Adaptaciji objekta (stan, kuća, poslovni prostor, cijela zgrada) u tehničkom je smislu mudrije pristupati cjelovito na način da se odjednom renovira cijela nekretnina jer se jedino u tom slučaju mogu izmijeniti svi vitalni dijelovi građevine (glavne instalacije, fasada i fasadna stolarija…) koji presudno utječu na vrijeme eksploatacije objekta nakon adaptacije. Kvalitetnom i kompletnom adaptacijom stana ili kuće produžujemo vijek trajanja i mogućnost eksploatacije za slijedećih 30 do 50 godina. Takva cjelovita i opsežna adaptacija je dugoročno gledajući najekonomičnija i najkomotnija jer nakon nje o majstorima duže vrijeme ne morate razmišljati što je u pravilu svima veliki problem.
Jednom izgrađeni objekt u konstrukcijskom smislu trpi nekoliko adaptacija te nakon kvalitetne i opsežne adaptacije objekt poprima kvalitete novogradnje i ne treba se bojati renoviranih objekata i prostora ukoliko je posao stručno napravljen. Treba se bojati nestručnih i neiskusnih izvođača adaptacija jer takvi mogu potrošiti puno novaca, a da kratko vrijeme nakon adaptacije imate iste ili slične probleme zbog kojih ste u adaptaciju krenuli. U kvalitetno renoviranom prostoru estetiku možete vrlo jednostavno mijenjati izmjenom boje zidova, dekorativnih detalja i namještaja i na taj način prostor prilagođavati estetskim potrebama korisnika tog interijera. Kupci stanova ponekad zaziru od kupovine starih stanova iz opravdanih razloga jer su takvi stanovi uglavnom u lošem stanju i nužna im je adaptacija što mnoge odbija. Nisu sigurni može li se uopće taj stan dobro srediti, koliko će to koštati i kako će naći pouzdanu firmu za izvođenje adaptacije. Sve to oduzima puno vremena, pije živce, stvara osjećaj neizvjesnosti i tjeskobe i komplicira promjenu stana.
Građevinski radovi na izradi podruma
Podrumom se skupa površina zemljišta može bolje iskoristiti. Podrum jedne zgrade se može koristiti višestruku npr. kao garaža, prostorija za zalihe, ostava za alat, prostor za hobi, kao fitnes prostorija ili kao sauna. Kod podrumskih etaža na višem nivou ili kod zemljišta na kosini moguć je na dolinskoj strani prostor za stanovanje. Prilikom projektiranja kuće treba na vrijeme utvrditi (već prema namjeni podruma) želite li prostorije u podrumu koje će se zagrijavati ili ne. Preporuča se detaljno projektiranje i namjena uporabe, čak ako se neće odmah koristiti. Kasnija dogradnja zidova i podova je zahtjevna i skupa. Svaki podrum treba zaštiti od podzemnih ili drenažnih voda kao i od vlage.
Oborine i podzemne vode vode ka jačem vlaženju tla, posebno je opasnost veća kod vezivnih vrsta kao npr. ilovača. Ekstremna opterećenja se javljaju kod zemljišta s nagibom. Učinkovita odvodnja vode drenažom kao i propisano brtvljenje sprečavaju građevinska oštećenja. Ukoliko planirate zagrijane prostorije u podrumu svakako se moraju izolirati podrumski zidovi i podovi, kako bi se izbjegli toplinski gubici. Podrum, koji je u veći slučajeva skriven pod zemljom, s malim prozorčićima, taman i ne zagrijavan nudi idealne uvjete za čuvanje zaliha i pohranu vina.
Ukoliko visina prostora dozvoljava i podrum se može iskoristiti za proširenje površine za stanovanje, i to ne samo kao sauna, fitnes ili hobi-prostor, već i kao glazbeni prostor, knjižnica, mirna radna prostorija i prostrana gostinska soba. Posebno je atraktivan dobiveni prostor s adekvatnim osvjetljenjem. i ako imate male prozore možete stvoriti iluziju veće prozorske površine postavljanjem zrcala, stakla i odgovarajućih prozorskih okvira. Eliminacija nekih elemenata vanjskih podrumskih zidova omogućuje montažu većih prozorskih otvora i direktni izlaz vani. Visina prostora mora biti najmanje 2,30 metara. Premala visina se može korigirati dodatnim zahvatima npr. spuštanjem podnožja podruma.
Izgradnja podruma pretpostavlja suhi, dobro ventilirani podrum s funkcionalnim brtvljenjem protiv vlage. Naknadna ugradnja horizontalne blokade prodora vlage vrši se mehaničkim pilastim zidnim postupkom, postupkom ugradnje kromiranog čeličnog lima ili kemijskim postupkom. Podnožje podruma se osigurava od prodora vode horizontalnim brtvenim slojem. Na zidovima, podovima i stropu treba provjeriti termoizolaciju. Na taj način ćete ne samo ograničiti toplinske energetske gubitke, već ćete omogućiti ugodnu klimu prostora. Zidne površine moraju biti tople i suhe, podovi topli za noge. Preporuča se ugradnja podnog grijanja koje se danas može dobiti na tržištu s vrlo malom konstrukcijskom visinom od samo 40 mm. Strop podruma zahtjeva odgovarajuću zvučnu izolaciju u odnosu na prostorije koje leže iznad.
Prozori i vanjska vrata moraju imati izolacijsko staklo. Podrumski ulaz mora biti dopunjen proširenom pristupnom površinom, jer se tako može pomoću kružnih stepenica povezati stambeni prostor u prizemlju s novim proširenim stambenim područjem u podrumu. Grijanje stambene površine izvodi se priključkom na već postojeći uređaj za grijanje, naravno ukoliko je taj uređaj dovoljno dimenzioniran. Svakako je potreban i uređaj za podizanje otpadnih voda, ukoliko je predviđena izgradnja kupaone, WC-a ili bazena.
Podrumski zidovi zidaju se od velikoplošnih opeka (vapnene opeke, lagane opeke, zidne opeka, opeke od poroznog betona), lijevaju se iz armiranog ili nearmiranog mjesnog betona ili od gotovih betonskih dijelova(gotovi podrumi) i u datom slučaju s vanjskom toplinskom izolacijom. Ukoliko temelj objekta leži ispod razine podzemne vode, onda se zidove od mjesnog betona ali i temelj izrađuju od vodonepropusnog betona tzv. bijele kade.
Za gradnju po sistemu uradi sam postoje već setovi za izgradnju podruma s točnim uputama za montažu, svim materijalima i statičkim certifikatima, planovima za odvodnju i drenažu kao i upute za gradnju od mjerenja do gotove montaže stropa podruma. Podrumski prozori propuštaju svjetlost i zrak u podrumske prostorije. Ukoliko podrumski prozori leže ispod razine površine zemljišta, neophodna su svjetlosna okna. Zagrijavane podrumske prostorije imaju toplinsku izolaciju. Ona služi za uštedu energije i za sprečavanje oštećenja od vlage nastala stvaranjem kondenzata na podrumskim zidovima. Na novogradnjama se montira i izolacija perimetra na vanjskoj strani podrumskih zidova.
Ta izolacija ima građevnofizikalne prednosti i sprečava toplinske mostove povezivanjem zidova i stropova. Izolacija perimetra ne zamjenjuje brtvljenje protiv vlaženja tla ili u datom slučaju neophodne drenaže. Kod starijih građevinskih objekata se postavlja sloj toplinske izolacije na unutarnjoj strani podrumskih zidova (unutarnja izolacija). Vijek trajanja i troškovi održavanja jednog objekta ovise u bitnome od kvalitete i trajnosti brtvljenja. Oborine, podzemne vode i sastav tla vode ka većem ili manjem stupnju vlažnosti tla, posebno na lokacijama s nagibom.
Devedeset posto svih građevinskih oštećenja u području podruma pripisuju se vlazi. Ista se mogu spriječiti propisnim brtvljenjem i funkcionalno osiguranom drenažom. Površine objekta, koje su u doticaju s tlom izložena su naprezanjima zbog podzemnih voda, akumuliranih voda, drenažnih voda kao i vlažnosti tla. Materijali za brtvljenje su WU-beton, brtvene ljepenke i rebraste trake, brtvene mase i brtveni talozi. Za zaštitu brtvljenja služe ploče od temeljnog zida, ljepenka od vunenog tkanja ili izolacija perimetra. Drenaža ima zadaću odvodnje vode iz objekta kako bi se rasteretila brtvljenja. Brtvljenje radnih, dilatacijskih ili postavnih fuga vrši se trajno-elastičnim ili trajno-plastičnim profilima, trakama i folijama.
Kao zaštita površine na građevinskim elementima od betona, cementa ili prirodnog kamena povezanog vapnencem koriste se sredstva za impregniranje ili tekuće vodeno staklo/natrijev silikat. Tako površina otvrdnjava, postiže se zatvaranje pora kao i zaštita od kiselina, lužina i drugih agresivnih materijala. Žljebovi za odvodnju u području fasadnih prijelaza i priključaka odvode vodu s površine i sprečavaju eventualna oštećenja od prskanja vode i uspornih voda.
Sanacija novih i povijesnih građevina u praksi – vlažan podrum
Svugdje tamo gdje je nedovoljna hidroizolacija protiv vlage iz zemlje dolazi u podrumskim prostorijama zgrada do prodora vode i do kapilarnog penjanja vode u zidu kao jednog od glavnih problema s vlagom. S tim dolazi i do šteta počinjenih od soli koje razaraju strukturu građevinskog materijala i šteta od plijesni koje su tu skoro uvijek prisutne. Izbijanje soli smekšava, odnosno mrvi zidnu žbuku i može tijekom vremena razoriti čak i građevinsku supstancu. Prve posljedice su zaudarajući močvarni miris i loša toplinska izolacija na koju se prekomjerno troši grijanje. Boravak je u takvim prostorijama vrlo neugodan i može negativno utjecati na zdravlje.
Prijeko je potrebna obnova oštećene žbuke na vlažnoj i soli prožetoj površini zida. Normalna žbuka nije za to prikladna. Cementne žbuke su previše čvrste i previše guste odnosno kompaktne u njihovoj strukturi, stvaraju svoju vlastitu vodonepropusnu cjelinu koja ne regulira vlagu nego je zadržava i čak je povećava u zidu. Cementna žbuka nije otporna na utjecaje štetnih soli, tako da i najjača i najbolja cementna žbuka s vremenom puca, odvaja se i prebrzo otpada pošto nije prikladna za ovu namjenu. Vapnene žbuke su mekše i difuzijski otvorene, međutim nisu otporne na soli i zato su vrlo brzo razorene. Ovdje prikazana problematika se može jedino uspješno riješiti pomoću tehnologije s primjenom dugoročno iskušanog sustava sanacijske žbuke koji odgovara trenutnom stanju i stupnju spoznaje u nauci i praksi
Samo sanacijska žbuka visoke kvalitete je hidrofobna, odnosno vodoodbojna, te sadržava veliki broj posebno odgovarajućih zračnih pora. Vlaga u zidu time više nije zatvorena nego može slobodno difundirati na površinu u obliku vodene pare, a zid se pri tome istovremeno i suši. Velika poroznost takve sanacijske žbuke prihvaća postojeće soli iz vlažnog zida tako da ih u sebi konzervira i njihov negativan utjecaj tako neutralizira. Posebno odgovarajuća sanacijska žbuka prikladna je čak i za žbukanje najzahtjevnijih starogradnja i novogradnja u obalnom i priobalnom području gdje je vrlo često stalni utjecaj vlage i soli. Površina takve visokovrijedna sanacijske žbuke ostaje desetljećima suha i bez cvjetanja odnosno bez raspadanja.
Kod prisutnosti normalne koncentracije soli može se izbjeći tretman neutralizacije soli. Na zid od kamena ili opeke koji je očišćen od prijašnje žbuke započinje se sanirati sanacijskim sustavom koji je propisno certificiran (vidi WTA®-certifikat) tako da se kao prvo nabacuje sanacijski špric za bolje povezivanje i nakon njegovog očvršćivanja nastavlja se žbukati sanacijskom žbukom. Tu bez ikakve sumnje prednjače proizvođači sanacijskih žbuka s WTA®-certifikatom koji nude cjelokupne i međusobno usklađene sanacijske sustave koji zadovoljavaju svojim posebnim recepturama propisane vrijednosti i koji svoju kakvoću zvanično utvrde već u samoj proizvodnji, a koji su već stekli specijalno iskustvo i internacionalne reference kroz više desetljeća.
Potpuno osušenje zidova zapravo nije moguće postići samo sustavima žbuka za sanaciju. Ugradnja sustava žbuke za sanaciju smatra se glavnom pomoćnom sanacijskim mjerom koja dugoročno stvara povoljnije uvjete za brže osušenje zidova izvana i iznutra. Glavne mjere čine ugradnja horizontalne i vertikalne hidroizolacije. Način sanacije jedne građevine određuje se opsežnim ispitivanjem trenutačnog stanja oštećenja i samih uzroka.
Da bi se posve zaustavila nakupljajuća vlaga, vrši se prije svega injektiranje s epasit epm (mortom za ubrizgavanje), epasit msf (tekućim sredstvom Mauersanit za brtvljenje) i nakon toga ispuna bušotina epasit msp (mortom za završne ispune Mauersanit).
Za vanjsko brtvenje u području koje je u dodiru sa zemljom upotrebljava se epasit dp (brtvena i nepropustljiva hidroizolacijska žbuka).
EPASIT "Sanacijski sustav 2000" obuhvaća kompletan program za sve mjere protiv vlažnosti zida i štetnih soli. Svi proizvodi međusobno su usklađeni.
Vidi isto – "Naknadna vodoravna hidroizolacija protiv penjuće ili takozvane kapilarne vlage".
Izvor: www.halkic-gradnja.hr
