"Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što NE radimo", naglasila je u svom predavanju o rekonstrukciji zaštićenih zgrada domaća arhitektica, nekadašnja polaznica treće generacije edukacije Green building mag. ing. arh. Doris Antičević. Predavanje je održano u okviru petog modula zapocinje_novi_ciklus_edukacije_green_building_professional GBPro-a na kojem je novoj generaciji stručnjaka zelene gradnje predstavila stanje zaštićenih zgrada u Hrvatskoj, zakonski okvir i mogućnosti za njihovu rekonstrukciju prema principima zelene gradnje. Mnoge zaštićene zgrade oko nas propadaju jer nemaju namjenu – iznijela je. Sakralne građevine i kompleksi uglavnom su u upotrebi pa je ulaganje u njihovo održavanje kontinuirano.
Zaštićene zgrade zapravo su objekti svrstani u kulturno dobro i predstavljaju nacionalno blago kako je to definirano Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Spomenuti zakon kaže da se sva kulturna dobra trebaju zapisati u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, javnu knjigu koju vodi Ministarstvo kulture. U Hrvatskoj trenutačno postoji 4930 trajno zaštićenih kulturnih dobara, 564 preventivno zaštićena kulturna dobra i sedam onih pod posebnom zaštitom UNESCO-a, poput grada Dubrovnika i Dioklecijanove palače u Splitu. Vlasnici kulturnoga dobra, bio da je riječ o povratnom ili javnom kulturnom dobru, odgovorni su za njihovu zaštitu i očuvanje.
Zakoni postoje, ali…
Krovni je dokument koji se bavi rekonstrukcijom zaštićenih zgrada Strategija zaštite, očuvanja i održivoga gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2015., a problematiku reguliraju i Zakon o građenju, Zakon o prostornom uređenju te Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima. U okviru Strategije provedena je analiza stanja u kojoj je utvrđeno da je degradacija dijela graditeljske baštine dosegnula takve razmjere da se može govoriti o ugroženosti mnogih kulturno-povijesnih cjelina i pojedinačnih kulturnih dobara. Kako stoji u analizi, takvom stanju pridonijeli su: ratna razaranja, nebriga i neodržavanje, nedostatna financijska sredstva, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nepoštivanje zakonske regulative i neprimjenjivanje sankcija, nedovoljna svijest o vrijednosti baštine. "Potrebna je edukacija svih!" – istaknula je Doris Antičević. Ilustrirala je to primjerom zagrebačkog Paromlina, spomenika industrijske arhitekture koji je na kraju srušen, što se nije smjelo dogoditi.
Kako provesti rekonstrukciju?
Odgovornost vlasnika za održavanje građevine definirana je i novim Zakonom o gradnji kojim se obrađuje i rekonstrukcija građevina. Kod rekonstrukcije kulturnih dobara dopuštena su određena odstupanja od temeljnih zahtjeva ako bi se narušila bitna spomenička svojstva, za što investitor treba zatražiti suglasnost Ministarstva, a ono može zatražiti provođenje zahvata ili mjera koje će to nadomjestiti. Spomenuti zahtjevi, međutim, ponekad dovode do nesuglasica investitora i državnih tijela oko prihvatljivih rješenja te se zbog toga ponekad obnova zgrada odgađa godinama. Problemi nastaju i zbog manjkavosti u zakonima ili njihove međusobne neusklađenosti.
Primjerice, u Zakonu o građenju postoje problemi redoslijeda aktivnosti, a kod Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju nejasnoće postupka za očuvanje kulturnog dobra. Kao još jedan primjer može poslužiti Elaborat alternativnih sustava u Zakonu o građenju – nužno ga je izraditi, ali ne i provesti?! I dok strojarska struka koja izrađuje taj elaborat ističe da je riječ o opsežnom poslu koji nije moguće izvesti uz prihvatljivu cijenu, investitori zamjeraju njegovu nepotrebnost, a izrada im znatno povećava troškove.
Manje je više!
Bez obzira na spomenute probleme, prisutni su pomaci i postoje primjeri dobro provedenih rekonstrukcija. Mag. Antičević predstavila je projekt rekonstrukcije Kneževe i Providurove palače u Zadru u budući muzej s dvije palače. Palače su nakon ratnih razaranja zbog sigurnosti hitno konsolidirane. Kako ne bi propale zbog neupotrebe, a u očekivanju velike rekonstrukcije, realizirana je mala održiva intervencija: u prostorima za izložbe tzv. Kneževe krletke povremeno se može razgledati izložba tako da se istodobno vidi i ogoljeno tkivo palače iznutra koje nakon završetka radova više neće biti vidljivo. Sav materijal koji je kod te intervencije upotrijebljen donacija je raznih građevinskih tvrtki: oplata, armatura, žičano pletivo – a prije početka velike rekonstrukcije bit će vraćen donatorima i – odvezen na druga gradilišta!
Kao jedini primjer cjelovite rekonstrukcije kulturnog dobra Doris Antičević navela je obnovu Francuskog paviljona u Zagrebu prilikom koje je zbog iznimno lošeg stanja betonske, metalne i drvene konstrukcije bila potrebna konstruktivna sanacija, a zbog nedostatnih vrijednosti koeficijenata prolaska topline kod pojedinih građevinskih elemenata – i njihova toplinska sanacija. Obnova je završena 2014., a paviljon će služiti kao polivalentni prostor (za sada izložbeni).
Na kraju predavanja arhitektica je istaknula da izgradnja zelene zgrade košta samo tri do pet posto više, posebice kad je to od početka planirano, te da je osnovni LEED certifikat, primjerice u SAD-u, povezan sa svega 0 – 3-postotnim povećanjem ukupnog troška. Naglasila je da bi u projektima rekonstrukcija bilo potrebno obvezno sudjelovanje savjetnika za zelenu gradnju, a na pitanje zašto hrvatski arhitekti nisu više uključeni u principe zelene gradnje odgovorila je da bi svi sudionici u gradnji – projektanti, izvođači i investitori trebali nešto naučiti o principima zelene gradnje kako bi ih počeli primjenjivati u praksi.
Izvor:
- Prezentacija Doris Antičević "Zakonska regulativa i praksa" 23. siječnja 2014. u okviru 5. Modula GBPro edukacije "Rekonstrukcija zaštićenih zgrada po zelenim načelima"
- Hrvatski savjet za zelenu gradnju
