Kod izgradnje novih objekata može se odlučiti tijekom faze planiranja koje prostorije bi trebale imati podno grijanje. To omogućuje jedinstvenu priliku za dizajniranje podnog grijanja točno po mjeri za optimalnu ugodu i učinkovitu upotrebu energije.
Obično preporučamo ugrađivanje tradicionalnih grijaćih kabela u betonski sloj debljine od 30-50mm koji se kasnije može obložiti keramičkim pločicama, parketom, laminatnim podom, tepisonom ili drugom podnom oblogom. Grijaći kabeli se, također, mogu polagati direktno u podne slojeve na drvenim gredama.
U novim građevinama lako je osigurati da su grijaći kabeli propisno izolirani koristeći toplinsku izolaciju kao bazu. Nema sumnje da je trošak instaliranja električnog podnog grijanja u novim građevinama puno manji od instaliranja toplovodnog podnog grijanja. Troškovi instaliranja električnog podnog grijanja u globalu nisu ništa viši od instaliranja bilo kojeg drugog alternativnog sustava grijanja.
Kupaonice
Skica prikazuje presjek podnih slojeva nudeći optimalno rješenje za mokre prostorije
- Završna podna obloga
- Betonska glazura
- Grijaći kabeli na rabic mrežici
- Toplinska izolacija, 2-3cm stirodura ili slično
- Hidroizolacija
- Armirana betonska ploča
- Zemlja
Proračun
U pravilu se instalira snaga od 120-150W/m2
Upravljanje
Za upravljanje podnim grijanjem koristi se termostat s podnim senzorom.
Akumulacijsko grijanje kupaonica
Ovaj način grijanja zahtijeva snagu od 150-200W/m2. Grijaći kabeli trebaju se ugraditi u betonsku ploču visoke toplinske vodljivosti. Često se polaže betonski sloj debljine 100mm na visokootpornu toplinsku izolaciju a grijaći kabeli polažu se u gornju zonu betonske ploče te prekrivaju betonskom glazurom debljine oko 50mm.
Grijaći kabeli kod podova bez betona
Nije nužno potrebno da se grijači polažu u betonske podove. Grijaći kabeli mogu se polagati i u zračne prostore između drvenih greda a također postoje i grijači koji su namijenjeni za ugradnju direktno ispod laminata ili parketa. Jednostavni su za montažu a mogu se koristiti i u novogradnji kao i kod renoviranja starih građevina.
Kod električnog grijanja ispod drvenih podova obično se koriste kabeli snage 10W po dužnom metru ili manje te s maksimalnom snagom od 80W/m2. Kod snage od 60-70W/m2 i s maksimalnom snagom od 10W/m razmak između grijača biti će između 90 i 130 mm. Manja snaga po kvadratnom metru drvenog poda nema znatnog utjecaja na osjećaj ugode a poda. Keramičke pločice se čine hladnima čak i kad je sama prostorija topla. Drvo ima manju toplinsku vodljivost pa će biti toplije i s manjom snagom po kvadratnom metru.
Da bi se izbjegla oštećenja ili pucanja drvenih podova u prostorijama gdje se provodi najviše vremena potrebno je poduzeti slijedeće mjere opreza: 
- Instalirati maksimalnu snagu do 60W/m2
- Rasporediti grijaće kabele jednoliko po cijeloj površini poda
- Zaštiti sve materijale od kiše i vlage u periodu građenja i osigurati da su materijali potpuno suhi prije nego se postavljaju na pod
- Koristiti elektroničke termostate sa sobnim i podnim osjetilom koje limitira temperaturu poda na maksimalno 35°C
- Ukoliko je moguće postaviti drveni pod i ostaviti ga slobodnog nekoliko dana prije nego ga se učvrsti
- Izbjegavati polaganje debljih tepiha od zida do zida te sagova preko parketa
Grijaći kabeli kod betonskih podova
Direktno podno grijanje
Obično se koristi snaga od 60-100W/m2. Takav sustav grijanja zahtijeva materijale niskog toplinskog otpora, a grijači se polažu u donji sloj maksimalno 50mm debele betonske glazure na visokootpornu toplinsku izolaciju. Kod renoviranja postojećih građevina ili kad je slobodni prostor ograničen koriste se rješenja s tankim betonskim glazurama pa se debljina glazure može smanjiti na 10-15mm.
Postavljanje
Grijaći kabel se jednoliko raspoređuje na unaprijed proračunati razmak. Izbjegavajte polaganje grijača na manji razmak od proračunatog ili preklapanje grijača jer to može rezultirati nejednolikom temperaturom poda ili oštećenjem grijača tokom rada. Kod polaganja grijača bitno je da se grijači ne dotiču toplinske izolacije.
To se može postići na slijedeće načine:
- Polaganjem grijača na tanku rabic mrežu ili na armaturnu mrežu,
- Polaganjem grijača na ranije postavljenu glazuru debljine najmanje 10mm,
- Polaganjem grijača na negorive ploče (gipsane ploče ili slično)
U vlažnim prostorijama kao što su zahodi, kupaonice i praonice trebaju se koristiti vodootporne podne obloge.
Betoniranje
Kod svih tipova betonskih glazura bitan je pravi omjer betona (obično 1 dio cementa na 4 dijela pijeska) i dobro izmiješati materijal prije izlijevanja. Glazura mora biti kompaktna kako bi se izbjegle zračne šupljine i osigurala dobra toplinska vodljivost. Glazura se treba osušiti prirodnim putem a grijači se mogu uključiti nakon 6-8 tjedana.
Ne preporuča se koristiti suhu glazuru s malo vode. Ukoliko se koristi upravo ta metoda potrebno je smjesu napraviti strojno i dobro ju izmiješati. Klasična betonska deka treba puno manje vremena za sušenje i brže se stvrdnjava.
Izvor: GRIJANJE LEHNER d.o.o.
