Pri samom spomenu na drveni namještaj mnogima se prikažu slike klasičnog, masivnog namještaja koji danas više ne prolazi niti na tradicionalnim tržištima. Dio javnosti ipak poznaje pojam modernog drvenog namještaja koji je prije svega opstao zahvaljujući eko dizajnu, ekološkoj završnoj obradi i novim opredjeljenjima razvijenih zemalja.
Drveni namještaj tvrtke Lapibus iz Velike Gorice, izrađen je od sirovine koja ima prestižni certifikat da se šumama gospodari društveno odgovorno i u skladu sa strogim ekološkim kriterijima. To je osnova za pojam ekološkog namještaja.
Prva stavka u proizvodnji ipak je dizajn, i to kao što smo već naglasili: eko dizajn, ili dizajn za održivost, ili dizajn za očuvanje okoliša. Eko dizajn pomno prati god drva, njegovu strukturu, način rasta, veličinu stabla i još mnogo tajni stolarskog zanata, a popraćen je sigurnim, čvrstim spojevima koji stolu ili krevetu s pravom daju epitet sigurnog i prijeko potrebnog u našim domovima.
Izrađivati namještaj od punog drva prvenstveno znači razumjeti to isto drvo, ali i činiti mu ustupke: ne trošiti uzaludno materijal, smanjiti njegovu količinu na minimalno, pokušati napraviti multifunkcionalan proizvod, završno ga obraditi uljima ili voskom i na kraju, nakon stotinu i više godina predvidjeti njegovo sigurno odlaganje, tj. vraćanje prirodi. I upravo smo spomenuli postavke na kojima se temelji eko dizajn namještaja, priča koja u razvijenom svijetu ima itekako veliku važnost. Naime, počiva na osnovnoj zamisli o sačuvanju našeg planeta, ekologiji i zdravlju.
Nadalje, dizajniranju namještaja od punog drva, prilazi se sa stajališta eko dizajna ili dizajna za održivi razvoj – koriste se isključivo prirodni materijali, nastoji se ne «slamati» živuće drvo, zaobljene linije nisu tradicionalne, a štedi se i na količini drva. No, spojevi, izvedba i primjena su sigurni jer se koriste već poznata znanja struke i načini obrade.
Uzaludno bi bilo imati drveni proizvod i završno ga tretirati lakom – sve što nisu ulja i voskovi, nisu ekološka zaštita za drvo. Kroz njih drvo diše, oni ne isparavaju otrovne sastojke u zrak, ali i omogućavaju jednostavnu buduću restauraciju i odlaganje drvenog proizvoda nakon što ga prestanemo koristiti.
I tako zatvaramo krug: iz prirode uzimamo drvo, prerađujemo ga ekološkim načinom, pretvaramo u zdrav proizvod koji, nakon stotinu i više godina ponovno, bez ikakve bojazni da šteti prirodi – ponovno vraćamo.
Izvor: LAPIBUS
