Stavros Niarchos Foundation Cultural Center (SNFCC) – dobitnik platinastog LEED certifikata.
Energetski iznimno pažljivo projektirana građevina, sastoji se od tri staklena kubusa. U jednom je smještena nacionalna biblioteka, u drugom opera, a treći ih povezuje kao prostor za okupljanje i komunikaciju i koji je po tradiciji nazvan jednostavno "agora", što na grčkom znači trg.
Za sve dodatne informacije kontaktirajte gđu. Tanju Herr putem telefona 091/ 46 66 015
Staklo kao materijal u graditeljstvu poznat je od davnina, ali se tek razvojem novijih tehnologija proizvodnje velikih formata, kao i načina pričvršćenja na nosivu konstrukciju nametnulo kao imperativ na prestižnim javnim, ali i privatnim građevinama.
Ako se odmaknemo od osnovne estetike stakla, koja transparentnošću, sjajem i zrcaljenjem daje dojam luksuza, staklo je kao građevinski materijal vrlo svestran i prilagodljiv materijal.
Pojavom high-tech arhitekture kasnih 70-tih godina prošlog stoljeća, ekspanzija kasnog modernizma kako još nazivaju ovaj stil, traje do danas. Staklene su plohe vremenom dobivale sve veće dimenzije, a u sustavima strukturalnih i polu-strukturalnih fasada se dijelom preuzele i statičku funkciju.
U novije vrijeme energetska osviještenost u graditeljstvu, dodaje staklu na fasadi bitnu ulogu u toplinskom smislu. Nisko zimsko sunce seže kroz staklenu ovojnicu duboko u prostor, te time doprinosi pasivnim energetskim dobitcima zimi. Nove tehnologije fotonaponskih sustava mogu se aplicirati direktno na staklenu plohu, čime se po potrebi dobiva djelomična zasjena i smanjuje transparentnost u zoni parapeta, što je posebno interesantno na stambenim objektima.
Ljeti, u mediteranskom okružju gdje sunca ima na pretek, dvostruka ovojnica zgrade, kao što je to na zgradi opere i biblioteke u Ateni, doprinosi hlađenju osnovne jezgre od betona. Direktna se sunčeva toplina reflektira od staklene površine, a toplina koja kroz višeslojno ostakljenje dospije u prostor, ventilira se kroz visoke zračne prostore. Prisilna ventilacija upogonjuje se električnom energijom vlastite proizvodnje.
Staklo u arhitekturi i graditeljstvu 21.stoljeća pruža multifunkcionalna rješenja, kako u estetskom, tako sve više i u energetskom smislu.
Krov veličine 100 × 100 m2, kojeg je sam projektant Renzo Piano nazvao "letećim tepihom", pokriven je fotonaponskim ćelijama koje proizvode 2.5 megavata električne energije, koja je dostatna za potrebe cijelog kompleksa. U sjeni ispod lebdećeg krova nalazi se šetnica – vidikovac, javno dostupan prostor, te staklena čitaonica, simbolično nazvana svjetionikom.
U sprezi s funkcijom kulturnog centra ovog megaformata, kao i cjelokupnog konteksta u kojem se nalazi, ova je građevina svjetionik u svakom smislu. Građena za budućnost, prema najnovijim standardima energetske, tehnološke, ali i estetske i kulturne graditeljske baštine, svojom staklenom ovojnicom dematerijalizira svoj stvarni volumen, te poput dragulja stoji i na dnevnom suncu toplog Mediterana.
