Pojam hidroizolacije je relativno širok. U osnovi predstavlja različite tehničke postupke kojima štitimo sve one dijelove objekta ili zgrade koji su privremeno ili stalno pod utjecajem vode ili vlage, bez obzira na njihov izvor. Pojam hidroizolacije predstavlja jednu od mogućih mjera zaštite od vode koja je tipična kada se radi o ukopanim dijelovima zgrade. Hidroizolacijom štitimo konstrukciju i unutarnje prostore od prodora vode, odnosno, vlage. Stoga su odabir odgovarajućeg materijala odnosno, proizvoda, i pravilna ugradnja veoma važni. Kasnija sanacija je vrlo složena, odvija se uz visoke troškove, a često je uspješna tek nakon većeg broja pokušaja.
Geomehanički i hidrološki podaci
Geomehanički i hidrološki podaci ključni su za odabir odgovarajućeg tipa hidroizolacije. Po njima se određuju ishodišta izrade projektnog rješenja. Stoga projektantu uoči odluke o sustavu hidroizolacije mora biti raspoloživ geomehanički izvještaj te se prilikom odlučivanja o tipu hidroizolacije mora pridržavati onoga što je tim izvještajem utvrđeno.
Propisi i norme
Norme za hidroizolacije podzemnih dijelova konstrukcija su sljedeće:
- HRN EN 13967:2005 – savitljive hidroizolacijske trake – plastične i elastomerne trake za zaštitu od vlage i vode iz tla.
- HRN EN 13491:2005/A1:2008 – geosintetičke barijere – zahtijevana svojstva za uporabu kao barijere za tekućine pri izgradnji tunela i podzemnih građevina.
- HRN EN 13969:2005 – savitljive hidroizolacijske trake – bitumenske trake za zaštitu od vlage i vode iz tla.
- DIN 18195 – polimer-bitumenski premazi koji se nanose u debelom sloju. Kako norma još nije usvojena od strane hrvatskih normi, za taj tip hidroizolacije treba se napraviti izvještaj o ispitivanju.
- HRN EN 14891 – vodonepropusni proizvodi u tekućem obliku za primjenu ispod keramičkih pločica povezanih ljepilom.
- HRN EN 1504-2:2004 – proizvodi i sustavi za zaštitu i popravak betonskih konstrukcija.
- HRN EN 12390-8:2001 – očvrsli beton – ispitivanje dubine prodiranja vode pod tlakom.
- HRN EN 14196:2004 – geosintetici – ispitne metode za mjerenje mase po jedinici površine glinenih geosintetičkih barijera.
- HRN EN 13707:2005 – savitljive hidroizolacijske trake
Odabir hidroizolacije
Projektant prilikom hidroizolacije podzemnih dijelova zgrada može upotrijebiti:
- sustav bitumenskih traka za zavarivanje*
- sustav hidroizolacije bitumenskim emulzijama
- sustav sintetičkih folija
- sustav hidrofobiranih cementnih mortova
- sustav bentonita
- sustav čepičaste folije HDPE
- sustav pod nazivom "bijela kada"
*Uzimajući u obzir opću projektno-građevinsku praksu, vidimo da se uglavnom koriste takozvane bitumenske trake za zavarivanje, ali je sustav hidroizoliranja moguć i klasičnom izvedbom, tj. klasičnim bitumenskim trakama koje se ugrađuju lijepljenjem vrućim bitumenskim premazima određenog tipa (HRN EN 13969).
Bitumenske trake za zavarivanje
Proizvedene su s ojačanjem, pretežno poliesterskog filca i staklenih vlakana određene gramature na koje je polimerom nanesena modificirana bitumenska masa. Modifi katori bitumena su različiti polimeri (termoplastičnih ili termoelastičnih osnova) – APP, SBS i drugi ili ponekad i kombinacije navedenih materijala. Trake, koje su označene kao one namijenjene za zavarivanje, u pravilu moraju biti debljine 4 ili 5 mm. Bitumenske hidroizolacije s trakama za zavarivanje su jedine koje je moguće 'dimenzionirati'. U tom pogledu treba najprije reći da je odabir odgovarajućeg tipa hidroizolacije (koja je jednoslojna ili dvoslojna) ovisan o utvrđenom utjecaju vode, odnosno, vlage u zemljištu.
Za mehaničku zaštitu bitumenskih hidroizolacija (bez obzira na područje uporabe) vrijede sljedeći uvjeti:
Horizontalne konstrukcije (pod prema zemlji)
Ukoliko se radi o toplinski neizoliranim podovima na zemlji, na hidroizolaciju se prvo ugrađuje razdjelni sloj od takozvane polietilenske folije 0,2 mm, a na nju zaštitni beton debljine od najmanje 5 cm (C 8/10). Ukoliko su podovi toplinski izolirani, mehaničku zaštitu čini projektirani sloj toplinske izolacije, a to je obično ekstrudirani polistiren (u nastavku XPS).
Mehanička zaštita hidroizolacije na vertikalnoj konstrukciji (podrumski zidovi)
Za mehaničku zaštitu hidroizolacije vertikalnih konstrukcija upotrebljavamo:
- XPS – ekstrudirani polistiren (debljina ovisi o bočnom opterećenju)
- kant opeka u cementnom mortu
- netkan geotekstil i/ili u kombinaciji sa čepičastom folijom.
Bitumenske emulzije
Utjecaj vode, odnosno, vlage uvjetuje odabir emulzijske bitumenske mase za hidroizolaciju, debljinu njezina nanosa (broj slojeva) i potrebu za ojačanjem (najčešće mrežicom od staklenih vlakana). Već pripremljene emulzijske bitumenske mase nanose se na podlogu hladnim postupkom. Odlikuju se visokom kemijskom otpornošću i lakoćom nanošenja bez spojeva.
Sintetičke folije
U sklopu sintetičkih folija najčešću osnovu čini meki PVC (prema HRN EN 13967). Takve folije su pretežno neotporne na bitumen, stoga se u slučajevima kada iz određenog razloga moraju doći u kombinaciju s bitumenom koristi poseban tip folije otporne na bitumen. Ostale kemijske osnove sintetičkih folija su poliolefinske, poliizobutilenske, kloropren-kaučuk, polietilenske i druge, svaka sa svojim specifičnim svojstvima.
Postoji nekoliko tipičnih debljina folija; uglavnom se radi o debljinama od 1,1 mm do 1,8 mm. Postoje i deblje, čak do 3 mm, koje se pretežno koriste u slučaju utjecaja visokih hidrostatskih tlakova te tanje do 0,6 mm koje se najčešće koriste u manje zahtjevnim slučajevima (minimalni utjecaj vlage). Hidroizolacije od sintetičkih folija ugrađuju se isključivo jednoslojno, stoga je dimenzioniranje hidroizolacije povezano isključivo s debljinom folije.
Kada je u pitanju debljina, u pravilu se odlučujemo na osnovi tehničkih specifikacija i certifikata proizvođača, a pridržavanje je više indikativnog značaja i često nije po normi HRN EN 13967. Spojevi i preklopi ovih folija izrađuju se zavarivanjem (vrućim zrakom). Postoji nekoliko iznimaka: spajanje folija takozvanim hladnim zavarivanjem i vulkaniziranjem. Na horizontalne površine sintetičke folije se u pravilu ugrađuju običnim polaganjem, a na vertikalne (zidove) se lijepe posebnim kontaktnim ljepilima ili mehaničkim pričvršćivanjem.
Modificirani cementni mortovi
Hidroizolacije od modificiranih cementnih mortova se još nazivaju i premaznim hidroizolacijama. Postoji i nekoliko premaznih hidroizolacija na drugim kemijskim osnovama, iako se takve ugrađuju vrlo rijetko. Premazne modificirane cementne hidroizolacije koristimo za hidroizolaciju od podne vlage i, rjeđe, od procjedne vode. Debljina pojedinačnog nanosa kreće se između 1 i 2 mm, ovisno o odabranom proizvodu. U određenim slučajevima potrebna je i višeslojna ugradnja hidroizolacije, što povećava krajnju debljinu.
Posebna prednost ovog tipa hidroizolacije leži u tome što ga koristimo na svim spojevima konstrukcijskih armiranobetonskih elemenata (temelj – zid, podna ploča – zid i sl.), a to znači na mjestima na kojima bi uporaba ostalih tipova (hidroizolacijskih folija) u takvom spoju uzrokovala neželjeno razdvajanje. Hidroizolacija hidrofobiranim cementnim mortom ima traženu krutost i cementnu osnovu, što predstavlja određeni sloj u spomenutim spojevima. Kod ovog se tipa u hidroizolacijski premaz najčešće ubacuju alkalno otporne staklene armaturne mrežice, odnosno, mrežice od materijala koji su otporni na alkalije (cement).Za ugradnju ovog tipa hidroizolacije neophodno je da betonske površine budu dobro očišćene (bez čestica prašine i nevezanih dijelova).
Bentonit
Bentonitna hidroizolacija primjenjuje se isključivo u slučajevima kada je ukopana konstrukcija zgrade (temeljna ploča i zidovi) pod hidrostatskim tlakom. Radi se o materijalu, odnosno, proizvodu kojeg čini sloj od hidratiziranog natrijevog bentonita debljine približno 5 mm koji je s obje strane obložen geotkaninom. Pouzdanost proizvoda uvjetovana je, pored količine bentonita, brojem uboda kojima su povezane polipropilenska tkanina i netkani polipropilenski tekstilni materijal koji dolazi u dodir s betonom. U doticaju s vodom ovaj proizvod ima sposobnost intenzivnog bubrenja, čime se ostvaruje vodonepropusna pregrada. Bubrenjem natrijevog bentonita se između konstrukcije i podloge stvara potpuno vodonepropustan sloj koji je djelotvoran na pukotinama te na drugim slabim točkama.
Bentonitna hidroizolacija se nudi u obliku tepiha koji se, u slučaju temeljnih armiranobetonskih ploča, polažu na prethodno ugrađen podložni beton. U slučaju podrumskih armiranobetonskih zidova polažu se tako što se na zid pričvršćuju sistemskim učvršćivačima prema tehničkim specifikacijama proizvođača. Trake se polažu na preklope čije širine propisuje proizvođač. Prilikom zatrpavanja podzemnog dijela objekta vrlo je bitno ostvariti pritisak zemlje na hidroizolaciju.
Čepaste folije HDPE
Hidroizolacija čepastim folijama na bazi HDPE projektira se u slučajevima prisustva podne vlage i procjedne vode. Radi se o foliji koja je profilirana u obliku šupljih čepića. U slučaju horizontalne hidroizolacije prednost ovog proizvoda je u tome što nema potrebe za podložnim betonom. Podloga se izrađuje isključivo od nabijenog šljunčanog tampona čiju je završnu površinu preporučljivo obraditi tankim slojem uvaljanog pijeska. U uvaljeni sloj folija se polaže tako da čepići sjednu u pijesak – tako se folija usadi u podlogu.
Izrađuju se sistemski propisani preklopi koji se spajaju posebnom samoljepljivom trakom na butilnoj osnovi. Neki proizvodi imaju ljepljiv 'rub' koji je već sistemski nanesen. Na poprečnim preklopima je primjena posebne samoljepljive trake na butilnoj osnovi obavezna. Svi vertikalni završeci folije se izrađuju posebnim završnim trakama na osnovi tankih samoljepljivih folija LDPE (polietilen niske gustoće). Samoljepljivu stranu folije čini nanos posebnog polimeriziranog bitumena. Završetke se također može izraditi običnom folijom LDPE koju se na čepastu foliju i vertikalnu površinu (beton) lijepi već spomenutim ljepljivim trakama na butilnoj osnovi.
U slučaju hidroizolacije podrumskih armiranobetonskih zidova čepasta se folija mehanički pričvršćuje na zidove putem sistemskih točkastih učvršćivača prema tehničkim specifikacijama proizvođača. Čepići su okrenuti prema zidu. Preklopi folije se izvode na način opisan za horizontalnu hidroizolaciju. Što se tiče završetka folije na vertikalnoj površini temelja ili na rubovima temeljne armiranobetonske ploče, preporučuje se da se te betonske trakaste površine, te pritom i približno 30 cm armiranobetonskog zida, prethodno hidroizoliraju bitumenskom trakom za zavarivanje ili samoljepljivom folijom LDPE. Na tu se trakastu površinu zatim čepasta folija pripaja pomoću ljepljive trake. Opisana mjera je preporučljiva budući da pri otjecanju procjedne vode na razinu temelja može doći do povremenog nakupljanja vode.
"Bijela kada"
"Bijela kada" je armiranobetonska konstrukcija koja pored nosive funkcije vrši i funkciju hidroizolacije. Kako bi se ostvarila funkcija sustava bijele kade, potrebno je osigurati da konstrukcija bude izrađena od vodonepropusnog betona (VDP 2 prema HRN EN 12390-8), da konstrukcijski elementi budu dovoljne debljine (najmanje 30 cm), da konstrukcija bude tako projektirana i izvedena kako tijekom njezinog vijeka trajanja ne bi došlo do nastanka pukotina te da svi radni spojevi i proboji budu zabrtvljeni na odgovarajući način.
Zahtjevi prilikom izvođenja radova su:
- ravnost podloge na temeljnoj ploči s prethodno položenom polietilenskom folijom
- zaštitni sloj armature mora biti nominalne debljine 40 mm, na svakom mjestu najmanje 25 mm
- ugradnja betona bez prisutnosti vode na površini podložne ploče.
Betoniranje podne ploče izvodi se u slojevima debljine do najviše 40 cm, dok gornji sloj ne smije biti deblji od 10 cm. Za izvođenje radnih spojeva postoje razna tehnološka rješenja. Najčešće se za brtvljenje spojeva koriste trake za brtvljenje od PVC-a ili lima. Pod uvjetom da su osigurani nadzor i pravilno izvođenje radova, prednosti uporabe su jednostavniji presjeci konstrukcije, brža i ekonomičnija gradnja te nemogućnost oštećenja hidroizolacije prilikom kasnijih zahvata. Vodonepropusni beton ima smisla samo ako je razina podzemne vode stalna. U slučaju da dio konstrukcije, koji je bio natopljen vodom, nakon spuštanja razine podzemne vode dođe u kontakt s kisikom, može doći do korozije armature.
Ugradnja
Ugradnja hidroizolacije podzemnih dijelova zgrade u mnogim je slučajevima zahtjevna. Prije svega, u slučajevima kada je objekt izložen utjecaju hidrostatskog tlaka, nestručna ili površna izvedba hidroizolacije može izazvati prilične teškoće. Glavni problem je da hidroizolacija u većini slučajeva nije više dostupna, što posebice vrijedi za horizontalne površine, a često i za zidove. Vrlo često je riječ o slaboj kvaliteti spoja između horizontalne i vertikalne izolacije, mehaničkim oštećenjima hidroizolacije, preklopima hidroizolacije koji su izvedeni bez brtvljenja, kod takozvanih probojnih elemenata (cjevovodi i druge instalacije) nije ostvarena zadovoljavajuća zabrtvljenost te niz drugih nepravilnosti.
Sanacija
Kada je u pitanju saniranje hidroizolacije postoji vrlo malo slučajeva u kojima je moguć naknadni zahvat u područje već ugrađene hidroizolacije. Postupak sanacije se najvećim dijelom izvodi s unutarnje strane zgrade pri čemu se pretežno koriste sustavi s hidrofobnim cementnim mortovima određenog tipa. Naravno, to je djelotvorno samo u slučaju zidanih konstrukcija jer u betonskim konstrukcijama može doći do daljnje korozije armature. Posebno je čest sustav sanacije u slučajevima neuspjele hidroizolacije zgrade kada je riječ o utjecaju vode pod tlakom. U tu je svrhu praktično nemoguće upotrijebiti bilo koju od membranskih hidroizolacija osim ukoliko nije moguć zahvat po takozvanom načelu kontra-kesona.
Zaključak
Za ispravno projektiranje i ugradnju hidroizolacije u podzemnim dijelovima konstrukcija potrebno je obratiti pažnju na geomehaničke i hidrološke podatke, poznavati tehničku regulativu kao i proizvode namijenjene različitim tipovima hidroizoliranja. Troškovi hidroizoliranja su visoki, premda i opravdani ukoliko se uzme u obzir da su kvalitetni proizvodi kao i dobro i pravilno izvedena hidroizolacija preduvjet za besprijekorno i trajno funkcioniranje hidroizolacije.
Peter Žargi, dipl. ing. arh.
Izvor: MAPEI CROATIA d.o.o.
