Smaragdno zelenilo dugovječnih borova oplemenjeno bjelinom stjenovite obale Hvara, prelijepog jadranskog otoka, stvara harmoničan sklad prožimajući se s ljepotama morskog plavetnila. Zavodljive hvarske vizure, okupane bojama i mirisima ružmarina i lavande, sigurno su jedan od glavnih razloga zbog kojih se posjetitelji ovog hrvatskog dragulja uvijek vraćaju na njegove sunčane obale kako bi iznova uživali u dinamičnim ljetima, ali i opuštajućim zimskim mjesecima.
Smatra se da su Iliri bili prvi stanovnici ove drevne civilizacije, međutim, znatno jači pečat kulturnoj baštini, te nazivu otoka, podarili su Grci. Naime, otok danas poznat pod imenom Hvar je postao grčka kolonija u 4. stoljeću p.n.e., kada su Grci, pristigli s otoka Parosa, stvorili grad Pharos (od kojeg je kasnije nastao naziv Hvar), na lokaciji sadašnjeg Starog Grada. Na mjestu današnjeg grada Hvara bilo je autonomno naselje Dimos, koje je kasnije spojeno s Pharosom.
Među biserima kulturne baštine grada Hvara svakako treba istaknuti „prvo pučko kazalište" sagrađeno 1612. godine, Katedralu Sv. Stjepana – zaštitnika Hvara, te Franjevački samostan koji se nalazi nedaleko od središta grada, a predstavlja bogatstvo povijesnih i umjetničkih zanimljivosti. '_Fortica_' (tvrđava) iznad grada je sagrađena 1557., te je bila vojno uporište Napoleonovim vojnicima, a kasnije i austrijskoj vojsci.
Gradska Loggia, nekada u sklopu Kneževog dvora, a sada dio hotela Palace, nastala je u 15. stoljeću i par puta je renovirana tijekom svoje povijesti. Arhitektonski elementi koji je krase karakteristični su za razdoblja renesanse i baroka. Kamene palače patricija (plemića) s prepoznatljivim prozorima u stilu cvjetne gotike, specifičnima za područje Dalmacije i Venecije, privlače poglede šetača.
Samostan benediktinki već više od stoljeća njeguje tradiciju stvaranja unikatnih čipki od niti agave. Proces izrade slavne „hvarske čipke" zahtijeva puno truda, strpljivosti i maštovitosti koji vode do vrijednih rezultata prepoznatih i od strane UNESCO-a. Naime, ova umjetnička djela, koja su kreirale sestre benediktinke, upisana su na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne baštine svijeta.
Počeci turističke tradicije Hvara sežu stoljećima u povijest, međutim, začetak organizirane forme turizma povezuje se uz lječilišni turizam i osnivanje "Higijeničkog društva Hvar" 1868. godine, pod čelništvom biskupa dr. Jurja Dubokovića. U današnje vrijeme, 142 godine poslije, bogata turistička ponuda ove popularne destinacije ispunjava želje mnogobrojnih posjetitelja.
Kulinarske poslastice spravljane „po forski" (prema hvarskoj recepturi), često su kuhane ili pečene na roštilju, te začinjene domaćim maslinovim uljem i aromatičnim biljem poput lovora, peršina, mažurana, ružmarina. Istaknimo neke od tradicionalnih gastronomskih delicija ovog područja – crni rižoto od sipe i lignje, rižoto s plodovima mora, riba „na gradele" (pečena na roštilju), salata od hobotnice, pašticada, gregada.
Sve navedene čari ovog sunčanog otoka, kao i brojni drugi užici, razlozi su što je Hvar vrhunska destinacija dalmatinske rivijere.
