Rekonstrukcija jednog objekta ne znači samo promjenu, poboljšanje "ambalaže" (izolacije i stolarije), kako se to u dijelu tiska naglašavalo terminom "fasadizacije", već i promjene tehničkih sustava u objektu koji jako utječu na potrošnju energije
Gotovo nema mjesta u kojem se danas svakodnevno ne spomene tema energetske efikasnosti i s njom povezan pojam ekologije. Energetskom efikasnošću danas se bave ljudi različitih struka (tehničkih i netehničkih) i stupnja naobrazbe, različitih iskustava i s različitom vizijom kako to ostvariti. Energetska efikasnost interesantna je tema konferencija, novinskih članka, razgovora i debata. Energetska efikasnost i energetika već su dugi niz godina (a bit će i dalje) jedan od glavnih smjerova razvoja proizvoda i usluga malih, srednjih i velikih tvrtki te jedan od glavnih smjerova razvoja gospodarstva uopće.
Efikasnost je oduvijek vezana uz energetiku jer je jedna od glavnih karakteristika pretvorbe energije (stupanj efikasnosti nekog stroja, npr.). Cijeli niz efikasnosti počinje pretvorbom nekog energenta (plina, nafte ili ugljena), koji u konačnici različitom efikasnošću dolazi do nas, korisnika, kao neki drugi oblik energije. Toliko o "zelenom" i "zelenim" tehnologijama, ali to ne pokreće stvari na način kakav bismo očekivali.
Brza zarada
Da bi se na to odgovorilo, treba malo otići u prošlost. Kako je u Hrvatskoj donedavno izgledalo građenje? Graditeljstvo je uspješno funkcioniralo dugi niz godina temeljem različitih investicija, kako u stambeni tako i u nestambeni sektor, kako iz stranih tako i iz domaćih izvora financiranja. Investitori su uglavnom tražili (s pravom) što više za uloženi novac, a građevinske tvrtke su se tome prilagodile (natjecale) uglavnom nižim ponudama, čime bi dobile posao, a tada je počinjala muka za sve one niže rangirane u lancu (podizvođače). Od njih se tražilo da urade ono za što su više rangirani u lancu dobili novac, ali za puno manje novca, a tu prostora nije bilo.
Takvim načinom uglavnom su se "rezala" različita projektna rješenja. Eventualne slabosti sagrađenog mogle su se vidjeti i doživjeti tek u uporabi. Ovdje bi najbolje bilo dati riječ ljudima koji su na neki način zaduženi za održavanje tih objekata, gdje bi svaki od njih u detalje mogao opisati kako je živjeti baš u toj zgradi. Energetska efikasnost i dugoročna isplativost takve gradnje nije bila argument kojim se moglo proći s kvalitetnijim rješenjem. Zgrade koje smo dobili uglavnom lijepo izgledaju (stvar je osobnog ukusa), ali u mnogima su tehnički sustavi ispod razine onoga što podrazumijeva koncept energetske efikasnosti.
Energetska obnova
Uz navedene objekte imamo i one starije koji su građeni po drugim kriterijima (zakonima) pa su manje energetski efikasni. S obzirom na vijek njihove uporabe (da, zgrade imaju svoj vijek trajanja, koji se predviđa u fazi projektiranja, zajedno s održavanjem), treba voditi računa o tomu što s njima učiniti. To praktično znači golemu instaliranu bazu različitih objekata.
Inventurom zgrada javnog sektora već se nekoliko godina bave za to zadužena ministarstva (graditeljstva i prostornog uređenja te gospodarstva), kao i organizacije zadužene za provedbu Vladinih programa (UNDP) uvođenjem sustava za gospodarenje energijom, energetskim pregledima te energetskim certificiranjem zgrada.
Istodobno se od privatnog sektora očekivao velik interes za energetsku efikasnost, ali to se nije dogodilo. Nekoliko je razloga tomu, a jedan od važnijih je postavljen sustav vrijednosti i poslovanja koji bi trebalo mijenjati kada je riječ o projektima kojima je cilj "bolji" objekt, bilo da je riječ o vlasnicima ili izvođačima radova.
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja pokrenulo je prije nekoliko mjeseci Program energetske obnove zgrada javnog sektora koji se bazira na otplati investicije u rekonstrukciju predmetnog objekta (zgrade) uštedama koje će se ostvariti tom rekonstrukcijom. Ugovaranje po učinku (performance contracting) kao element energetske usluge posao je kojim se bave tvrtke koje ugovaraju takve poslove (ESCO tvrtke).
Rekonstrukcija jednog objekta ne znači samo promjenu, poboljšanje "ambalaže" (izolacije i stolarije), kako se to u dijelu tiska naglašavalo terminom "fasadizacije", već i promjene tehničkih sustava u objektu koji jako utječu na potrošnju energije.
Takvi se projekti u Europi i svijetu rade na načelu inicijative privatnog sektora putem već spomenutih ESCO i sličnih tvrtki koje ugovaranjem takvih poslova osmišljavaju, koordiniraju, nadziru realizaciju i sudjeluju u održavanju kompletnih projekata rekonstrukcija koje uključuju nekoliko tvrtki raznih profila. Tvrtka Siemens, primjerice, nekoliko godina dobiva nagrade za najbolje izvedene projekte (javnog i privatnog sektora) od Europske inicijative za energetske usluge (European energy service initiative).
Preuzeti rizik
Bitan element pristupa rekonstrukciji jest odgovornost za projekt u energetskom smislu. To znači da svi sudionici, od projektanata, izvođača do podizvođača, moraju slijediti projektirano rješenje koje će jamčiti određeni stupanj ušteda i za to snose odgovornost. Energetska usluga u svojoj biti podrazumijeva poduzetnički pothvat koji uključuje stručnost i sposobnost da se projekt izvede te preuzme rizik (odgovornost) za uspjeh, ali i mogući neuspjeh projekta. Do stručnosti i sposobnosti da se takvi projekti izvode ne dolazi se, međutim, preko noći, to je ipak posao za "odlikaše".
Praćenje potrošnje energije i analiza potrošnje preduvjeti su u usvajanju stručnih znanja kako funkcioniraju zgrade različitih namjena. Ta znanja kasnije treba znati energetski optimizirati, odnosno poboljšati u sklopu postojećih tehničkih sustava uz eventualna minimalna ulaganja te korištenjem, ako je moguće, tzv. besplatnih EE mjera. Cjelovite rekonstrukcije kruna su toga školovanja i ujedinjuju sva prethodna znanja i iskustvo. Očito je da se za uštede, ako to nije promjena obične žarulje štednom, treba više pomučiti (i više riskirati). Je li vrijeme za takve pothvate pred nama, vidjet ćemo ubrzo.
Izvor: Business.hr
