Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je aromatična biljka iz mediteranskih vrtova koju su kroz stoljeća opjevali trubaduri i pjesnici. Spominje se i u književnim djelima Marka Marulića, a ovu blagotvornu mirodiju cijenio je i poznati hvarski književnik – Petar Hektorović. Također, u svom slavnom djelu "Hamlet", W. Shakespeare navodi da je ružmarin simbol sjećanja.
Naziv "ružmarin" potječe od latinske riječi "rosmarinus", za koju se pretpostavlja da znači "morska rosa", a u većini svjetskih jezika nailazimo na nazive koji su, više ili manje, slični hrvatskom ( rosemary – engleski, rosmarin – njemački, danski, norveški, rosmarino – talijanski, rožmarin – slovenski, itd.).
Pod "pokroviteljstvom" mađarske kraljice Izabele, u 16.stoljeću postao je čuven kao sredstvo za pomlađivanje, međutim, već stari Grci su poznavali to svojstvo ružmarina i stoga su ga posvetili Afroditi. U srednjem vijeku vjerovalo se da ružmarin štiti od negativnih utjecaja, stoga su mu nalazili primjenu u svim važnim razdobljima života – kolijevke su ukrašavali njegovim mirisnim grančicama, djevojke su prilikom svog vjenčanja nosile vijenac od ružmarina, a običaj kićenja svatova ovom zanimljivom biljkom zadržao se i do danas, budući da ružmarin simbolizira ljubav i vjernost.
Bogat je eteričnim uljima koja mu daju aromatičan miris i antimikrobno djelovanje, a istraživanja su pokazala da pospješuje pamćenje. Ljekoviti dio ove zimzelene, grmolike biljke su igličasti listovi, te prelijepi cvjetovi ljubičasto-plave boje koji cvatu dvaput godišnje – u travnju i rujnu.
Čaj od ružmarina preporučuje se za poboljšanje krvotoka i probave, kao sredstvo za smirivanje živaca te protiv oboljenja dišnih putova. Jutarnja kupka u koju ste ubacili sol obogaćenu ružmarinom izvrstan je početak radnog dana jer će vas osvježiti i razbuditi, a pomaže i kod bolova u mišićima i zglobovima. Također, aromaterapeuti preporučuju eterična ulja ove stimulativne biljke za borbu protiv "proljetnog umora".
Važno je naglasiti da trudnice ne bi smjele konzumirati ružmarin ni u kom obliku jer se smatra da nepovoljno utječe na trudnoću.
Ružmarin ima primjenu i u kozmetici. Primjera radi, često se koristi u preparatima za kosu jer stimulira vlasište i potiče rast vlasi. Budući da utječe na izmjenu tvari u tkivima, djeluje anticelulitno.
Na Hvaru je intenzivniji uzgoj ružmarina započeo u 17. stoljeću, budući da su se od ružmarinovog ulja radili ljekoviti pripravci, koji su dostigli toliku popularnost da su ih u 19. stoljeću počeli izvoziti i izvan Europe – u SAD, pa čak i Brazil.
Svježi ili sušeni listovi ove mediteranske mirodije obogaćuju okus delicija od povrća, umaka i juha. Nadopunjuje djelovanje češnjaka, timijana i peršina, a izvrsno se slaže i sa bosiljkom, lavandom, lovorom i borom. Većina kuhara preferira upotrebu svježeg ružmarina, budući da ima blažu aromu u usporedbi sa sušenim. Stoga, koristite li sušene listove obratite pažnju na količinu, kako bi spriječili da aroma ove biljke gorkastog okusa dominira jelom.
Ružmarin je sastavni dio brojnih nacionalnih jela. U kulinarske svrhe najviše ga koriste u dalmatinskoj kuhinji, te francuskoj (poznata mješavina začinskog bilja "Herbes de Provence" sastoji se od ružmarina, mažurana, kadulje, bosiljka, majčine dušice i čubra) i talijanskoj ( "Panino al rosmarino" popularno je talijansko mirišljavo pecivo obogaćeno ružmarinom). U Velikoj Britaniji i SAD-u ružmarinom se često oplemenjuje kuhani krumpir.
Ružmarin i ostale mirodije sa mediteranskog područja svakako je preporučljivo uključiti u prehranu. Organizam će vam biti zahvalan.
