Gubici topline kroz krov mogu biti i do 30%. U ovisnosti od toga koristi li se potkrovlje za stanovanje ili ne, potrebno je izolirati ili direktno krov ili strop prema negrijanom potkrovlju. Krov bi trebalo izolirati s 20 cm toplinske izolacije, a troškovi izolacije su oko 100 kn/m2. U ovisnosti o konstrukciji kuće, te njenom stanju očekivani rok povrata investicije je 3-5 godina.
KROV I KROVNA KONSTRUKCIJA
Iako je krov u ukupnim toplinskim gubicima u kući zastupljen s oko 10-20%, ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja s obzirom da direktno štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Prostor ispod krova često se namjenjuje za stanovanje, iako je rijetko adekvatno toplinski izoliran. U tom slučaju, zimi se javljaju veliki toplinski gubici, ali i je još veći problem pregrijavanja ljeti. Nije li krov dobro toplinski izoliran, kroz njega može proći i do 30% topline, stoga se preporuča toplinska izolacija i to od 20 cm. Naknadna toplinska izolacija nije jednostavna i ekonomski isplativa, jer je period povrata investicije 2-5 godina.
Krovna konstrukcija može bili drvena ili masivna, a izbor krovnog pokrova (crijep, lim, cementne ploče, šindra) ovisi o nagibu krova i klimatskim uvjetima. Krovni pokrovi se u pravilu dijele na tvrde i meke. Kao tvrdi pokrovi koriste se kameni materijali kao što je kamen škriljevac, krovne betonske ploče, proizvodi od cementnih vlakana te nešto rjeđe metalni pokrovi i šindra od tvrde smole. U mekane krovne pokrove ubrajamo bitumensku ljepenku, folije, lijevane izolacijske proizvode, mekano drvo, izopolimere kao i proizvode od trske i slame.
Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova, potrebno je spriječiti prodiranje difuzne vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranje kondenzata u toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum. Također, važno je spriječiti kondenzaciju vodene pare na unutrašnjoj površini. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije.
Toplinska izolacija krova osigurava ugodne mikroklimatske uvjete boravka u prostorijama te time značajno smanjuje potrošnju energije za grijanje i hlađenje. Postavlja se između i ispod greda. Radi prekrivanja toplinskih mostova, preporuča se izvesti donji, drugi sloj toplinske izolacije. Kao toplinska izolacija primjenjuje se EKSPANDIRANI POLISTIREN (u tom slučaju nije potrebna brana protiv vjetra).
Sloj za provjetravanje je veoma važan jer kod loše provjetravanih krovova zimi mogu nastati štete usljed kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poželjno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kišnu branu.
Ugradnjom otprilike 20 cm toplinske izolacije s ukupnim koeficijentom prolaska topline U=0,20-0,25 W/(m2K) možete godišnje uštedjeti 18 litara lož ulja (90 kn/m2) ili 19m3 plina (39 kn/m2) po m2 kuće.
IZOLACIJA STROPA
Kod izolacije stropa postoji nekoliko slučajeva:
- Stropne konstrukcije ispod ventiliranih potkrovlja
- Stropne konstrukcije iznad negrijanih prostora – podruma
- Stropne konstrukcije u mokrim prostorima
- Stropne konstrukcije iznad otvorenih prolaza
STROPNE KONSTRUKCIJE ISPOD VENTILIRANIH POTKROVLJA
Masivne konstrukcije koje graniče sa zračenim potkrovljima najbolje je izolirati s gornje strane. Ispod toplinske izolacije (čija je potrebna debljina u ovom slučaju 20 cm) uglavnom nije potrebna ugradnja toplinske brane, ali kod lakih stropnih konstrukcija s lakšim montažnim stropnim oblogama potrebna je parna brana. Bitno je da se taj sloj ugradi potpuno zrakonepropusno. Kod stropnih konstrukcija vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K, a za lakše se stropove preporuča do 0,25 W/m2K. Treba naglasiti da sve stropne konstrukcije treba dobro zaštiti od oborina ili drugih voda.
STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD NEGRIJANIH PROSTORA – PODRUMA
Postoji više rješenja. Moguća je toplinska izolacija sastavljena od dva sloja, donjeg koji je tvrđi i gornjeg koji je mekši, kako bi se spriječio prijenos zvuka po konstrukciji. Toplinska izolacija može biti u jednom sloju, ali je bitno da njena stišljivost ne prelazi 5 mm.
Moguća su i rješenja podnih konstrukcija izvedenih ˝suhim˝ postupkom. U tom je slučaju potrebno podnu oblogu odvojiti od donjih slojeva s odgovarajućim razdjelnim slojem.
Toplinska provodljivost kod ovakvih konstrukcija ne bi smjela prelaziti 0,45 W/m2K. Zbog potrebe za većom debljinom toplinske izolacije, visina svih slojeva iznad nosive stropne konstrukcije je od 14 do 16 cm, što se može iskoristiti za polaganje instalacijskih cijevi u stropnu konstrukciju.
STROPNE KONSTRUKCIJE U MOKRIM PROSTORIMA
U sastavu slojeva ove konstrukcije su podna obloga do nosive stropne konstrukcije te obavezni hidroizolacijski i termoizolacijski sloj za zaštitu konstrukcije i obodnih zidova. Osim ovih slojeva, kod ovih konstrukcija postoji i sloj kojim se sprječava prijenos udarnog zvuka po konstrukciji. Pošto je teško dobro izvesti bitumenske hidroizolacije ispod plivajućih estriha, u ovom slučaju se koristi ˝alternativna˝ hidroizolacija koja se iz vodotijesnog tanjeg sloja prevlači po plivajućem estrihu. Taj sloj mora biti vodotijesno spojen na podne proboje (sifone i izljeve) i zidove s posebnom elastičnom brtvenom trakom. Na takav se sloj lijepe keramičke pločice.
STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD OTVORENIH PROLAZA
Stropne konstrukcije koje graniče s vanjskim zrakom zahtijevaju vrlo dobru toplinsku izolaciju, gdje vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K. Najbolje je ugraditi toplinsku izolaciju na donjoj strani stropa. Dio toplinske izolacije može poslužiti kao zvučno izolacijski sloj ispod plivajućeg estriha.
Izvor: UNDP Hrvatska – EE projekt
