu grada Reggio Emilia, ovaj kompleks zauzima ukupnu površinu od 390 000 m2. Općina je unutar kompleksa započela različite infrastrukturne radove. Među njima su zahvati obnove betonskih površina dvorišta na prostoru gdje se nalazi šest paviljona budućeg sveučilišnog kampusa. Opći ciljevi prvotnog projekta bili su korištenje autohtonih agregata kako bi se dobio prirodan izgled pločnika te omogućavanje apsorpcije kišnice u tlo.
Stoga je provedeno niz poboljšanja s ciljem postizanja sljedećih karakteristika:
- debljina slojeva 30 – 40 cm
- čvrstoća 18 N/mm2
- odsutnost ugljikovodika i plastičnih/sintetičkih smola
- svojstvo vatrootpornosti
- otpornost na termičku dilataciju čak i bez armature
- obrada i polaganje na hladno uz primjenu autohtonih agregata
- dobre estetske karakteristike, trajnost, jednostavnost održavanja, povoljan utjecaj na okoliš.
SLIKA 1: Izravno izlijevanje drenažnog betona isporučenog u automiješalici.
Kako bi se zadovoljili ovi zahtjevi, predloženi način poboljšanja podrazumijevao je:
- temeljni sloj učvršćen vapnom u sloju od 40 cm (umjesto projektom predviđenih 30 cm)
- podlogu s izvrsnim svojstvima drenaže i akumulaciju vode izrađenu od šljunka i/ili drobljenca granulacije 30–60, uz najmanje 25 % šupljina, debljine sloja od oko 30 cm
- izravnavanje s drobljencem granulacije 3–6 mm, debljine sloja od oko 3 cm
- popločivanje primjenom prethodno doziranog cementnog konglomerata izvrsnih drenažnih svojstava (drenažni beton) debljine sloja 7 cm.
Za brzo uklanjanje vode s pločnika predložena je izvedba drenažne mikromrežice u obliku češlja koja se sastojala od perforiranih cijevi od PE (polietilena) promjera 60–80 mm koja će prenositi vodu do vanjskih kolektora. Odjel tehnike tvrtke Mapei predložio je investitoru izvođenje pločnika od drenažnog betona. To je, naime, transportni beton koji se sastoji od monogranularnih kamenih agregata vezanih cementnom kašom. Karakterizira ga visoka poroznost koja dodatno pogoduje drenažnim svojstvima cijelog sustava, a u njega se mogu dodati i pigmenti različite boje.
SLIKA 2: Ugradnja je izvedena uz pomoć cestovnog vibrofinišera.
U slučaju kompleksa San Lazzaro, smjesa je bila sastavljena od veziva tipa CEM II/B-S 42,5 R, drobljenog agregata AG 6/12 mm, aditiva MAPECRETE DRAIN L za poboljšanje kako reologije u svježem stanju tako i mehaničke čvrstoće drenažnog betona te dodatka MAPETARD koji se koristi za odgodu hidratacije cementa ovisno o temperaturi. Doziranje i sastojci varirali su ovisno o geometrijskim i mehaničkim karakteristikama te o propusnosti betona. Neke veličine koje karakteriziraju ove materijale navedene su u tablici 1.
TABLICA 1: Geometrijske i mehaničke karakteristike materijala.
Općenito, mješavine pripremljene na ovaj način primjenjuju se na površinama koje imaju nosive karakteristike i inače svojstvene normalnim pločnicima. Proizvod se isporučuje na gradilište u kamionu miješalici, a izlijeva se izravno kada nije moguće upotrijebiti autopumpu. Na gradilištu San Lazzaro ugradnja je izvedena pomoću cestovnog vibrofi nišera. Zbijanje nakon ugradnje postignuto je tako što je površina ručno prijeđena valjkom nakon čega je uslijedilo vezanje te pokrivanje površine plastičnom folijom.
Prednosti ove tehnologije
Drenažni beton mješavina je šljunka, vode i cementa s niskim sadržajem ili potpunim izostankom finih tvari. Intergranularne šupljine unutar tako dobivenog betona međusobno su dobro povezane.
To čini materijal vrlo propusnim i omogućuje protok oborinske vode te smanjuje nastanak lokvi, odnosno u slučaju jakih kiša nastanak poplava. Naime, prednosti drenažnog betona brojne su. Prije svega, izgled je jednak pločnicima izrađenim od sitnijih agregata, ima pravilnu i čistu površinu koja tijekom vremena ostaje estetski nepromijenjena te ne traži često održavanje. Osim toga, ova tehnologija osigurava visoku propusnost i nisku apsorpciju/skladištenje topline ako je površina izložena sunčevim zrakama, dok se tijekom zime ne pojavljuju nabubrene ledene formacije. Nadalje, ne stvaraju se lokve kišnice zahvaljujući visokoj propusnosti, čime je poboljšana i trajnost pločnika u odnosu na tradicionalan sustav koji se sastoji od sitnih agregata. Drenažni beton pogoduje upijanju kišnice u tlo i smanjuje stvaranje „potočića".
SLIKA 4: Zahvat je okončan sušenjem pri čemu je površina pokrivena plastičnom folijom.
Na područjima bujnije vegetacije pločnik ima ulogu zaustavljača plamena, a u slučaju njegova oštećenja moguća je sanacija uporabom materijala identičnih onima koji se koriste pri izvođenju radova. Konačno, ovaj je materijal u potpunosti moguće reciklirati kao građevinski otpad. Trajnost pločnika povezana je i s održavanjem ukupne odvodnje na strukturi pločnik/podloga i s očuvanjem mehaničkih svojstava cementne paste. Zbog toga se ne preporučuje korištenje cestovnih čistača, prolaz snježnih ralica i otvaranje gustog prometa.
Drenažni beton preporuča se za parkirališta s laganim prometom, za nogostupe i pješačke zone, staze unutar zelenih površina i bazne slojeve za ceste. Kako se radi o materijalima koji sadrže hidraulična veziva, ne toleriraju se neke agresivne tvari, a posebno soli za odmrzavanje (npr. natrij,kalij ili kalcij-klorid) i kisele tvari.
U PRVOM PLANU
MAPECRETE DRAIN L – Vodena emulzija od pažljivo kombiniranih kopolimera za poboljšanje karakteristika unaprijed pripremljenih betona s drenažnim svojstvima. Dodaje se tijekom faze miješanja u smjese s drenažnim cementnim konglomeratima. Zahvaljujuci svojoj formulaciji, MAPECRETE DRAIN L poboljšava svojstva drenažnog betona te njegovu kvalitetu i trajnost.
SLIKA 5: Detalj pločnika.
Tehnički podaci
San Lazzaro, Reggio Emilia, Italija
Godina izgradnje: prvotna jezgra iz 1217. godine
Vrijeme izvođenja radova: 2014. godina
Investitor: Opcina Reggio Emilia
Projektant: Daniela Lepori, dipl. ing. građ., Giorgia Lombardini, dipl. ing. arh.
Izvođač radova: Consortive San Lazzaro srl, Italija
Izvođač ugradnje betona: Batea, C.E.T., Italija
Mapei distributer: Emiliana Conglomerati, Italija
Mapei koordinator: Rossi C&CA, Mapei S.p.A.
Proizvodi Mapei
Izrada drenažnog betona: Mapecrete Drain L, Mapetard. Za više informacija posjetite: www.mapei.hr i www.mapei.com
