Potreba za jasnoćom i transparentnošću
Tržište keramike neprestano se razvija i mijenja, a posebno zadnjih godina, i to u pogledu korištenih materijala za proizvodnju pločica i njihovoj veličini. Danas smo došli do toga da se svojstva upojnosti i veličine pločica mogu usporediti s onima staklenih panela. Takav razvoj keramičkih pločica potaknuo je paralelan razvoj tehnologije ljepila u tolikoj mjeri da je još 2001. godine Europski odbor za normizaciju (CEN) uveo specifičnu standardiziranu klasifikaciju EN 12004. Ovu normu preuzele su sve europske države. Norma EN 12004 (Ljepila za pločice – Zahtjevi, vrednovanje sukladnosti, razredba i označivanje (EN 12004:2007+A1:2012)) definira sustav klasifikacije proizvoda baziran na raznim temeljnim pa tako i obveznim te opcionalnim načinima razvrstavanja. Osim toga, određuje i kriterije za testiranje kojima će se odrediti kojoj skupini svako pojedino ljepilo pripada. Glavna prednost ove klasifikacije je to što se performanse različitih ljepila mogu direktno usporediti, a kao rezultat toga lako je odrediti u kojem je području najbolje koristiti određeno ljepilo.
Obavezna Izjava o svojstvima
Od 1. srpnja 2013. godine stupila je na snagu Uredba 305/2011 o građevnim proizvodima (Construction Product Regulation N°305/2011) i postala obvezna za sve države članice Europske unije. Ovom Uredbom propisuju se uvjeti stavljanja na tržište građevnih proizvoda donošenjem usklađenih pravila iskazivanja njihovih svojstava Izjavom o svojstvima (Declaration of performance ili skraćeno DoP). Dakle, kada je građevni proizvod obuhvaćen usklađenom normom (EN) ili je sukla-dan s Europskom tehničkom ocjenom (ETA) koja je za njega izdana, proizvođač izdaje Izjavu o svojstvima kad takav proizvod stavlja na tržište. Temeljem ove Izjave proizvođač je dužan ispostaviti CE oznaku (Communautés Européennes) za svoje proizvode kako bi proizvod mogao plasirati na trži¬šte. CE oznakom izjavljujemo da za taj proizvod postoji Izjava o svojstvima, a u objema se mogu pronaći normativna svojstva proizvoda.
Ljepila tvrtke Mapei u skladu su s normama koje zahtijevaju određene karakteristike, bile one obvezatne ili ne, a deklaracija na svakom pojedinom ljepilu za Mapei je temeljni uvjet i sinonim za kvalitetu i transparentnost kojom je tvrtka prepoznata na tržištu od strane svakog svog kupca. Mapei laboratoriji za istraživanje i razvoj tako kontinuirano provjeravaju i testiraju proizvodnju osiguravajući da kvaliteta Mapei ljepila bude nepromijenjena.
Vrsta i svojstva ljepila
Danas normu EN 12004 poznaju svi koji rade u ovom području, pa je potreba za deklariranjem karakteristika proizvoda nešto što tržište treba i očekuje. Opcionalni razredi deformabilnosti (S1 i S2) kao i oni osnovni po-vezani s ljepilima imaju ključnu ulogu u biranju odgovarajućeg proizvoda. Treba naglasiti da pojam „fleksibilno" normom nije definiran. Često se koristi izraz „fleksibilno", što je koncept koji nema određene značajke te može za-varati korisnike.
Klasifikacija ljepila prema normi EN 12004 ljepila dijeli prema vrsti veziva i svojstvima koja su obvezna i izborna, a određuje granice i kriterije svakog ljepila u tim kategorijama.
Ovisno o vrsti veziva ljepila se dijele na tri vrste:- ljepila na osnovi cementa ©
- disperzijska ljepila (D)
- ljepila na osnovi reakcijskih smola ®.
- standardnim prianjanjem (1)
- poboljšanim prianjanjem (2).
- produženo otvoreno vrijeme (E)
- brzo vezanje (F)
- tiksotropnost (bez klizanja na vertikalnim površinama) (T)
- deformabilnost – deformacija u poprečnom smjeru 2,5 – 5 mm (S1)
- visoka deformabilnost – deformacija u poprečnom smjeru >5 mm (S2).
- vrsti i formatu obloge
- vrsti i svojstvima podloge
- namjeni prostora
- ograničenjima i zahtjevima pri izvođenju radova
- opterećenju površine.
Prednost takve klasifikacije je u tome da se mogu izravno usporediti svojstva između pojedinih proizvoda te brzo odrediti konačne karakteristike određenog ljepila s obzirom na namjenu prostora te vrstu i dimenziju završne obloge. Potrebno je napomenuti da ljepila istog razreda dvaju različitih proizvođača ne znače da imaju istovjetne karakteristike. Tako norma daje donju granicu za razvrstavanje u svakom razredu, pa ljepilo za pločice takvu granicu može jedva dosegnuti ili čak premašiti nekoliko puta.
Norme za polaganje kamena i keramičkih pločica
U lipnju 2013. u Italiji je uvedena tehnička norma koja se odnosi na polaganje keramičkih pločica UNI 11493:2013 (Polaganje obloga od keramičkih pločica na zidnim i podnim površinama – Upute za projektiranje, polaganje i održavanje). Norma se odnosi na polaganje keramičkih pločica na podove i zidove unutarnjih i vanjskih površina koje se polažu na ljepilo, ali i na cementni mort. Ova je norma revolucija u građevinskoj industriji jer uvodi normativnu razinu temeljnih pojmova s ciljem postizanja trajne keramičke obloge. Normom su određene opće značajke izgleda keramičkih pločica – ujednačenost izgleda, trajnost, održivost, sigurnost i održavanje. Također su uvedene i norme koje daju smjernice za izbor materijala, dizajn, polaganje i održavanje kamenih obloga UNI 11322:2009 (Podne obloge od kamena i norma UNI 11521:2014 – Obloge od kamena na vertikalnim površinama i stropovima).
Spomenute norme rezultat su znanja i iskustva stručnjaka iz raznih područja – proizvođača keramičkih pločica i proizvoda za njihovo polaganje, izvođača kao i predstavnika udruge Confindustria Ceramica. Na europskoj razini do danas još nema takvih normi kakve su razvijene u Italiji. Upravo je to razlog zašto je objava ovih normi za projektiranje, polaganje i održavanje pobudila velik interes u inozemstvu. Ove norme uvijek upućuju na one europske, kao što je EN 12004, dajući specifične upute pomoću kojih je moguće izabrati odgovarajuće ljepilo uzimajući u obzir njegovu klasifikaciju koja uključuje i razrede deformabilnosti S1 ili S2.
Ovdje bismo željeli podsjetiti da je deformabilnost ljepila svojstvo koje daje dodatnu dozu sigurnosti kad god postoje naprezanja između pločica i podloge kao, na primjer, prilikom lijepljenja pločica na otvorenom, lijepljenja velikoformatnih pločica, lijepljenja pločica na materijal koji je podložan deformiranju itd. Važno je naglasiti da UNI 11493 zahtijeva korištenje cementnih ljepila u razreda deformabilnosti S1 ili S2 za pločice većeg formata.
Još jedna od ključnih inovacija uvedenih talijanskim normama je to što je izvođač obvezan izdati dokument za utvrđivanje podrijetla korištenih materijala. On mora naznačiti vrstu ljepila i njegovu razredbu, uključujući i dodatna svojstva. Na ovaj se dokument može kasnije referirati u slučaju problema ili reklamacija kako bi se utvrdilo jesu li korišteni odgovarajući materijali.
Neovisno o već spomenutim normama, ključno je da proizvođači ljepila budu otvoreni i transparentni u deklariranju točne razredbe svojih proizvoda, uključujući i dodatna svojstva, kako bi zaštitili prava korisnika svojih proizvoda. Tako i Mapei oduvijek vjeruje da je otvorena i transparentna komunikacija usmjerena na kvalitetu i profesionalne odnose s klijentima temelj dobrog vođenja tvrtke. Ovaj pristup jasno je vidljiv u svim tehničkim dokumentima koja imaju Mapei ljepila u kojima su razredba i dodatna svojstva naznačena vrlo jasno. Kako bi ispoštovali sve zahtjeve, raspon Mapei ljepila uključuje i određen broj ljepila koja su klasificirana kao S1 ili S2, kao što je prikazano u tablici 1.
S razvojem keramičkih pločica razvija se i tržište ljepila za keramičke pločice i kamen, pa se danas susrećemo sa širokom paletom različitih proizvođača tih ljepila. Ljepila s vremenom postaju sve bolja i raznovrsnija te prilagođena različitim zahtjevima u praksi. Kako bismo krajnjim korisnicima olakšali izbor i dali jasne informacije o proizvodu, potreba za transparentnošću je neizbježna. Mapei kao odgovoran proizvođač ljepila svoje proizvode označava u skladu s normama koje zahtijeva tehnička regulativa, čime ispunjava svoju obvezu jasnoće i transparentnosti.
