Prema znanstvenim istraživanjima o kvaliteti življenja provedenim u Velikoj Britaniji utvrđeno je da zaposleni čovjek i njegova obitelj, prosječnog imovinskog stanja provode gotovo 80 % vremena upravo u kuhinji. Kuhinja kao prostorija ima svoju važnost od pamtivijeka. Gledajući povijesno u starih civilizacija ona je bila centralna prostorija gdje su se osim pripravljanja hrane odvijali najznačajniji skupovi obitelji i prijatelja. Suvremena funkcija kuhinje nije se bitno promijenila u odnosu na neka prethodna vremena. Ona i dalje predstavlja primarni prostor pripravljanja i konzumacije hrane, a u većini domova i značajan punkt okupljanja obitelji.
Sa kulturološkog, ali i psihološkog aspekta gledano, kuhinja je simbol izvora energije i zdravlja, stoga njen izgled, opremljenost i uređenje mora odgovarati prvobitno funkciji pripreme hrane. S obzirom da je hrana "gorivo" svakog organizma, a njeno (ne) pravilno pripremanje znatno utječe na zdravlje onoga tko je najzad konzumira, uređenje kuhinje potrebno je shvatiti vrlo ozbiljno. Zapravo, ako se globalno gleda, prilikom uređenja interijera, kuhinji je potrebno pridati najviše pažnje kako bi se osim estetskih normi zadovoljile i one sanitetske.
Materijali za uređenje kuhinje
Prilikom odabira materijala, u kuhinji trebaju prevladavati oni koji se vrlo lako čiste i dezinficiraju. Ukoliko u kućanstvu ima male djece, poželjno je izbjegavati staklene i keramičke materijale te sve one koji su lako lomljivi. Najčešće korišteni materijali su drvo, PVC, iverica, pluto, keramičke pločice i laminati te razne varijante tvrđe gume koja se u zadnje vrijeme dosta koristi u oblaganju podova i elemenata, kako bi se izbjeglo promakanje u slučaju istjecanja vode. Naravno, tu su prisutni granit i inox (kombinacija plemenitog čelika i još nekog materijala) koji se koriste prilikom izrade sudopera i svih površina koje su često pod utjecajem vlage te ih je potrebno stoga više puta dezinficirati.
Pri uređenju kuhinje najprije se počinje od zidova i podova. Materijali koji ih prekrivaju moraju biti otporni na vlagu, pa je stoga najbolje koristiti keramičke ili granitne pločice. Ukoliko želite unijeti malo "toplijih" materijala, podne pločice možete presvući kompletno ili djelomično linoleumom ili tepisonom. Također ukoliko je kuhinja dovoljno velika te se u njoj nalazi stol, pod na tom dijelu možete prekriti laminatom ili plutom. U svakom slučaju mjesta koja su vlažna ili gdje se nalazi veći izvor energije (poput štednjaka, hladnjaka i ostalih kuhinjskih aparata) bilo bi dobro prekriti sa kamenom, keramikom, betonskim elementima i sl., a ostali dijelovi kuhinje mogu biti prekriveni laminatom ili plutom koji stvaraju topliji ugođaj kuhinje. U manjim kuhinjama koje nemaju mjesta za ništa više od osnovnih kuhinjskih elemenata – hladnjaka i štednjaka, kombinacija materijala je svedena na one koji nisu lako promočivi i zapaljivi.
Kuhinjski elementi
Kuhinjski namještaj naljepši je i najkvalitetniji od drva. No, i suvremene (moderne) kuhinje, koje se u zadnje vrijeme izrađuju u kombinaciji plastike i stakla vrlo su kvalitetne i ugodnog izgleda. Ipak, kombinacija stakla i drva iznimno je zahvalna za održavanje jer osim postojanosti koje nudi drvo, staklo omogućava lako čišćenje kuhinjskih elemenata. Što se tiče staklenih površina, bilo bi dobro ograničiti ih na vratašca i to po mogućnosti gornjih elemenata, jer veliki rizik lomljivosti tog materijala može stvarati problem pri održavanju i kretanju u kuhinji, ako prekrivaju velike plohe.
Kuhinjske radne ploče potrebno je sačiniti od drva, iverice ili granita presvučenog plastificiranom masom ili tvrdom gumom. Granit se presvlači na rubovima kako bi se zaštitilo istjecanje vode iza elemenata i u pore gdje se granit spaja npr. sa zidnim ili drvenim elementom. Dijelovi radnih ploha (ukoliko se uređuje veći kuhinjski prostor) mogu biti i od inoxa ili tvrdog drva te služe kao zamjena daske za rezanje. Inox je posebno zahvalan materijal prilikom izrade takvih ploča gdje se tretira hrana jer ga se može uvijek vrlo brzo dezinficirati sa razmjerno jakim deterdžentima i sredstvima za čišćenje, no jedina mana mu je jako primanje kamenca, što i nije nikakav problem ako se inox podloga često čisti.
S obzirom da je kuhinja prostorija pripreme hrane, a time i izvor zdravlja jako je važno u svakom trenutku odabrati kombinaciju materijala koji se lako čiste i dezinficiraju, pogotovo površina gdje se tretira i konzumira hrana.
Boje u kuhinji
Boje imaju snažan psihofizički utjecaj, stoga je bitno kuhinju "obojiti" precizno odabranim bojama kako se ne bi stvorio kontraproduktivan učinak kuhinjske prostorije.
Bijela boja je najbolja boja prilikom uređenja kuhinje, te bi ona trebala biti temeljna boja prostorije jer je boja zdravlja i ljepote. Ako baš niste poklonik snježno bijele boje ili je smatrate previše osjetljivom za kuhinju možete odabrati sve njene "tamnije" inačice poput boje vanilije i neke pastelne varijante vrlo blijede žute i bež kombinacije. Kuhinjski elementi sačinjeni od drva obično su jednostavno premazani lakom smeđih ili mahagonij tonova. Smeđa boja nije loša u kuhinji jer ona predstavlja stabilnost, no ipak pretamne tonove bilo bi dobro razbiti bijelim ili svjetlijim površinama pa bi radne plohe, stol i stolice te ostali krupniji detalji bili prihvatljivi u što svjetlijoj, gotovo bijeloj nijansi. Narančasta boja povezana je sa zdravljem i vitalnošću kao i zelena, no prekomjerno isticanje agresivnijih tonova tih boja u kuhinji nije dobro.
Ukoliko se odlučite za zelene ili narančaste kuhinjske elemente, neka to budu pastelni i vrlo nježni tonovi. Postoje boje koje potiču apetit, kao što su svi tonovi crvene poje, no ukoliko ne želite dodatno poticati apetit nemojte odabrati kuhinju te boje. Plava boja se često povezuje sa zdravljem i ljepotom, no njoj nije mjesto u kuhinji jer smanjuje dinamičnost i komunikaciju, treba zapamtiti da je hrana izvor zdravlja i gorivo našem organizmu, a ne izvor opuštanja jer stimuliranje pretjeranog dopuštajućeg osjećaja i utjehe prilikom unošenja hrane može postati loše za naše zdravlje i izazvati pretilost.
Pozicionirane namještaja i tehnike u kuhinji
Ponekad nam je jednostavno teško odlučiti gdje će se staviti koji kuhinjski element kako bi se poboljšala funkcionalnost samog prostora, zato je važno imati temeljnu shemu uređenja. Prilikom stavljanja namještaja i tehnika prvo se mora sagledati raspored vodovodnih cijevi i električnih vodova jer oni odlučuju gdje će se smjestiti štednjak, hladnjak i sudoper čija je važnost neizostavna u kuhinji. Moderne kuhinje uključuju i perilice posuđa tako da je važno gledati gdje umetnuti kuhinjski element sa perilicom s obzirom da ona zahtjeva struju i vodu.
Osnovni princip sklapanja pozicija je odvajanje vatre i vode tj. da one ne budu u neposrednoj blizini, što znači da štednjak i hladnjak budu odvojeni nekim neutralnim elementom poput ladica ili ormarića. Zatim hladnjak i štednjak treba odvojiti od sudopera i perilice. Najčešće se hladnjak pozicionira na kraju radne ploče i cijelog niza, a između njega i štednjaka se smješta sudoper i perilica posuđa, a između njih po jedan neutralni element kako bi se izbjegli bilo kakav oblik doticaja struje i vode. Vrlo je važno razdvajati elemente struje, vode i vatre, jer njihov neposredni doticaj može prouzročiti nezgodu (požar, eksploziju i sl.), stoga je uvijek bitno paziti da izvori vode, struje i vatre ne budu u neposrednoj blizini. Kako većina suvremenih štednjaka ima i električne komponente (pećnica), neposredno izlaganje štednjaka blizini izvora vode i vlažnosti, može također biti opasno.
Kuhinja zahtjeva vrlo dobro osvjetljenje, ali prilikom odabira rasvjete najbolje je izabrati plafonjere, lustere ili zidne lampe koje neće zauzimati radne plohe ili mjesto na stolovima čime bi se umanjila funkcionalnost kuhinje.
Manje kuhinje mogu se urediti u obliku slova "U" ili "L". "U" kuhinja u centralnom dijelu ima sudoper i perilicu, a krajnji elementi su štednjak i hladnjak. "L" kuhinja u kutnom dijelu ima sudoper i perilicu, a na krajnjim dijelovima hladnjak i štednjak. Njihovo pozicioniranje ne mora biti na samom kraju, ali mora uvijek jednim neutralnim elementom biti odvojeno od izvora vode odnosno sudopera ili perilice posuđa.
Ostali kuhinjski aparati poput miksera, mikrovalne pećnice i sličnog mogu se rasporediti proizvoljno po radnoj plohi, također pazeći da ukoliko se radi o električnim pomagalima budu udaljeni od vode.
Začini na dohvat ruke – detalji zdravlja
Kada su se u kuhinji uredili osnovni elementi potrebno je obogatiti detaljima. Suvišni detalji poput raznih dekorativnih sitnica (figurice, sličice i sl.) u kuhinji moraju biti svedeni na minimum. Eventualno zid može krasiti zanimljiv kuhinjski sat i neka prigodna slika ili figurica, ali ne treba pretjerivati. Važno je imati na umu da prostor mora biti FUNKCIONALAN i UREDAN! Najbolji dodatak koji možemo staviti u kuhinju svakako je živo začinsko bilje te držači ili police sa začinima pored štednjaka. Utjecaj začinskog bilja na naše zdravlje odavna je poznat.
U domaćim trgovačkim lancima moguće je kupiti teglice raznoraznog začinskog bilja, no ukoliko se nema mjesta za više biljaka uvijek je moguće zasijati jednu teglicu sa kombinacijom začinskog bilja koje najčešće koristite prilikom kuhanja. Začinsko bilje je iznimno jednostavno uzgajati. Potrebna je rutinska njega i malo svijetlosti, a gnojenje podrazumijeva korištenje ostatke kave ili ljuske jajeta.
Najčešće korišteni začini, a ujedno i najčešći izvori energije i zdravlja su peršin, vlasac, bosiljak, origano i ružmarin, a ukoliko imate prostora, kuhinjski herbarij možete proširiti sađenjem mente, lavande i limunske trave. Razlozi uzgoja začinskog bilja ne bi smjeli biti samo dekorativni, zato što je poznato kako je peršin veliki izvor C vitamina i vrlo jak antioksidant, vlasac osim C vitaminom obiluje A vitaminom, a bosiljak ima snažan antioksidanski učinak.
Ako se želimo riješiti stresa, ružmarin i kopar pomoći će u rješavanju napetosti djelovanjem svojih eteričnih ulja. Origano često krasi talijanska jela, ali osim ugodnog mirisa i estetike, on je vrlo značajan zbog visokog sadržaja fenolne kiseline i flavonoida, kao i antibakterijskih svojstava čime će poboljšati imunološki sustav. Flavonoidi (bioflavonoidi) su prirodni antioksidanti iz porodice flavonskih tvari i najčešće dolaze u kombinaciji s vitaminom C, štite i vrše detoksikaciju organizma, a fenolne kiseline su dio biljnih fenola i imaju ulogu zaštite oksidacije masti u organizam i pojačavaju imunološki sustav. Limunska trava ima antiseptični učinak, dok lavanda i menta osim što će kuhinju ispuniti finim mirisom djeluju umirujuće.
Kuhinja prema svemu sudeći može biti izvrstan saveznik u očuvanju našeg zdravlja, hrana koju u njoj pripremamo mora odisati zadovoljstvom, zdravljem i ljepotom. Jedino pravilno uređenje kuhinje osigurava i pravilno pripremanje hrane te stvaranje energije koja je potrebna za krajnje konzumiranje iste. Želimo li našu kuhinju pretvoriti u oazu zdravlja i ljepote poželjno je implementirati neke od gore navedenih svijeta i na kraju krajeva uživati u pripremi hrane koju jedemo.
Marija Šinković Bečić
