Budući da je u zadnje vrijeme vrlo aktualna tema energetsko certificiranje zgrada, odlučili smo vam približiti i objasniti što je to zapravo energetski certifikat i čemu služi.
Krenimo od početka. Europski parlament i Vijeće Europe 16.prosinca 2002.god. donosi Direktivu 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (EPBD – Energy Performance of Buildings) zbog zahtjeva iz Kyoto protokola (prema kojem su zemlje članice bile u obvezi smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 8% do 2010.god. Zbog poteškoća u ispunjavanju ovih uvjeta, zemljama članicama je omogućeno da koriste produženi rok.
Energetska učinkovitost postaje osnova strategije Europe za 2020.god za pametni, održivi rast i učinkovito gospodarstvo i najisplativiji način smanjenja emisija stakleničkih plinova. Akcijski plan energetske učinkovitosti iz 2006 postaje 20×20×20 do 2020.; 20% smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU, povećanje udjela obnovljivih izvora energije do 20% i 20% poboljšanje energetske učinkovitosti. Skupni učinci tih mjera su konkurentnost, sigurnost opskrbe energijom i održivost. Potencijal financijskih ušteda je od 1000 € po kućanstvu godišnje; smanjenje troškova na energiju u EU 200 milijardi € godišnje u 2020.god., stvaranje do 2 milijuna novih radnih mjesta, smanjenje potrebe za uvozom energije i smanjenje emisije stakleničkih plinova za 740 milijuna tona godišnje.
Svaka država članica mora postaviti ciljeve energetske učinkovitosti utemeljene na potrošnji konačne energije, uštedi primarne ili konačne energije, pa tako i Hrvatska. Da bi se ti ciljevi postigli, potrebna je promocija i podupiranje energetske učinkovitosti i uštede energije. 19.svibnja 2010 Europski parlament i Vijeće Europe donosi Direktivu 2010/31/EU ili EPBD II.
Direktivom se postavljaju zahtjevi za:
- postavljanje općeg okvira za metodologiju za izračun integralnog energetskog svojstva zgrada i jedinica zgrada (stan);
- primjenu minimalnih zahtjeva za energetsko svojstvo na nove zgrade i jedinice zgrada;
- donošenje nacionalnih planova za povećanje broja zgrada koje su "gotovo 0-energetske" (zgrada sa vrlo visokom energetskom učinkovitosti. Veliki dio potrebne energije treba biti pokriven iz obnovljivih izvora uključujući energiju proizvedenu na mjestu zgrade ili u blizini);
- za energetsku certifikaciju zgrada ili jedinica zgrada;
- za redovitu kontrolu sustava grijanja i klimatizacije;
- za uspostavu neovisnog kontrolnog sustava za izdane energetske certifikate i izvještaje o kontroli sustava za grijanje i klimatizaciju.
Minimalni zahtjevi trebaju se postaviti na zgrade ili jedinice zgrade (stan) u cilju da se postigne troškovno-optimalna razina. Troškovno-optimalna razina je razina energetskog svojstva zgrade koja vodi ka najnižim troškovima u određenom životnom vijeku zgrade. Što znači da u prijedlogu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti (koji je sastavni dio energetskog certifikata) nije potrebno primijeniti zahtjeve koji nisu isplativi u životnom vijeku građevine.
Energetski certifikat zakon
Usklađivanjem pravnog sustava RH s pravnom stečevinom EU, sve prije navedene direktive uključene su u naš pravni okvir kroz Zakon o gradnji (NN 153/13) i Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12, 101/13, 153/13, 14/14), pravilnike: Pravilnik o energetskim pregledima i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13, 78/13), Pravilnik o uvjetima i mjerilima za provođenje energetskih pregleda građevina i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 79/13) i tehničke propise: Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/09, 89/09, 79/13, 80/13). Popis pravilnika i tehničkih propisa je dugačak pa smo naveli samo najvažnije.
Energetski certifikat je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade, ali i jaki marketinški instrument koji omogućava uvid u kvalitetu zgrade sa stajališta potrošnje energije i budućih troškova korištenja, te može značajno utjecati na cijenu nekretnine. Energetskim certifikatom definira se energetski razred zgrade (indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici korisne površine zgrade, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje). Označava se slovima od A+ do G, s tim da A+ označava najviši, a G najniži energetski razred. Nekretnina sa višim energetskim razredom sigurno je primamljivija kupcu od one sa nižim.
Izgled energetskih certifikata
Energetska certifikacija zgrada je skup radni i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata, te može odigrati i ključnu ulogu u povećanju kvalitete gradnje i pokretanju sustavne energetske obnove i moderniziranja postojećih zgrada. Budući da 80% stambenog fonda Republike Hrvatske potječe iz perioda od 1920-1990, odnosno iz vremena relativno jeftine energije, potreba za energetskom obnovom i stvaranjem svijesti o štednji energije je sve veća (pogotovo sa porastom cijena nafte, struje i plina).
Kvalitetno provedena energetska certifikacija i detaljni energetski pregledi predstavljaju temelj za pripremu i provedbu projekata energetske obnove postojećih zgrada. Energetski certifikat nove zgrade izdaje se nakon što je zgrada izgrađena, a prije izdavanja uporabne dozvole.
Energetski certifikat postojeće zgrade izdaje se temeljem provedenog detaljnog energetskog pregleda i proračuna. Analiziraju se svi energetski sustavi zgrade i daju preporuke za smanjenje potrošnje toplinske i električne energije, te vode, sa analizom ušteda. Energetski certifikat postojeće zgrade sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade, a isporučuje se naručitelju u 2 primjerka zajedno sa elaboratom detaljnog energetskog pregleda. Investitor, odnosno vlasnik zgrade dužan je osigurati provođenje energetskog pregleda i energetsko certificiranje zgrade, a poslove provođenja povjeriti za to ovlaštenim osobama.
Ovlašteni energetski certifikatori
su osobe sa ovlaštenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za obavljanje poslova energetskog pregleda i energetskog certificiranja. Popis osoba možete pronaći na stranici Ministarstva (Registar certifikatora). Ovlaštenje se daje fizičkim i pravnim osobama (tvrtkama) s tim da fizičke osobe smiju obavljati poslove energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehničkim sustavom (građevine do 400 m²), a pravne osobe mogu obavljati energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada i s jednostavnim i sa složenim tehničkim sustavom.
Što se sve mora certificirati?
Jednostavnije je postaviti pitanje što se sve ne mora certificirati?! Energetski certifikat zgrade, odnosno njezina posebnog dijela ne izdaje se za zgradu, odnosno njezin poseban dio za koji nije potrebno koristiti energiju za održavanje unutarnje projektne temperature. Energetski se certifikat ne izdaje ni za zgradu koja ima rok uporabe dvije godine i manje, za zgradu namijenjenu održavanju vjerskih obreda, za zgradu ukupne korisne površine manje od 50 m² te industrijske zgrade, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s malim energetskim potrebama. Sve ostalo je podvrgnuto certificiranju. Građani moraju certificirati svoju nekretninu (stan ili zgradu) koju namjeravaju prodati, a od 01.01.2016. i onu nekretninu koju iznajmljuju. Stanovi (bilo koje površine) se mogu certificirati neovisno o zgradi unutar koje se nalaze,ali je mnogo jeftinije dogovoriti energetsko certificiranje cijele zgrade jer se time smanjuje pojedinačni trošak po svakom stanu.
Cijena energetskog certifikata okvirno je definirana odlukom koju je moguće pronaći na web stranici Ministarstva (Odluka o najvišim cijenama koštanja provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada, PDF), međutim cijena je određena ponudom i potražnjom na tržištu.
Ne čekajte zadnji trenutak i certificirajte se preko WEBGRADNJE već danas. Energetski certifikat traje 10 godina, nakon čega ga trebate ponovno izraditi.
Izvor: energetskicertifikati.com
Samir Kerenović dipl.ing.arh
