Potvrdu za ovakva razmišljanja doživio sam prilikom svojih višekratnih studijskih posjeta Švedskoj. Posjeta toj zemlji oduševila me je iz, kako poslovnih, tako i privatnih razloga. Međutim, s obzirom na moje područje zanimanja, ja sam proučavao stambenu izgradnju i općenite trendove u graditeljstvu te, po mnogo čemu, vodeće zemlje svijeta.
Prvu činjenicu, na koju sam naišao, bila je spoznaja da mnogi ljudi sa kojima sam kontaktirao i koje sam promatrao, stanuju u montažnim kućama. Moje iznenađenje je bilo tim veće kada sam, u razgovoru sa domaćinima, shvatio da oni čak nisu niti svjesni da su njihove kuće montažne niti su u tome vidjeli nešto posebno. Kvalitetu i sve oblike takvog stanovanja mogao sam pratiti kroz duži niz godina s obzirom da moj prvi odlazak u Švedsku datira još iz 80. godina prošlog stoljeća.
Na više primjera sam se uvjerio da Švedska, kao razvijena zapadna zemlja (šesta zemlja svijeta po BDP nacionalnom dohotku), u mnogočemu doživljava pojedine trendove koje i mi nakon stanovitog vremena počinjemo slijediti. Prema svemu navedenom montažna gradnja je u daleko većem postotku zastupljena nego ona klasična. To se pogotovo odnosi na nisku stambenu gradnju tzv. one family house. Prema mojim istraživanjima pokazalo se da tržište takvih privatnih kuća nalazi u odnosu cca 70%: 30% prema klasičnim monolitnim kućama.
Sam način kupovanja takvih kuće je vrlo interesantan. Naime takve kuće se često kupuju već gotove zajedno sa zemljištem. Interesantno je da se, pri tome, zemljište može, ali i ne mora nalaziti u vlasništvu budućeg stanovnika kuće. Može se, često puta, nalaziti i u iznajmljenom odnosu na način da ga vlasnik zemljišta iznajmljuje u svrhu gradnje na period od minimalno 50 godina.
Na gore opisani način specijalizirane tvrtke takve kuće prodaju kao gotov proizvod spreman za stanovanje. Tako se kuća bira doslovno kao auto na način da se iz prospekata analizira njena "dodatna" oprema. U prospektu takve kuće nalaze se sve njene energetske karakteristike od krucijalne važnosti za naše buduće stanovanje, a koje se na kraju vrednuje u smislu: "koliko ta kuća budućeg vlasnika košta, kroz korištenje i održavanje, mjesečno ili godišnje". Tu je znakovito da čitavu transakciju, nakon konačne odluke o izboru, prate i banke tako da se kreditne linije automatski otvaraju.
Šveđani su upravo u toj lakoći kupoprodajne transakcije uvidjeli sve prednosti takvog načina rješavanja stambenog pitanja tako da im je izbor materijala od kojeg je kuća sagrađena u drugom planu. Jasno je da se ovakav način stanogradnje kod nas još ne primjenjuje. Međutim lijepo je znati da postoji uređen model stanovanja koji se, ako ne može već preslikati, onda barem upoznati i zaželjeti nešto takvoga.
Zidana kuća
Klasičan način gradnje zidovima od opeke ili betona je dugi period godina udomaćen u našim krajevima. Prednosti za obične i samograditelje su višestruke. Takva kuća je u početku jeftinija jer niste u obvezi da je potpuno završite da bi uselili u istu. Isto tako niste u obvezi da novac morate odmah isplatiti nego možete raditi po fazama koje su vama financijski prilagodljive.
Takav način gradnje ima prednosti, ali ima i mana. Imamo priliku vidjeti puno nedovršenih kuća koje svojim fasadama, okolišem i drugim elementima se ističu u svakom našem mjestu. Samograditelj ne razumije da ušteda energije kroz izradu fasade je višestruka međutim istog privlači to što fasadu ne mora odmah imati i onda dođe period stanovanja kada su uvijek preče neke druge obveze, a ne ova koja je u konačnici isto tako bitna. Kod zidanih kuća budući investitori smatraju da je njihova dobra strana to što istu mogu kreirati po svojim željama pa, ako treba, i mijenjati tlocrt "u hodu".
Montažna kuća
Prednosti montažnog načina gradnje mogu se preslikati iz Švedske kao i dodati neke naše tipične opaske po kojima mi ocjenjujemo prednosti nekog proizvoda u odnosu na onaj konkurentni. Naime po mom mišljenju jedna od najvažnijih prednosti montažne gradnje je brzina, cijena pa i lakoća ostvarenja namjere za gradnjom. Objašnjenja za svaku od navedenih prednosti su čitateljima svakako poznati pa se autor u iste neće upuštati. Otpor prema montažnoj gradnji proizlazi više iz tradicionalističkog shvaćanja prema toj problematici nego što isto proizlazi iz nekih posebno argumentiranih stavova.
Naši proizvođači i uvoznici montažnih kuća još nisu dovoljno financijski jaki da mogu dovoljno uložiti u izobrazbu stanovništva. Međutim sporadično se pojavljuju naznake da se, naročito mlađi investitori, sve više odlučuju na montažnu gradnju.
Ovom prilikom bih naveo, po meni jedan argument, koji je tehničkog značaja i kojeg "običan" investitor ne prepoznaje iz prve. Takav argument proizlazi iz fizikalnih svojstava montažne kuće. Približavanjem Hrvatske EU integracijama sve više usklađujemo i zakonodavstvo sa navedenim smjernicama. Smatra se da će do 2016. godini u Europi sve kuće koje se grade morati biti energetski usklađene sa propisima odnosno pasivne kuće. Europsko zakonodavstvo je pravno reguliralo potrebu uštede topline i energije kroz građenje kuća koje će takve propise zadovoljiti. Jasno je da propisi određuju uporabu određenih materijala kao i mjesta njihove primjene pa i debljine i veličine predmetnih građevinskih proizvoda kako bi buduća gradnja bila ona koja bi omogućila kompletnu uštedu energije. Naime i posljednji događaji vezani za financijsku krizu imaju za posljedicu opću štednju na svim nivoima od kojih je energija na prvom mjestu.
Tu se sada pojavljuje taj argument koji je već gore spomenut. Naime kod monolitne gradnje s obzirom da je ista podložna ljudskom radu izvedba detalja je krucijalno važna. Pod detaljima se podrazumijevaju spojevi zidova i stropova, uglovi prozora, prelazi između toplih i hladnih prostorija, prelazi između toplih i hladnih podova itd. Na takvim detaljima uporaba efikasnih proizvoda može propasti radi izvedbe lošeg detalja. S obzirom da je kod nas praksa da se kuće izvode prema glavnom projektu koji u praksi nema nacrtane detalje, kakvi su gore navedeni, isti podliježu izvedbi na licu mjesta prema iskustvu izvođača ili njegovom stručnom znanju (koje ne mora u praksi biti uvijek veliko). Tu onda često dolazi do krive izvedbe, koja u konačnici rezultira gubicima fizikalnih svojstava kuće. Investitor toga nije odmah svjestan jer je takva mjesta teško otkriti. Takve stvari se kod montažnih kuća jednostavno ne mogu dogoditi. Ti detalji su tvornički razrađeni, višestruko ponavljani i u praksi potvrđeni. Mogućnost krive izvedbe je svedena na najmanju moguću mjeru.
Tu već unaprijed investitor može biti siguran da je dobio kuću onakvu kakvu je iz prospekta i odabrao. Postoje i velike nedoumice kod investitora koji ne poznaju dovoljno kvalitetu materijala od kojeg se grade ovakvi tipovi kuća. Smatra se da su iste manje trajne kao i to da su osjetljive na požar. Što se tiče trajnosti možemo reći da su iste sagrađene od sendvič panela sa velikim udjelom drvenih proizvoda koji, uz pravu tvorničku zaštitu, imaju trajnost gotovo kao i zidana kuća. Isto tako su tvornički zaštićene tako da su otpornije na požar prema zidanim kućama koje nemaju nikakvu zaštitu, a isto mogu gorjeti.
Fleksibilna gradnja takvih kuća omogućava veliku otpornost prema djelovanjima potresa što nije zanemarivo i, u zadnje vrijeme, sve više bitno. Cijena gradnje je, također, nezanemariva stavka. Smatra se da u usporedbi sa cijenom gradnje zidane kuće, cijena montažne kuće je manja za 30% do 50%. Razvoj tržišta i težnja investitora za učinkovitom gradnju sigurno će dovesti do veće ekspanzije takvog načina gradnje. Primjera za isto već ima na hrvatskom tržištu. Takvi primjeri su sporadični i nisu tako snažno organizirani, ali bez obzira na isto, budućnost kuca na vrata montažnih kuća.
Autor: mr. Zlatko Omerhodžić, dipl.ing.građ.
