sl. 1. Podupiranje zbog rasterećenja konstruktivnog zida
Na konstruktivnim dijelovima građevinskih objekata mogu se izvoditi razni radovi koji zahtijevaju rušenje nosivih zidova. Pri tome se nosivi elementi mijenjaju, pa se novonastalo stanje prethodno mora provjeriti statičkim proračunom.
Prije početka radova na uklanjanju nosećih dijelova konstrukcija, opterećenja koja oni nose moraju se prihvatiti sistemom podupirača, kojima se opterećenja prijenose na tlo ili druge konstrukcije. Nosivost podupirača se provjerava računski.
Izvođenje radova kontrolira stručna osoba. Kakav će sistem podupirača biti primijenjen zavisi od konstruktivnog elementa koji se rasterećuje i od toga na čemu su podupirači oslonjeni.
Na sl. 1. prikazan je sistem podupirača koji se koristi za rasterećenje srednjeg konstruktivnog zida. U njemu se probija otvor raspona većeg od 2,5 m. Rasterećenje zida vrši se čeličnim nosačima, koji su postavljeni poprečno (uspravno na ravan zida).
Nosače prihvaćaju stupovi međusobno povezani spregovima. Stupovi se oslanjaju na gredice, a one na fosne koje cjelokupno prihvaćeno opterećenje prenose ravnomjerno na tlo ili drugu konstrukciju.
Čelični nosači direktno naliježu na regulacijske klinove (kajle) od tvrdog drveta. Ispod nosećih stupova, također su postavljeni klinovi radi fine regulacije nivoa i ravnomjernog prihvaćanja opterećenja.
sl. 2. Podupiranje zida do visine 4 m
Da bi poprečni nosači prihvatili opterećenje od gornjih konstrukcija, otvori kroz koje su provučeni u konstruktivnom zidu trebaju se zabetonirati. Betonira se samo iznad nosača, da bi se konstrukcija kasnije lakše demontirala.
Ako postoji opasnost od rušenja zida na objektu na kome se vrši adaptacija, zidove treba poduprijeti s vanjske strane (sl. 2.). Sistem vanjskih podupirača prilagođava se visini zida koji se podupire. Na zid se prvo učvrste vertikalne talpe.
Na talpama se prerežu kvadratni otvori kroz koje se u zid pobiju drveni klinovi. Na udubljenje u talpama pričvrsti se podmetač kose grede od tvrdog drveta. Na ovaj oslonac naliježe kosi podupirač. Kosi podupirači su međusobno povezani spregovima.
Oslonac kosih podupirača na tlu mora bili stabilan. Kosina oslonca sa osovinom podupirača treba zatvarati ugao od 90°. Podupirač se oslanja na gredice, a ispod njih su talpe poprečno postavljene. Cijeli oslonac je osiguran od proklizavanja u tlo.
Za podupiranje objekata većih visina (do 13 m) konstruira se složeniji sistem podupirača, koji se u vidu lepeze od tri kose grede postavljaju na svakih 3-4 metra zida. Kose grede zaklapaju oštre uglove s ravninom zida, pa je neophodno da se njihova veza sa konstrukcijom zgrade ostvari ukopavanjem ispod serklaže međukatnih stropnih greda.
Podupirači se i u uzdužnom i u poprečnom pravcu povezuju spregovima. Stupovi i podupirači koji osiguravaju konstrukciju (rasterećuju nosive dijelove objekta) dimenzioniraju se statičkim proračunom.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Adaptacija i sanacija stana, suterena, terase, potkrovlja", autora Stevana Krunića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
