Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Riječ je o trobrodnoj bazilici s tri apside i kupolom visine unutrašnjosti 32 metra.
Povijest
U 15. stoljeću Grad Šibenik dolazi pod 400 godišnju vlast Venecije, a upravo iz tog razdoblja i potječe šibenska katedrala.
Odluka o gradnji katedrale je donesena 1402.g., ali njezina gradnja započinje tek tri desetljeća kasnije zbog nepovoljnih političkih prilika te raznih drugih nedaća koji su zadesili grad, poput kuge i požara.
Faze gradnje
Sam proces gradnje katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze. Prva faza se naziva po biskupu Boganu Pulšiću koji je započeo s njezinom gradnjom 1431. godine te traje do 1441. godine.
Preostale dvije nazivaju se po dvojici najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik, a riječ je o Jurju Matijevom Dalmatincu te Nikoli Ivanovom Firentincu.
Vrijeme gradnje druge faze je od 1441.g. do 1473.g., dok je vrijeme gradnje treće faze od 1475.g. do 1536.g. što je i godina konačnog dovršetka izgradnje.
Materijal za gradnju katedrale donosio se sa Korčule, Brača, Raba, Krka i Suska. Katedralu je 1555.g. posvetio biskup Ivan Lucije Štafilić.
Dakle, gotovo 15 desetljeća je prošlo od trenutka donošenja odluke o gradnji do njenog posvećivanja, a nešto više od jednog stoljeća je trajala sama gradnja, što je spomenutim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija rezultiralo i sa tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni.
Obnova
Katedrala je temeljito obnovljena u 19. st., nakon čega je ponovo posvećena 1860.g. Također obnavljana je i nakon drugog svjetskog rata te domovinskog rata kada je JNA sa granatom ispaljenom sa broda oštetila kupolu katedrale.
Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
(webgradnja.hr)
