Hidroizolacije od sintetičkih folija

Materijali koji se koriste u graditeljstvu, kao beton, opeka, čelik i drvo, nisu otporni na djelovanje vode. Iz toga se razloga treba pristupiti rješavanju problema zaštite konstrukcija od djelovanja vode.

Uvod

Klimatsko-temperaturne promjene, tektonski poremećaji i raslojavanja tla uzrokovale su kroz povijest promjene u transportu oborinskih i podzemnih voda. Iskustva su pokazala kako se vodi ne smije suprotstavljati, već joj omogućiti lagan i nesmetan put u željenom smjeru. Voda je specifičan medij koji oksidacijom uzrokuje koroziju, a smrzavanjem povećava volumen i uzrokuje drobljenje svih građevinskih materijala. Materijali koji se koriste u graditeljstvu, kao beton, opeka, čelik i drvo, nisu otporni na djelovanje vode. Iz toga se razloga treba pristupiti rješavanju problema zaštite konstrukcija od djelovanja vode.

Povijesno gledano, postoje određeni zapisi da su Semiramidini vrtovi (600 g.pr.Kr.) izolirani kombinacijom lokalno dostupnog prirodnog bitumena i pijeska. Mjesto Pozzuoli u Italiji je, pak, poznato po prvom evidentiranom (200 g.pr.Kr.) suvremenijem načinu shvaćanja vodonepropusnosti. Naime, tadašnji građevinari su koristili kombinaciju vapna i pucolana koji su bili dostupni s obližnjeg vulkanate dobili vodonepropustan proizvod koji je štitio, a štiti još i danas objekte na kojima je korišten. Drugdje su ljudi koristili kombinaciju pijeska, gline i vapna kao idealnu kombinaciju za izvedbu hidroizolacije podzemnih dijelova konstrukcije.

To je, pak, omogućila blizina laporastog tla. Prema navedenom vidimo da su se ljudi kroz povijest prilagođavali lokalnim materijalima te mogućnostima njihove primjene. Vremenom, uz razvoj civilizacije, ljudi su počeli razvijati prirodne znanosti, a time je shvaćena i kemija pojedinih materijala. Kao rezulat tih spoznaja počeli su se koristiti materijali poput rafiniranog bitumena koji se najviše koristio i još uvijek se koristi u hidroizolacijama modernog doba. Sintetičke hidroizolacije, kao zadnje u nizu, pojavljuju se na tržištu 50-ih godina prošlog stoljeća u Americi i polako se šire prema Europi. Najprije su se proizvodile elastomerne hidroizolacije na bazi kaučuka, a tek kasnije se krenulo s termoplastičnim folijama.

Faze u odabiru pravilnog sustava hidroizolacije

Projektiranje

Već pri samom dizajniranju objekta treba uzeti u obzir parametre mikrolokacije koji će utjecati na odabir načina zaštite objekta od prodora vode: vrsta tla, nivo podzemnih voda, klimatske karakteristike podneblja (temperatura i vlažnost zraka, sunčevo zračenje, količina oborina) i sl. Na osnovi tih parametara, kao i vrste i oblika konstrukcije samog objekta odabire se optimalan način hidroizolacije.

Odabir pravilne tehnologije pri izvedbi

U modernom svijetu prilikom gradnje objekata teži se brzini izvedbe, visokoj trajnosti i niskoj cijeni proizvoda. Hidroizolacija prema takvim zahtjevima mora biti jednostavna za ugradnju, otporna na vanjska djelovanja i konkuretna za tržište. Poznato je da je voda uz kemijska djelovanja, mehanička djelovanja i UV zrake najveći neprijatelj svakog oblika konstrukcije. Voda je nepredvidiva i može prodrijeti u najsitnije pore građevinskih elemenata te uzrokovati goleme štete. Logika nam nalaže da bi bilo najbolje ne dirati vodu, već je samo usmjeriti dalje od objekta. To se izvodi kombinacijom primjene upojnih bunara i drenažnih cijevi u obrani od podzemnih voda te pravilnih sustava odvodnje oborinske vode. Također, uvijek se trebaju uzimati u obzir mehaničke karakteristike hidroizolacijskih materijala koji će se ugrađivati i eksploatirati na različitim mikrolokacijama i u različitim vremenskim uvjetima.

Pristup zaštiti konstrukcija od djelovanja vode treba obuhvatiti sljedeće faktore:

1. vrstu podloge
2. rješenje odvodnje/izvedba padova
3. odabir adekvatnog hidroizolacijskog sustava/materijala
4. odabir educiranog izvođača hidroizolacija

Vrsta podloge je već u fazi idejnog projekta bitna zato što diktira sve naredne faktore. Slojevi definirani projektom uvjetuju tip i kemijsku bazu hidroizolacijskog materijala. Podloge složene geometrije s mnogo prodora uvjetuju primjenu tekućih hidroizolacija koje ne zahtijevaju spojeve. Podloge jednostavne geometrije bez mnogo prodora uvjetuju primjenu hidroizolacijskih traka koje se odlikuju brzinom izvedbe. Rješenje odvodnje je bitno zato što se na taj način voda transportira od/s objekta. Na taj se način smanjuje mogućnost njezinog destruktivnog djelovanja.

Odvodnja ima smisla kada je razina podzemne vode ispod nivoa najniže kote konstrukcije. U protivnom, treba se izvesti „kada" oko objekta koja će osigurati da se spriječi prodor podzemne vode na konstrukciju. Tehnologija „bijele kade" je možda najjeftinije rješenje, ali zahtijeva neprikosnovenu izvedbu korištenjem traka na prekidima betoniranja i dilatacijama te ugradnju VDP betona klase iznad C25/30. Hidroizolacijski sustavi moraju biti izvedeni u skladu s projektnim zahtjevima.

Cijena tih sustava je relativno mala u odnosu na cijenu cijelog objekta, a neusporediva s cijenom eventualne naknadne sanacije. Hidroizolacijski sustavi se sastoje od raznih materijala za brtvljenje, dreniranje i zaštitu. Pri tome mora biti osiguran pristup za inspekciju i sanaciju za vrijeme izvedbe te za vrijeme korištenja. Potpuna funkcionalnost hidroizolacijskog sustava uvjetovana je ispravnom ugradnjom, koju trebaju izvoditi educirani izvođači, i redovitim pregledom.

Zbog toga hidroizolacijski materijal, koji se odabere kao zaštita konstrukcije, treba zadovoljavati jednostavnost izvedbe, kemijsku kompatibilnost i trajnost. Bitna su ekološki povoljna rješenja s kemijski inertnim materijalima. Educirani izvođači su izuzetno bitni jer i najbolji hidrooizolacijski materijal, ako nije ispravno ugrađen, može uzrokovati suprotan učinak u slučaju da zarobi vodu.

Sintetičke hidroizolacijske folije

Kada se provedu sve navedene faze u odabiru hidroizolacijskih sustava, u najvećem broju slučajeva kao pravilan izbor nameće se ugradnja sintetičkih hidroizolacija zbog brzine ugradnje, zahtijevane trajnosti te konačne cijene. Zbog toga su sintetičke hidroizolacijske folije danas u građevinarstvu jako raširene te ih se uspješno primjenjuje kod hidroizolacija:

• ravnih krovova
• podzemnih konstrukcija
• tunela i galerija
• bazena i rezervoara za opskrbu vodom
• brana
• odlagališta komunalnog i industrijskog otpada
• kanala

Prednosti raznih vrsta sintetičkih folija u usporedbi s klasičnim bitumenskim hidroizolacijama:

• jedna sintetička folija zamjenjuje dva sloja bitumenske trake
• sintetička hidroizolacija je 5 puta lakša od tradicionalnog višeslojnog sustava
• sintetičke folije se ugrađuju vrućim zrakom, nema upotrebe otvorenog plamena
• samogasive su, što znači da se u slučaju otvorenog plamena na njihovoj površini ne može proširiti vatra
• mogućnost reciklaže (TPO), stare sintetičke folije nakon kraja životnog vijeka mogu se reciklirati u nove sirovine kako bi se očuvali vrijedni resursi
• sintetičke folije su paropropusne, što im omogućuje da „dišu" oko 15 puta više od tradicionalnih višeslojnih bitumenskih hidroizolacija
• s estetskog stajališta, mogu se prilagoditi većini krovnih površina, dostupne su u velikom izboru boja, a preklopi su im praktično nevidljivi

Sintetičke hidroizolacije trebaju zadovoljavati trenutno važeće norme i propise ovisno o namjeni – za hidroizolaciju krovova, zaštitu od vlage iz tla i vode iz tla, hidroizolaciju vanjskih i unutarnjih jezera i ribnjaka, kanala i sprinkler sustava ili za izgradnju tunela i podzemnih građevina. Svaki tehnički list ima u svom sastavu tablicu karakterističnih svojstava proizvoda. Treba naglasiti riječ „karakterističnih" zato što su svojstva materijala ispitana u određenim uvjetima definiranima po propisanoj normi.

Neke od ključnih karakteristika sintetičkih folija na koje treba obratiti pažnju su: sirovina, boja, debljina, širina, duljina i masa po jedinici površine, vlačna čvrstoća pri slomu (granična vlačna čvrstoća), izduženje pri slomu, vodonepropusnost i otpornost na difuziju vodene pare, otpornost na paranje, progibljivost pri niskoj temperaturi, koeficijent linearnog temperaturnog rastezanja, mikrobiološka otpornost, otpornost na oksidaciju i prodiranje korijenja, reakcija na požar, otpornost na UV zrake i dr. S obzirom na način proizvodnje, sintetičke hidroizolacijske folije mogu se podijeliti na dvije vrste: elastomerne i termoplastične.

Elastomerne hidroizolacije

Elastomerne hidroizolacije se dobivaju procesom vulkanizacije(kemijska reakcija kojom se linearne makromolekule (ugljikovodici kaučuka) poprečno povezuju stvarajući umrežene strukture (dodavanjem sumpora ili metalnih oksida) kada se polimeri prevode iz plastičnog u elastično stanje. Hidroizolacije na bazi butil gume(proizvedene kopolimerizacijom izobutilena i izoprena te vulkanizacije) malo se koriste na krovovima jer im spojevi nemaju trajnost. Uglavnom se još koriste na dilatacijama i u podzemnim dijelovima konstrukcija. EPDM traka izrađena je od 100% vulkanizirane sintetičke gume sastavljene od monomera etilena, propilena i diena. Krajnji proizvod ima svojstva slična prirodnoj gumi.

Termoplastične hidroizolacije

Ovakav tip hidroizolacije omekšava kada se zagrije pa se može lako ekstrudirati ili modelirati. Razlikuje se od elastomernih jer nema umrežavanja ili vulkanizacije. Spajanje koristeći toplinu ili otapalo je jednostavno i pri tome se stvaraju nove molekularne veze tijekom uporabe. TPO (termopoliolefini) su ekološki prihvatljive hidroizolacije budući da se 100% mogu recliklirati. U odnosu na polivinil kloride (PVC) kod njih nema migracije plastifikatora i nisu potrebni razdjelni slojevi s toplinskom izolacijom. Kompatibilni su s vrućim bitumenom, ali se preporuča upotreba razdjelnog sloja geotekstila od 200 g/m2. Lakši su od PVC-a, imaju bolju otpornost na temperature i odličnu otpornost na prodiranje korijenja. Imaju nemetale stabilizatore i nemaju biocide. Iz toga proizlazi prednost u primjeni u vodospremama.

Prilikom varenja ne ispuštaju štetne plinove,a u usporedbi s PVC-om su jedino malo krući pri ugradnji. Prednosti u odnosu na bitumen su da dolaze u jednom sloju zbog čega dolazi do uštede ugradnje, nema otvorenog plamena pri ugradnji i oslobađanja otrovnih plinova. Također, lako se obojaju i ekološki su prihvatljivi. U odnosu na EPDM prednosti su im da kod TPO hidroizolacija nema migracije plastifikatora, moguće je spajanje vrućim zrakom, lagane su za ugradnju i imaju odličnu otpornost na korijenje. PVC (polivinil klorid) je danas jedna od najkorištenijih termoplastičnih hidroizolacija. Proizvodi se postupkom polimerizacije monomera vinil klorida, pri čemu nastaje plin iz reakcije etilena s kisikom i kloridnom kiselinom.

Ta reakcija daje kemijsku vezu koja je zasićena i visoko inertna. Proizvode se korištenjem jednim od tri poznata postupka (kalendiranje, ekstrudiranje i premazivanje). Postoje tri tipa sintetičkih folija: neojačane, lagano ojačane s vlaknima ili tkaninama, koje djeluju kao ojačanje, i ojačane folije sa staklenim i/ili poliepoliesterskim vlaknima ili tkaninama. Neojačane folije se proizvode kalendiranjem ili ekstrudiranjem. Ojačane folije mogu se proizvoditi laminiranjem dvaju sloja neojačane folije sa slojem ojačanja između njih. Bitno svojstvo je otpornost na industrijske zagađivače, razvoj bakterija i ekstremne vremenske uvjete.

Ako PVC folija dođe u direktan kontakt s novom bitumenskom hidroizolacijom ili EPS toplinskom izolacijom, dolazi do izlučivanja plastifikatora iz PVC hidroizolacije i povećanja krtosti. U novije vrijeme poboljšanim tehnologijama proizvodnje uz uporabu plastifikatora velike molekularne mase uvelike je smanjena sklonost migracije plastifikatora iz PVC smole. To se postiže dodacima (plastifikatorima, punilima, stabilizatorima, pigmentima), što omogućuje zadovoljavajuću fleksibilnost, UV stabilnost i otpornost na požar.

Ugradnja sintetičke hidroizolacije na ravnom krovu

Osnovna podjela krovnih sintetičkih folija s obzirom na način ugradnje je na slobodno položene s balastom (u ove sustave ulaze i sustavi hidroizolacija „zelenih" krovova) i mehanički pričvršćene sustave. Sve sintetičke folije međusobno se spajaju varenjem vrućim zrakom. Prije samog varenja mjesta preklopa, gdje se izvodi varenje, neophodno je očistiti sredstvom za čišćenje. Samo varenje izvodi se specijalnim alatima i strojevima, ručnim ili automatskim.

Širina preklopa varira o tipu hidroizolacije; za sustave s balastom iznosi 5 cm, za prohodne tople krovove 8 cm te za neprohodne mehanički pričvršćene krovove 11 cm. Temperatura zraka kojim se treba variti ovisi o vrsti hidroizolacije, pa tako za PVC hidroizolaciju iznosi 400 – 450°C, a za TPO hidroizolaciju 300 – 350°C. Temperatura varenja ovisi i o temperaturi zraka u prostoru. Tako će pri nižim temperaturama okoline trebati variti s većom temperturom zraka za varenje kako bi se dobio kvalitetan vodonepropustan spoj.

Izvedba padova

Kako bi hidroizolacijski materijali imali svoju funkciju kroz duži vremenski period, neophodno je na horizontalnim površinama izvesti padove koji će svu vodu koja se skuplja na samoj površini hidroizolacijske folije odvoditi u sustav za odvodnju (slivnik, oluk…). Prilikom izrade padova treba voditi računa o karakterističnim svojstvima betona (poput puzanja, skupljanja) uslijed čega dolazi do deformacija betonskih površina (npr. betonske se ploče znaju zbog vlastite težine slegnuti u sredini), pa umjesto pada prema oluku dobijemo bazen u kojem se voda duže zadržava i nepovoljno djeluje na sve vrste hidroizolacija.

Parna brana

Kod izvedbe parne brane (topli krovovi) potrebno je koristiti dvostruke slivnike, odnosno, slivnike koji odvode vodu i s parne brane i s hidroizolacije. U ovom slučaju parna brana (najčešće bitumenska s aluminijskim slojem) služi i kao pomoćna hidroizolacija. Aluminijski sloj mora obavezno biti obučen u bitumenski sloj kako ne bi došlo do elektrokemijskog procesa. Prodori kroz parnu branu su kritična mjesta. Zato se preporuča korištenje samoljepljivih parnih brana koje se lijepe na konstrukciju, a kasnije se na njih lijepi i toplinska hidroizolacija tako da nema prodora kroz parnu branu.

Međutim, ona ima smisla samo kod krova s valovitim limom jer mora postojati prostor za odzračnike. Ako se naknadno buši na ravnom krovu, svi prodori se moraju zabrtviti poliuretanskim trajnoelastičnim kitom. Sintetičke hidroizolacije s grubljom površinom zahtijevaju češće održavanje jer se u njihovim naborima mogu zadržavati nečistoće koje mogu uzrokovati kemijska i mehanička oštećenja hidroizolacije. Neprohodni krovovi i bazeni zahtijevaju posebnu pažnju prilikom izvedbe detalja, ne samo radi funkcionalnosti, već i radi estetike.

Ugradnja sintetičke hidroizolacije u podzemnom dijelu konstrukcije

Hidroizolacija podzemnih dijelova konstrukcija mora zadovoljavati visoka fizičko – mehanička svojstva uz minimalno potrebno održavanje. Tlo je pod utjecajem oborinskih i podzemnih voda, direktno, uslijed visokog nivoa podzemne vode ili indirektno, upijanjem i širenjem kapilarnosti. Horizontalna hidroizolacija se izvodi iznad temelja i iznad podloga izloženih vlazi kako bi se spriječilo vertikalno širenje vlage iz tih konstruktivnih dijelova u one iznad njih (zidove i podove).

Horizontalna hidroizolacija ispod zidova se stavlja odmah nakon betoniranja temelja ili podnožnih zidova ako zgrada nema podrum. Izolacija ispod podova izvodi se kada više nema slijeganja zgrade. Horizontalna hidroizolacija se postavlja iznad nivoa okolnog terena podignuta 20 – 30 cm. Vertikalna hidroizolacija izvodi se s vanjske strane podrumskog zida do dna zida i postavlja se samo na zgrade s podrumom ili suterenom. Postavlja se na prethodno izravnatu podlogu zida. Izvana je moramo zaštititi od mehaničkih oštećenja čepičastom folijom, termoizolacijom, geotekstilima, zidom.

Tunelogradnja

Tunelogradnja je grana graditeljstva u kojoj se intenzivno počela primjenjivati sintetička folija kao hidroizolacija. Nakon izravnavanja podloge torkret betonom može se krenuti s polaganjem izravnavajućeg/ kompenzirajućeg sloja geotekstila koji se mehanički pričvršćuje. Tako dobivamo spremnu podlogu za izvedbu hidroizolacije. Hidroizolacija se obično polaže okomito na smjer tunela. Spojevi se izvode dvostrukim varom koristeći odgovarajuće uređaje, nakon čega se kontrolira pritisak u prostoru između varova (treba iznositi minimalno 2 bara). Debljina sintetičke folije kod tunela je prema važećim normama i propisima minimalno 2mm. Ponekad se primjenjuje i „sigurnosni sustav" koji se sastoji od dvostrukog sloja hidroizolacije i niza cjevčica, kroz koje se injektira niskoviskozna poliuretanska masa koja brtvi hidroizolaciju u slučaju oštećenja. Postavljaju se 3 – 4 cjevčice na svakih 100 m2 hidroizolacije.

Prije izvedbe sekundarne betonske obloge hidroizolacija se treba zaštititi slojem geotekstila. U visokogradnji je slična primjena sintetičkih folija kao u tunelogradnji, međutim, tu postoji puno više prodora. Bitno je poštivati tehnologiju da se sintetička folija odvoji od podloge i sloja betona koristeći geotekstil i polietilensku foliju. Debljina folije koja se koristi u visokogradnji je minimalno 1,5 mm. Prodori kroz konstrukciju rješavaju se koristeći zateznice i poliuretanski kit. Jako je bitan i signalni sloj (npr. narančaste boje) koji ukazuje na eventualna mjesta oštećenja ili nepravilno izvedene spojeve. „Sigurnosni sustav" poznatiji još pod imenom „kazetni sustav" primjenjuje se i u visokogradnji. Ako slučajno dođe do prodiranja vode kroz hidroizolaciju, voda koja se nagomilava između betona i hidroizolacije počinje izlaziti kroz prethodno postavljene cjevčice. Kako su cjevčice postavljenje u kazetama od cca 100 m2, sanacija se može izvesti na manjim površinama, što znatno može smanjiti troškove.

Dva su glavna tipa metoda za kontrolu spojeva koji osiguravaju točnu informaciju o kvaliteti spojeva načinjenih na terenu:

1. Nerazorno testiranje spojeva:
- Vizualna kontrola
- Napuhavanje: omogućuje trajno provjeravanje vodonepropusnosti spojeva
- Vakuumska komora: omogućuje kontrolu pojedinih točaka na spojevima.

2. Razorno testiranje spojeva:
- Testovi na istezanje i ljuštenje provode se na uzorcima spojeva najkasnije 24 sata nakon što je spoj načinjen.

Na što treba pripaziti prilikom izvedbe

Kao i svi proizvodi, sintetičke hidroizolacije imaju punu funkcionalnost samo ako se pravilno ugrade. Na samom početku mora se izvesti temeljiti pregled konstrukcije i podloge koja će se hidroizolirati. Izvođač hidroizolacije treba upozoriti voditelja gradilišta o eventualnim nedostacima u podlozi prije ugradnje hidroizolacije. Posebnu pažnju treba posvetiti podlozi kada se radi sanacija postojeće hidroizolacije. Treba dati procjenu zadovoljava li podloga u ovom slučaju ili ju je potrebno ukloniti prije izvedbe novih slojeva izolacije. Preporuča se izvedba probne prionjivosti nove hidroizolacije sa starom podlogom.

1. Podloga treba biti kompatibilna s hidroizolacijom
Ako podloga nije kompatibilna s hidroizolacijom, može doći do kemijske reakcije koja može degradirati hidroizolaciju. Iz tog se razloga treba napraviti razdjelni sloj (geotekstil – poliesterski ili polipropilenski, toplinska izolacija – EPS, XPS, mineralna vuna). Kao rezultat može biti skupljanje i skrućivanje hidroizolacije, što može imati za uzrok čupanje hidroizolacije na mjestu pričvršćenja.

2. Uređaji za ugradnju
Fenovi koji ispuštaju vrući zrak moraju se zagrijati na odgovarajuću temperaturu kako bi se omogućilo topljenje hidroizolacije i spajanje na molekularnoj razini. Ta temperatura ovisi o lokalnoj temperaturi okoliša i materijalu koji se koristi za hidroizolaciju.

3. Hidroizolacija na mjestu spoja treba se očistiti odgovarajućim sredstvima kako bi se uklonile nečistoće koje mogu negativno utjecati na sam spoj.

4. Pričvršćivači koji se koriste u sustavima mehaničkog pričvršćivanja hidroizolacija trebaju biti od ovlaštenog proizvođača tih elemenata.

5. Kontrola izvedbe, pregled varenih spojeva i detalja može biti vizualan, ručni i mehanički.
Na taj način osiguran je objektivan pregled kvalitete ugradnje koja povećava sigurnost obavljenog posla po najvišim standardima.

Dekorativne sintetičke folije

Primjena sintetičkih folija u podzemnim dijelovima konstrukcija i na ravnim krovovima je uvelike zaživjela u posljednjih 20-ak godina, ali sintetičke folije mogu imati i drugačiju svrhu. Bazeni za plivanje su objekti koji se koriste za razonodu i opuštanje, stoga moraju imati završnu oblogu otpornu na UV zrake (da nema promjene u izgledu), korijenje, atmosferilije, laku za održavanje i, naravno, s ekonomski prihvatljivom cijenom.

Tu su najveću primjenu našle PVC sintetičke folije koje se mogu javiti u velikom broju boja i završnih oblika. Gore navedene karakteristike upravo ih razlikuju od klasičnih završnih obloga za bazene od keramike ili mozaika. Kao i kod svake završne obloge, bitan je način ugradnje. Kod keramike i mozaika se treba paziti na karakteristike podloge (ravnina, vlažnost), veziva koja se koriste (vodonepropusni premaz, ljepilo, fug-masa), dok kod sintetičkih folija to nije slučaj. Kod njih je najbitniji način ugradnje, odnosno, stručnost i vještina izvođača koji, koristeći uređaje s vrućim zrakom, moraju idealno (tehnički i estetski) izvesti sve spojeve i detalje.

Iskustva s terena

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su se počele primjenjivati sintetičke hidroizolacije u graditeljstvu, bilo je velikih problema kod trajnosti takvih sustava zbog kemijske nestabilnosti tadašnjih materijala i loše izvedbe. Vremenom je tehnologija proizvodnje dovedena na vrlo visoku razinu, i to ne samo u pogledu kemijskog sastava, već i u pogledu minimalnog zagađivanja okoliša. To dokazuje i LEED Certifikat za Mapei proizvode. Proizvodnja TPO folija štedi do 30% energije kroz postupak kogeneracije.

U proizvodnji se koristi isključivo reciklirana voda, a 100% gotovog proizvoda se može reciklirati. Za pakiranje se koristi 70% manje materijala za pakiranje i tako se značajno smanjuje emisija CO2. Uslijed toga, sintetičke hidroizolacijske folije pokazale su se optimalnim rješenjem za hidroizolacije raznih tipova konstrukcija zbog jednostavnosti i brzine ugradnje, cijene i trajnosti. Jedino ostaje još faktor ugradnje na koji treba utjecati ( tzv. „ljudski" faktor).

Vrlo je važna pravilna ugradnja sintetičke folije jer nepravilno pričvršćenje može dovesti do čupanja folije uslijed promjene elastičnosti (npr. PVC sintetičke folije s vremenom gube plastifikatore, prvenstveno zbog djelovanja UV zraka, i postaju kruće). U cijelom procesu izvođenja hidroizolacije na nekom objektu, od projektiranja i odabira vrste materijala do same ugradnje i odabira izvođača, na usluzi Vam stoji Tehnička služba Mapeja, koja će svojim znanjem i iskustvom dati svoj doprinos kako bi svaki Vaš objekt bio potpuno funkcionalan i siguran u pogledu vodonepropusnosti.

Dejan Šomoši, dipl.ing.građ., stručni suradnik Mapei Croatia d.o.o.

Za opširnije informacije pogledajte tehničke listove na www.mapei.hr te ostale članke o hidroizolacijama:

• Mapei preporuke za izvođenje, hidroizolaciju i oblaganje betonskih bazena
• Mapelastic – Izbjegnimo poteškoće!
• Hidroizolacije i hidroizolacijski sustavi

Izvor: MAPEI CROATIA d.o.o.