Nove tehnologije u primjeni
Statička ojačanja dijelova konstrukcije npr. nosivih zidova, stupova i drugih dijelova koji se odnose na mehaničku stabilnost i nosivost mogu se raditi pomoću inovativnih rješenja iz područja novih tehnologija građevinske struke.
Dijelovi konstrukcije mogu se tako uz minimalno invazivne postupke ojačati pomoću karbonskih lamela, tzv. karbonskih vlakana ili kombinacijom obje metode. Karbonske lamele dolaze najčešće u obliku „traka" koje se uglavnom od proizvođača isporučuju u kolutima i režu na duljine prema zahtjevu projekta.
Važno je napomenuti da se za poslove ugradnje mora raditi statički proračun i da svi sudionici projekta ojačanja i/ili stabilizacije objekta ili njegovog dijela moraju imati visoki stupanj kompetencije i biti obavezno izučeni i ovlašteni izvođači radova.
Ugradnja i lijepljenje lamela
Lamele se ugrađuju u pripremljene „žljebove" na stupu ili drugom konstruktivnom elementu kako bi se nakon ugradnje i završne obrade zadržao opseg, obujam i izgled elementa što može biti zahtjev (ali i ne mora) kod restauracije npr. sakralnih ili drugih objekata gdje su uključeni i restauratori/konzervatori odnosno ljudi iz područja tog dijela struke.
Ako nema zahtjeva za održanjem postojećih gabarita elementa, lamele se mogu lijepiti i na sam element bez posebne pripreme.
slika 1. Prikaz ojačanja postojećeg ziđa tehnikom karbonskih lamela
Lamele se uglavnom lijepe izrazito čvrstim ljepilima najčešće iz područja dvokomponentnih epoksidnih smola. To je vrlo važno jer sam karbon koji ima izuzetne karakteristike na području vlačne čvrstoće mora isto tako biti zalijepljen s adekvatnim ljepilom kako na samom spoju ne bi došlo do zamora materijala ili konačno sloma.
Lamele su dovoljno savitljive da se mogu ugrađivati i u lučne konstrukcije tj. lukove kod raznog vrsta ziđa do određenih promjera.
Sukladno navedenom, nosivi element, u ovom slučaju lamele i spojni materijal (npr. 2k epoksidno ljepilo) moraju u sinergiji osigurati zadanu čvrstoću definiranu projektom jer se moraju nakon vezanja ponašati gotovo kao monolitni sklop.
slika 2. Prikaz snopa karbonskih vlakana
Slično je i s karbonskim vlaknima koja se na kraju razmotavaju u obliku više snopova poput kojekakve četke ili češlja. Vlakna se uglavnom koriste za elemente gdje je potrebna veća modularnost u smislu ugradnje. To se recimo može vidjeti kod ugradnje na nepravilne građevinske nosive elemente ili stupove gdje se karbonska vlakna omotavaju oko samog stupa i slično.
Lamele se mogu preklapati poput rešetke ili križati međusobno ovisno kako se dobije statičkim proračunom. Njihove dimenzije ovise o vrsti proizvođača i zahtjevima projekta.
Za svaki ugrađeni dio kod takve vrste ojačanja radi se proračun i dimenzioniranje te ne postoje dva istovjetna projekta. Ova vrsta pristupa ojačanju konstrukcije koristi se u pravilu kod objekata gdje je potreban minimalno invazivan pristup i očuvanje originalnoga izgleda, kao kod, na primjer, sakralnih i drugih starih objekata.
Modularnosti izvedbe doprinosi i činjenica da se i lamele i vlakna mogu prekidati i nastavljati prema zahtjevu. Izvođačeva stručnost u tom kontekstu je izuzetno bitna!
Kao i kod svih novih tehničkih rješenja koje danas nudi moderna industrija tako i ovdje, višestruko se podiže razina građevinske struke u pogledu sigurnosti, vremena izvođenja te modernizacije i implementacije tehnološke izvrsnosti današnjice.
Autor: Igor Mudrić dipl.ing.građ.
