Isušiti ili zatvoriti vlagu u estrihu? Jedno od najčešćih pitanja u situaciji kada je potrošeno svo vrijeme ili su čak prekoračeni rokovi zbog nepredviđenih dodatnih radova ili, pak, nepoštivanja uvjeta i tehnoloških smjernica pri pripremi i izradi estriha. Nažalost, često se oslanjamo na metode iz gornjeg pitanja koje se primjenjuju kao kurativne metode, umjesto da se posveti odgovarajuća pažnja izradi estriha već u početnoj fazi i u odgovarajućem terminu. Na sljedećim stranicama iznijet ćemo naša iskustva i znanje.
Zadnje desetljeće obilježeno je ubrzanom gradnjom poslovnih i stambenih objekata ili adaptacijama sa sve kraćim rokovima za izvedbu radova i postavu završnih podnih obloga, koje su sve manje ili više osjetljive na previsok ostatak vlage ili na pojavu pukotina i njihovo prenošenje na završnu podnu oblogu.
Na koncu, rezultat takve ubrzane gradnje i/ili nekorištenje specijalnih hidrauličkih veziva i/ili njihova neadekvatna primjena često su uzrok reklamacija.
Izrada estriha
U uvjetima gradnje gdje se traže kratki rokovi polagači završnih podnih obloga pod velikim su pritiskom zbog malo vremena za pripremu podloge i postavu završne obloge te nedovoljno suhog estriha. Poštivanje rokova često prisiljava podopolagače da počnu s polaganjem obloga osjetljivih na previsok ostatak vlage u estrihu (parket, guma, linoleum, PVC…).
Prema EU standardima, najviša dozvoljena vlaga u podlozi kod polaganja završnih elastičnih podnih obloga i parketa ograničena je na 2%, odnosno, na 1,8% u slučaju podloga s podnim grijanjem.
Da bi zadovoljili tako strogo propisane uvjete za ugradnju obloga osjetljivih na previsok ostatak zaostale vlage u estrihu, došlo je do razvoja novih vrsta veziva koja omogućuju izvođenje estriha koji će biti spremni za oblaganje bilo koje vrste podne obloge u vrlo kratkom vremenu.
Danas na tržištu postoji niz proizvođača specijalnih hidrauličkih veziva koja zbog svojih specifičnosti zahtijevaju strogo pridržavanje uputstava primjene i ugradnje u ne uvijek idealnim uvjetima (23°C i 50% r.z.v.).
Odabir sastojaka
Mješavine za estrih na osnovi brzosušećih/vezujućih veziva sastavljene su od tri osnovne sirovine:
- hidrauličkog veziva s dodatkom kemijskih reaktivnih sastojaka koji ubrzavaju njihovo vezanje i sušenje
- agregata odgovarajuće granulacije u skladu sa standardiziranim zahtjevima i preporukama proizvođača veziva
- količine potrebne vode u mješavini koja omogućava odgovarajuću konzistenciju mješavine za njenu ugradnju.
Odabir i kvaliteta specijalnih hidrauličkih veziva prisutnih na tržištu znatno utječu na vrijeme sušenja i vezanja. Pri tome treba upozoriti da miješanje različitih vrsta specijalnih hidrauličkih veziva međusobno ili portland cementom nije dozvoljeno.
Potrebna količina veziva i vode za miješanje u velikoj mjeri ovisi od vrste i krupnoće zrna agregata primijenjenog za izradu estriha. Drobljeni agregati u usporedbi s riječnim pijeskom jednake granulacije imaju znatno veću specifičnu površinu zrna (k – vrijednost) i zbog toga trebaju veću količinu cementne paste.
Isto tako, povećan udio finijih frakcija u recepturi mineralnog agregata zbog veće specifične površine treba veću količinu cementne paste. Obje ove karakteristike odražavaju se na kvalitativne osobine estriha. U svakom slučaju, najbolji rezultati postižu se upotrebom riječnog pranog agregata, granulacije 0 – 8 mm, odgovarajuće raspoređenih udjela raznih frakcija agregata. Kako je već spomenuto, bitna stavka je i čistoća agregata, odnosno, prisustvo različitih primjesa (mulj, drvo, ugljen…). Pri tome bi trebalo uvažavati DIN 18560/1 »Estrisi u graditeljstvu« koji preporučuje granulaciju zrna 0 – 8 mm u području tri granulometrijskih krivulja prema DIN 1045.
Priprema mješavine
Mješavinu za estrihe na osnovi specijalnih hidrauličkih veziva moguće je kvalitetno pripremiti samo strojnim postupkom, korištenjem strojeva za miješanje i transport smjesa vlažne i plastične konzistencije.
Priprema u mješalicama za beton dolazi u obzir samo u iznimnim slučajevima i na odgovarajući način, dok se ručno miješanje apsolutno odbacuje. To je bitno jer specijalna hidraulička veziva sadrže plastifikatore za snižavanje potrebne količine vode u mješavini, odnosno, v/c faktor i dodatke za kontrolirano skupljanje.
Za neka od specijalnih veziva potrebno je i duže vrijeme miješanja kako bi se dodaci aktivirali, što nam omogućava lakši transport i ugradnju mješavine. Stoga kod pripreme takvih mješavina za estrihe moramo biti posebno pažljivi pri dodavanju vode jer se prava konzistencija postiže tek nakon nekoliko minuta miješanja. Zbog toga se na samom početku ne smije pretjerati s dodavanjem vode.
Ponekad se može dogoditi da je sadržaj vode za pripremu mješavine u samom agregatu veći od potrebnog, zato je preporučljivo da ih se na deponiju zaštiti od padalina te da se iz pranih agregata suvišna voda prije pripreme iscijedi.
Ugradnja i površinska obrada
Pri ugradnji mješavina za izradu brzosušećih/vezujućih estriha na osnovi specijalnih hidrauličkih veziva potrebno je poštivati deklarirana vremena primjene mješavina.
Kako bismo izbjegli probleme zbog prebrzog vezanja, važi preporuka da se vezivo i agregat u ljetnom vremenu pri visokim temperaturama skladište u sjeni te da se za pripremu mješavine koristi hladna voda. Isto tako, preporučuje se da se transportne cijevi, koje su najčešće crne boje, zaštite od direktnog utjecaja sunca.
Sam postupak ugradnje i površinske obrade brzosušećih/brzovezujućih estriha isti je kao i pri uobičajenim cementnim estrisima. Tu je prije svega važno njegovo odgovarajuće kompaktiranje prilikom ugradnje zbog postizanja homogene mase po cijeloj dubini.
Za površinsku obradu koriste se strojevi (tzv. helikopteri) ili se površina obrađuje ručno pomoću gladilica. Posebno bismo željeli upozoriti da navlaživanje površine vode radi lakšeg zaglađivanja nije dozvoljeno, što se često u praksi može uočiti.
Isto tako, nije dozvoljen suhi posip veziva po obrađenoj površini estriha. Upotrebom ovih nedozvoljenih postupaka izvođač radova postiže vizualno ljepše obrađenu, glatku i čvršću površinu, no nije svjestan da je time bitno usporio izlazak suvišne vode koja ostaje u estrihu (zaostala vlaga) i tek s vremenom iz njega izlazi.
Njega i klimatski uvjeti
U slučaju potrebnog njegovanja površine estriha na osnovi specijalnih hidrauličkih veziva (visoke temperature, direktan utjecaj sunca, propuh…) nikada ne koristiti tzv. mokru njegu navlaživanjem površine vodom. Nakon što postane prohodan, estrih treba prekriti polietilenskom folijom. Temperature primjerene za rad su između +5°C i +35°C.
Niske temperature, prije svega u zimskom vremenu, i padalinska razdoblja, kada je relativna zračna vlaga veća od 70%, produžuju vrijeme sušenja i vezanja specijalnih hidrauličkih veziva za estrih.
Mikroklimatski uvjeti
Osim gore spomenute njege i klimatskih uvjeta bitno je napomenuti da se u zatvorenim prostorima koji se ne prozračuju, a u kojima se izvode i drugi završni radovi materijalima koji se pripremaju ili sadržavaju vodu, vrijeme sušenja estriha produžava.
Sve činjenice koje su navedene u zadnja dva ulomka izvođači građevinskih radova moraju uvažavati prilikom izrade operativnih planova izgradnje. Na građevinama na kojima je polaganje završnih podnih obloga na osnovi operativnog plana predviđeno kasno u jesen, zimi ili u rano proljeće, kao što su pokazala brojna iskustva prije polaganja, korisno je uključiti sistem grijanja.
Na taj se način kod redovitog zračenja prostora sušenje estriha znatno ubrzava. Dakle, osim pravilne pripreme odabira agregata i pravilnog doziranja vode, i na koncu ugradnje estriha, potrebno je omogućiti estrihu da se osuši u uvjetima kada nije 23°C i 50% r.z.v.
Prisilno isušivanje
Često sva nastala zakašnjenja za vrijeme gradnje moraju nadoknaditi izvođači završnih radova. Zbog toga se traže sva moguća rješenja kako bi se silom ubrzalo sušenje estriha i tako omogućilo polaganje završnih podnih obloga.
Često se u prostore postavljaju grijači zraka na naftu ili plin čiji je učinak kontraproduktivan. Naime, osim toplinske energije koja zagrijava zrak, produkt izgaranja je i znatna količina vodene pare, što se može vidjeti na orošenim staklima.
To potvrđuju i rezultati izmjerene vlage u podlozi koji u pravilu pokazuju veći udio vlage nakon nego prije početka prisilnoga grijanja! Prisilno isušivanje estriha električnim kaloriferima i/ili centralnim grijanjem bitno je učinkovitije.
No, za ubrzano isušivanje nije dovoljna samo povišena temperatura u prostoru, već i kontrolirano prozračivanje prostora. U tu svrhu koristimo klasične mjerne naprave, tzv. vlagomjere. Pomoću njih lako i jednostavno uočavamo kada je zrak prostora zasićen vlagom te kada ga je potrebno zamijeniti svježim koji će biti sposoban apsorbirati novu količinu vlage. Najbolje rješenje za prisilno isušivanje estriha je upotreba isušivača zraka koji djeluju na principu toplinske pumpe.
Tako se zrak učinkovito suši u prostoru, a time posredno i estrih i zidovi. Iskustva iz prakse pokazuju da je kod pravilnog odabira i upotrebe isušivača zraka u roku od dva tjedna moguće sniziti udio preostale vlage u estrihu 3% – 2,5%, pa čak i više.
Općenito vrijedi da je ravnotežna vlaga klasičnog cementnog estriha u centralno grijanim prostorima 1,5% – 1,7% (težinski). To znači da će estrih, koji je za vrijeme polaganja parketa sadržavao 3% vlage, s vremenom izgubiti 1,5% – 1,3% vlage. Ako je volumenska masa estriha oko 2 000 kg/m3 kod debljine od 5 cm, imat će težinu od 100 kg/m2, što znači da će svaki m2 estriha izlučiti 1,3 – 1,5 litara vode koja će prelaziti u parket.
Zatvaranje vlage u estrihu
Druga najčešće primjenjivana metoda za rješavanje problematike kod loše izvedenih i njegovanih estriha je upotreba epoksidnih ili poliuretanskih premaza (primera), koji zahvaljujući svojim svojstvima imaju višestruku primjenu – mogu se koristiti za zatvaranje vlage, učvršćenje estriha te kao protuprašni premaz prije upotrebe epoksi-poliuretanskih ljepila.
U osnovi se dijele na epoksidne, koji su u pravilu uvijek dvokomponentni, te na poliuretanske, koji se zadnjih godina proizvode kao jednokomponentni zahvaljujući novim tehnologijama. Kod primjene jednokomponentnih poliuretanskih primera vlaga iz podloge i vlaga iz zraka imaju ulogu katalizatora koji služi za njihovo vezanje.
Druga podjela je ona na proizvode u otapalu, što u pojedinim slučajevima ima potrebnu ulogu kod učvršćenja estriha jer su zahvaljujući otapalu sposobni duboko prodrijeti u strukturu estriha i učvrstiti ga.
Njihov nedostatak je velika količina otapala koja ima loš utjecaj na okolinu i izvođače te na kraju i za krajnje korisnike prostora. Da bi se podloga obrađena primerom na bazi otapala nadogradila ljepilom na epoksi-poliuretanskoj bazi, površinu zadnjeg premaza potrebno je posuti čistim i suhim kvarcnim pijeskom krupnije granulacije.
Radove je preporučljivo nastaviti tek nakon vezanja smole, no na samu smolu nije moguće nanijeti epoksi-poliuretansko ljepilo i očekivati da će se dobro vezati za smolu. Razlog toj pojavi je veći ili manji udio otapala koji bi u ranoj fazi vezanja mogao negativno utjecati na epoksi poliuretanska ljepila i dovesti do odvajanja podloge.
Drugi tip primera su oni bez otapala. Njih možemo svrstati i u grupu eko proizvoda, dakle potpuno bez prisustva otapala. Oni sadrže 100% suhe tvari, tj. sve ono što nanesemo na podlogu (valjkom ili kistom) ostaje na podlozi, što rezultira manjom potrošnjom nego kod primera u otapalu.
Prednost takve vrste primera je i u tome što ga nije potrebno posipavati kvarcnim pijeskom za nadogradnju epoksi-poliuretanskim ljepilima, a primjeren je i za korištenje hipoalergenim osobama. Otvoreno vrijeme za nadogradnju iznosi i po nekoliko dana nakon izvedbe zadnjeg sloja.
No, ne treba očekivati ‘čuda’ pri primjeni primera jer imaju i neka ograničenja, a to su količina zaostale vlage u estrihu i debljina estriha, a ne smijemo zaboraviti i na veličinu prostora.
Sve zadnje spomenute veličine su u uskoj ili direktnoj vezi, tako da ovu metodu u nekim slučajevima nije moguće primijeniti, nego je potrebno pričekati ili prirodno isušivanje do neke prihvatljive vrijednosti postotka vlage ili primijeniti metodu isušivanja vlage pa tek onda zatvarati vlagu na odgovarajući način.
Drvene podne obloge
Zadnje retke ovog članka posvetio bih parketarima i ukratko izložio što se događa s drvenom podnom oblogom postavljenom na nedovoljno suhi estrih, osobito u situaciji kad je završno obrađen lakom za parkete.
Ovdje ću samo ukratko spomenuti sve veću raširenost te upotrebu ulja i voskova na prirodnoj osnovi za parkete koji daju najprirodniji izgled drvetu i pozitivno djeluju na klimu u prostoru kao i na samo ponašanje drveta (otvorena struktura, pore drveta), čime je osigurana kontinuirana regulacija vlage u drvetu i estrihu koji su u neposrednom kontaktu i, konačno, u prostoru.
Odgovor parketa – širenje i skupljanje
Dozvoljena vlaga u parketu prema novim standardima iznosi 9±2%. Volumenska masa potpuno suhog hrastovog parketa je oko 630 kg/m3, što znači da klasični parket debljine 22 mm optereti podlogu s 13,86 kg/m2.
Teoretski gledano, ako bi se sva izlučena voda iz estriha prije spomenutih 1,5 l/m2 zadržala u parketu, njegova bi se vlaga povećala za oko 11%, što znači s 9% na 20% i širenje parketa u poprečnom smjeru za cca 3 cm/m2.
No, činjenično, cjelokupno izlučenu vodu ne apsorbira parket, već se uspostavlja ravnotežni odnos. Ako parket polažemo na način riblje kosti ili mozaika, njegovo se širenje pravilno raspoređuje u svim smjerovima te je tako za 50% manje u poprečnom smjeru nego kod polaganja parketa na način brodskog poda.
Lak za parket – poklopac na loncu s vodom
Kako vlaga iz estriha prelazi u parket, koja je brzina prelaska i koji su točni ravnotežni odnosi, još nije potpuno istraženo. Te konstatacije bile bi svakako dobra osnova za odabir pravog trenutka lakiranja parketa kada se sustav estrih – parket vlažnosno uravnotežio.
Poznato je da 50%-noj relativnoj vlazi zraka odgovara vlaga parketa od 9,5% i vlaga cementnog estriha cca 1,7% (detaljni podaci su u tabeli ravnotežnih odnosa).
Stoga bi najprimjerenije bilo da se lakiranje izvodi u točno takvim uvjetima. Prije opisani teorijski primjer upijanja vode iz estriha u praksi se vrši sporo.
Dio apsorbirane vlage parket pušta dalje u prostor tako da se nikada ne postigne teorijski sadržaj vlage u parketu. Ako na estrih s previsokim ostatkom vlage iznad 2% položimo parket te ga odmah prelakiramo, pojavit će se s vremenom barem dva problema, posebno kod tanjih i presuhih parketa.
Tipične pogreške – širenje i dizanje te skupljanje parketa
Prva moguća pogreška je širenje parketa i njegovo dizanje. Često se ta pogreška pojavi kod prvog uključivanja centralnog grijanja jer toplina uzrokuje ubrzano oslobađanje vode iz estriha prema parketu.
Voda se zaustavlja kod prve prepreke – lakirane površine parketa. Ako je prostor manjih dimenzija, a razmak između položenog parketa i zida dostatan za njegovo širenje, parket će u prvoj fazi izgledati skoro idealno (neznatno koritanje).
Već nakon jedne godine može se očekivati uravnoteženje vlage u sustavu zrak – estrih – parket, što posljedično znači i skupljanje parketa, njegovo odljepljivanje i pukotine.
Ako položimo parket na podlogu s previsokim ostatkom vlage (iznad 2%), morali bismo lakiranje parketa odgoditi za sljedeću sezonu grijanja. Previsoki ostatak vlage u estrihu, osim širenja i skupljanja parketa, njegovog odlijepljenja itd. uzrokuje njegovo truljenje i neugodan miris u prostoru.
Pažnja pri pripremi i ugradnji estriha
I na kraju, kad razmotrimo sve do sada gore rečeno, dolazimo do jedinog ispravnog odgovora na pitanje sa samog početka ovog teksta, a to je da treba izbjegavati kurativne metode i posvetiti svu pažnju pravilnoj pripremi i ugradnji estriha.
Uzimajući u obzir sve neželjene posljedice koje smo spomenuli u slučaju zatvaranja vlage, ali i cijenu i dugotrajnost sušenja kod prisilnog isušivanja, lako dolaze do izražaja sve prednosti specijalnih vrsta veziva.
Autor: Severin Čamdžić, Mapei Croatia d.o.o., Tehnički odjel
Izvor: MAPEI CROATIA d.o.o.
