slika 1.Presjeci najčešćih prozorskih nadvoja sa pristupkom
Nad otvorima zidova od opeke i opekarskih blokova izrađuju se najčešće monolitni armiranobetonski nadvoji kao iskušani i opće priznati dobri konstruktivni elementi. Prilikom zidanja zidova uz otvore ili između otvora treba zidanje završiti na projektiranoj najnižoj visinskoj koti donje površine nadvoja.
Na toj visini uz obje strane otvora treba ostaviti horizontalnu plohu za ležište nadvoja po cijeloj debljini zida, a u dužini barem 13 cm za nadvoje visoke do 20 cm, barem 25 cm za nadvoje visoke do 35 cm barem 38 cm za nadvoje visoke 40 cm i više.
Od obilježene dužine ležišne plohe uz otvor treba nastaviti zidanjem do visine gornje plohe nadvoja, odnosno od visine ležišta serklaža ili stropa ako se nadvoj, a to je čest slučaj, osobito na stambenim i sličnim zgradama, povezuje sa serklažem, odnosno sa stropom. Okomiti prekid zida uz ležaj može biti ravan ili nazupčan (sl. 2).
Za betoniranje nadvoja treba postaviti skelu i oplatu. Za skelu najčešće služe sedla na klinovima u svemu kako je opisano za lukove od opeke. Oplata se sastavlja od podnice i dviju stranica.
Za sedla odgovaraju drveni stupovi s presjekom 8*8 — 10*10 cm ili oblice s promjerom 8—10 cm. Presjek gredica iznad stupova neka je kao presjek stupova, a dužina gredica neka je barem 20 cm (po 10 cm na svaku stranu) šira od širine zida, odnosno nadvoja.
Podnica se sastavlja od dasaka debelih 24 mm. Dvije ili više dasaka povezuju se međusobno u širinu prečkama (letvicama) pribijenim na međusobnim razmacima 40—60 cm. Širina podnice neka je kao dužina gredice sedla (20 cm više od širine nadvoja), a dužina neka je za 1—2 cm manja od širine (raspona) otvora.
slika 2. Ravni i nazupčani prekidi zidova za ležišta armiranobetonskih nadvoja
Stranice se sastavljaju u svemu kao podnica, ali se prečke kroje tako da na jednu stranu (gornju) strše iznad ruba za 5—6 cm. Stranice moraju biti toliko duge da im krajevi hvataju lice i naličje zida pred jednim i drugim ležajem barem 5—6 cm.
Visina stranica može biti kao visina projektiranog nadvoja, ali se obično ostavlja veća visina, pa se iste stranice poslije razgradnje mogu upotrebljavati i na drugim mjestima na kojima je potrebna veća visina (sl. 3).
Za nadvoje nad otvorima širokim do 1,20 m dovoljna su dva sedla ali odmaknuta od špaleta otvora toliko, da njihov međusobni razmak od osi do osi ne prelazi 90 cm. Za otvore do 2,00 m dovoljna su dva sedla. Za još šire otvore postavlja se onoliko sedala koliko je potrebno da njihovi međusobni razmaci od osi do osi ne prijeđu u krajnjim poljima 90 cm, a u srednjim poljima da budu manji od 90 cm.
Kad se sedla postave i rasporede, postavlja se na njih podnica koja se provizorno pričvršćuje na sedla. Mjerenjem od crte vodoravnice podbijanjem klinova i kontrolom horizontala libelom podnica se fiksira na svom mjestu, a klinovi se pričvrste čavlima, ali tako da se čavli kasnije mogu lako vaditi.
Tada se povrh podnice postavlja jedna i druga stranica povrh vanjskog ruba podnice, na jednoj i drugoj strani stavlja se letva koja se pričvršćuje na podnicu čavlima tek onda kada donji nutarnji bridovi pokrivaju crtu lica i naličja zida koju uz dasku ravnalicu treba unaprijed zacrtati.
slika 3.Normalni armiranobetonski nadvoj sa skelom, oplatom i armaturom
Stršeći krajevi prečki jedne i druge stranice odozgo se povezuju međusobno letvicom točno na razmak koji zahtijeva debljina nadvoja, tj. nutarnja širina među stranicama. Između gornjih dasaka na stranicama provlači se paljena žica promjera 3—4 mm i ovija oko dviju suprotnih prečki na stranicama.
Krajevi se žice unutar oplate međusobno povezuju uvrtanjem. Tako unutar oplate između svake dvije suprotne prečke ostaju po dvije žice koje se po sredini širine zahvate i jedna drugoj privuku. Zakretanjem čavla žice se usukavaju i pritežu protivne strane oplate.
Da se tim pritezanjem ne bi pretjeralo, moraju se ispod žica postaviti letvice skrojene točno za širinu nadvoja, pa se žice usukavaju samo dotle dok stranice čvrsto stisnu umetnute letvice.
Za betoniranje nadvoja treba unaprijed pripraviti (ispraviti istezanjem, odrezati, saviti i povezati) armaturu. Za najčešće slučajeve u stambenim i sličnim zgradama za raspone do 2,00 m dolazi u obzir 3—5 čeličnih šipaka promjera 10, 12 i 14 mm, a za raspone do 4,00 m 4—6 šipaka promjera 14, 18 i 20 mm, s pomoćnom armaturom (vilicama) promjera 6 mm približno na svakih 20 cm dužine nadvoja.
Navedene brojke mogu znatno varirati, pa svaki armiranobetonski nadvoj treba dimenzionirati i točno obrazložiti statičkim računom u kojem stručnjak-konstruktor daje sve tehničke podatke potrebne za izvedbu (marku betona, broj, promjere i dužine šipaka, način savijanja, broj i mjesta vilica, sve sa računskim dokazima o nosi-vosti te sa skicama i nacrtima).
Nadvoji pravokutnog presjeka izrađuju se uglavnom nad otvorima za obična vrata i nad otvorima za betonske i čelične prozore. Nad otvorima za drvene prozore bez rolete ostavljaju se na vanjskoj strani donjeg dijela nadvoja pristupci duboki 5—7 cm, za prozore s platnenom roletom 12 cm, a za prozore s drvenom roletom (koja se namata) izrađuju se pristupci duboki 30—35 cm (sl. 1).
Nadvoji se betoniraju najviše plastičnom betonskom smjesom koja odgovara barem za marku betona M 160 (manja opterećenja), odnosno za M 220 (veća opterećenja), a u nekim slučajevima, osobito ako se upotrebljava žitka betonska smjesa za jako opterećene nadvoje, mora smjesa odgovarati za još višu marku M 300 i M 350, iznimno i M 380 kao beton visoke otpornosti).
Prije betoniranja treba oplatu nadvoja dobro nakvasiti, a u toplim ljetnim danima polijevati barem još nekoliko dana iza betoniranja.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
