Zeleni krovovi akumuliraju kišnicu i usporavaju otjecanje vode, odnosno štede vodu, sprječavaju prašinu, štite hidroizolaciju od vanjskih utjecaja te se vrlo malo zagriju, čak i pri ekstremnim temperaturama. Imaju učinak kao prirodni klima-uređaj te time značajno povećavaju korisnost krovnih površina, što – između ostaloga – također pozitivno utječe i na vrijednost nekretnine…
Zeleni krovovi pružaju mnogo prednosti. Vrlo je aktualno pitanje vodenih resursa i u središtu je zanimanja mnogih projektanata i građevinara. Naime, zeleni krovovi daju značajan doprinos ophođenju prema dragocjenom resursu kao što je voda na ekološki najprihvatljiviji način. U mnogim razvijenim zemljama Europske unije smanjivanjem pristojbi potiče se ozelenjavanje krovova.
Akumulacija i usporavanje otjecanja vode: Zeleni krovovi po pitanju vodenih resursa imaju dvostruki pozitivni učinak. Prvo, sustav zelenog krova štedi akumulira vodu. Velik dio toga u srednjem ili dugom roku ispari prema supstratu i vegetaciji. Druga se prednost osobito ističe u podnošenju obilnih padalina: čak i u stanju zasićenosti vodom, slojevi zelenog krova pružaju dovoljno prostora da se čak i prilikom jakih pljuskova zadovolje veliki tehnički problemi odvodnje.
Odvodnja nije samo značajno smanjena nego i bitno usporena. FLL smjernice (Institut za istraživanje, razvoj i izgradnju krajobraza) za zelene krovove uzimaju ovo u obzir kada odlučuju o koeficijentu maksimalne i godišnje odvodnje. Koeficijent maksimalne odvodnje određuje maksimalni protok pri definiranom proračunu kiše – prema njemu se prilagođava dimenzioniranje odvodnje. Ova se vrijednost razlikuje od godišnjeg prosjeka oborinske odvodnje. Količina vode koju zeleni krov može akumulirati tijekom godine dana te isparavanjem vratiti natrag u okoliš određuje se koeficijentom godišnje odvodnje. Za oba parametra FLL smjernice daju detaljne podatke, koji ovise o debljini slojeva zelenog krova.
Pri debljini slojeva 2 – 4 cm, prema FLL-u koeficijent maksimalne odvodnje iznosi 0,7. Ta se vrijednost postupno poboljšava sa povećanjem debljine slojeva te pri više od 50 cm debljine slojeva zelenog krova dolazi do 0,1. Vrijednost postotka godišnjeg zadržavanja vode počinje sa 40% i maksimalno doseže više od 90%. Posebno je značajno to da već i ekstenzivno ozelenjene površine sa 10 – 15 cm debljine slojeva, prema FLLu, prosječno godišnje mogu zadržati 55% kišnice.
Višestruke su koristi od ovakve akumulacije vode na krovu. Ako površinske vode ne treba odvoditi u kanal, cisterne ili sigurnosna postrojenja – razmjerno tome mogu biti manjih dimenzija. U građevinskim područjima s niskom propusnosti tla, eventualno samo sa zelenim krovom kao potporom može se spriječiti nužnost za preljevom u kanal. I, s obzirom da zeleni krov pri jakoj kiši vrlo dobro podnosi velike količine vode, nema više kapanja iz sigurnosnih preljeva. Kapacitet zadržavanja vode zelenih krovova i, povezano s time, smanjenje količine vode može imati negativan učinak samo u slučajevima gdje je potreba za oborinskim vodama veća nego njihova količina, što je rijedak slučaj u našim geografskim širinama.
Kvaliteta zadržane/akumulirane vode: Prednosti zelenih krovova ne odnose se isključivo na kvantitativan aspekt – zadržana voda iz zelenih krovova i u kvalitativnom pogledu postiže izvrne vrijednosti. Različita istraživanja pokazuju čak kvalitetu približnu vodi za piće.
Jedini nedostatak: Tijekom procesa ispiranja humusnih kiselina, voda dobije boju što ograničava njezinu uporabu. Ono što za ispiranje toaleta ima samo manju ulogu, ali ipak je bitno znati za koju je svrhu namijenjena zadržana voda. Također je svejedno je li voda iz vrtne cijevi prozirna ili smeđa. Ako je pak riječ o perilici rublja, situacija je potpuno drugačija. U tom slučaju savjetuje se da se ne koristi kišnica iz zelenih krovova. Zbog toga bi takvi podaci trebali biti obvezni. Kod većine supstrata, obojenje vode smanji se vrlo brzo. Stoga je uputno odluku o korištenju takve kišnice donijeti 6 – 8 tjedana nakon njena istjecanja iz zelenog krova.
Primjer iz prakse: Pri zaključivanju novog građevinskog objekta Rotbäumlesfeld u Ludwigsburgu bilo je potrebno sveobuhvatno upravljanje kišnicom. Kao i u mnogim drugim građevinskim područjima, kapacitet kanalizacije već je bio iscrpljen. Kanali nisu mogli primiti dodatnu površinsku vodu. Stoga su u tom području napravljena sigurnosna postrojenja. Međutim, svakim četvornim metrom zahtijevane površine za sigurnosno postrojenje, istodobno se smanjivala građevinska površina. Pri visokim cijenama zemljišta, to predstavlja skupo zadovoljstvo. Ovo su idealni uvjeti za zeleni krov. Sve su krovne površine bile ozelenjene i zajedno značajno akumuliraju kišnicu.
Planiranje površinske odvodnje bilo je moguće prilagoditi sukladno tome. Stoga, ekstenzivno ozelenjavanje prije svega nudi vrlo dobar omjer cijene i korisnosti. A čak i pri manjoj debljini slojeva, zeleni krov omogućava značajnu akumulaciju vode. Kao dio upravljanja oborinskim vodama, zeleni krovovi dobivaju i dodatan značaj, a tržište zelenih krovova dobiva novi poticaj.
