SLIKA 1: Odvajanje završne podne obloge od keramičkih pločica (porculaniziranog gresa) na mjestu dilatacijskih spojeva.
SLIKA 2: "Nabrekla" završna vodonepropusna podna obloga od gume.
SLIKA 3: Odvajanje završne drvene podne obloge – parketa
Odabir brzosušećeg veziva ili parne brane
Bolje spriječiti nego liječiti
U ovom članku želimo upozoriti na činjenicu da je kvalitetna izrada završnih podnih obloga moguća samo na dozrelim i dovoljno suhim podlogama uz uvažavanje mikroklimatskih uvjeta, kako tijekom izvođenja radova, tako i kasnije tijekom uporabe objekta. U slučaju preventivnog pristupa postoji mogućnost da se odabirom veziva ili industrijske (gotove) pripremljene suhe smjese za glazure (estrihe) već u fazi projektiranja predvidi odgovarajuće rješenje koje je u skladu s vremenskim planom izvođenja radova.
Preventivni zahvati u obliku prisilnog zatvaranja vlage u podlozi omogućuju izvođenje radova na nedozrelim i/ili prevlažnim podlogama, ali se pritom, na žalost, u duljem razdoblju uvijek pojave određene posljedice koje će osjetiti krajnji korisnik prostora. Ako pri prvom naletu zagrijavanja i ne dođe do odstupanja ili podizanja završne podne obloge, s vremenom će se pojaviti različite nepravilnosti koje onemogućavaju kvalitetan boravak u prostoru. "Bolje spriječiti, nego liječiti!" načelo je koje i te kako vrijedi za izvođenje podloga prije polaganja završnih podnih obloga.
Pri polaganju na nedozrele podloge ne može se osigurati trajna kakvoća
Prilikom radova na postavljanju završnih podnih obloga koje su polagane na nedozrele i/ili prevlažne podloge opravdano se može sumnjati u trajnost i kvalitetu izvedenih radova. Čak i da ne dođe do odstupanja, odnosno, podizanja odmah nakon radova, to se obično dogodi pri prvom zagrijavanju. Slijedom toga, tijekom vremena se počinju pojavljivati prvi problemi, posebno na mjestima dilatacija te na spojevima s vanjskim i pregradnim zidovima. Na takvim mjestima počinje nabiranje, krivljenje, pucanje ili odlomljavanje završne obloge. Isto tako se otkidaju rubni profili i letve, pojavljuju se vlaga i plijesan na zidovima, a u prostorijama se osjeća neugodan miris. Javni ili stambeni prostori, u kojima su se vršili radovi (radi pridržavanja rokova izvođenja i izbjegavanja ugovornih kazni koje su povezane s njima) „pod pritiskom", bez pridržavanja pravila struke i uvažavanja odnosa između podloge, završne obloge i mikroklime u prostoriji, posljedično neće biti u skladu sa standardima kvalitete kojima se regulira područje zdravog boravka u zatvorenim prostorima.
Potraga za rješenjima u praksi
Takve se stvari mogu izbjeći već u fazi izvođenja podloga. Kod nas se u tu svrhu najčešće rade glazure na osnovi cementnih veziva koje se međusobno razlikuju u pogledu svojih osnovnih svojstava i sadržaja namjenskih kemijskih dodataka za brže stvrdnjavanje i sušenje. Neki proizvođači u svojoj ponudi imaju i gotove, pripremljene suhe mješavine za glazure čiji je sastav optimiran. Ovime se mogućnosti odstupanja od deklariranih svojstava uvelike smanjuju. Naravno da se pri radovima na završnim podnim oblogama neizbježno mora uzeti u obzir i utjecaj skrivenih sila podloge te negativnog utjecaja atmosferskih prilika.
Posljedice preranog polaganja različitih završnih obloga
U građevinskoj praksi nije ništa neobično kad se polaganje završnih obloga od keramičkih pločica izvodi tek nekoliko dana pa čak i samo jedan dan nakon ugradnje glazure. Ponekad se čuju i mišljenja kako je to potpuno ispravno jer se na taj način obloga bolje veže za još svježu podlogu od cementne glazure. Negativne posljedice se u takvim slučajevima pojavljuju vrlo brzo, na vanjskim površinama pri prvom nešto duljem razdoblju sunčana vremena, a u zatvorenim prostorijama to svakako nastupa s prvom idućom sezonom grijanja. Uzrok tome je pojava napetosti zbog skupljanja glazure, što dovodi do odvajanja završne obloge od podloge, a to pak utječe na prenošenje nastalih raspuklina, čiji je uzrok skupljanje glazure u kojoj se i javljaju, na završnu oblogu.
U nekim slučajevima dolazi do lokalnih odvajanja, posebice na mjestima dilatacija. U najgorem slučaju, odvajanje od podloge zahvati veliku površinu. Osim toga, treba znati da suvremene obloge od keramičkih pločica, takozvani porculanizirani gres, u usporedbi s klasičnim pločicama (jednostruko ili dvostruko pečena glina i klinker) gotovo uopće ne upijaju vodu pa se tu u stvari radi o nekoj vrsti pokrova na podlozi s previše zaostale vlage. Kako bismo to bolje predočili, možemo taj odnos usporediti s loncem za kuhanje pokrivenim poklopcem. Znamo što će se dogoditi kad voda proključa, a poklopac se ne ukloni. Još izrazitiji primjer u ovom pogledu predstavljaju vlagonepropusne obloge od prirodnih ili umjetnih materijala (linoleum, guma, PVC) kod kojih dolazi do lokalnog odvajanja od podloge uz nastanak mjehura ili čak do nadizanja većih površina.
Pritisak, koji nastaje zbog previsokog udjela zaostale vlage u podlozi, možemo također usporediti s učinkom kuhinjskog lonca i poklopca u slučaju nastalog tlaka vodene pare i svima poznatih posljedica njegova učinka. Treći slučaj su završne podne obloge koje su izrazito osjetljive na vlagu, a to su parket i sve ostale drvene obloge. Kod njih dolazi do učinka preuzimanja, odnosno, upijanja preostale vlage iz podloge uz posljedicu povećanja dimenzija obloge zbog nabreknuća, što na kraju dovodi do odvajanja i podizanja obloge.
TABLICA 1: Najviši dopušteni sadržaji zaostale vlage u podlozi za polaganje vodonepropusnih i drvenih obloga – u skladu s normom EN ISO 18365:2014
Prikladnost podloga na koje se najčešće polažu završne obloge
Svakoj je podlozi potrebno određeno vrijeme za sazrijevanje i sušenje do stanja uravnoteženosti sa stanjem zraka u prostoriji u kojoj je izvedena. U novijoj građevinskoj praksi pojmovi kao što su dozrijevanje i uravnoteženje slabo su poznati ili su (namjerno) podcijenjeni. Pritisci investitora na rokove izvođenja radova toliko su veliki da ugrađeni osnovni građevinski materijali uopće nemaju vremena za dozrijevanje i sušenje do postizanja udjela prirodne zaostale vlage. Obično se pri kraju građevinskih radova, a radi hvatanja ugovorno dogovorenih rokova završetka radova i primopredaje investitoru, preostali radovi često požuruju pa je potpuno uobičajeno da se u istom prostoru istodobno nađu izvođači žbuke i glazure. Nije teško ustanoviti da vlagu privlači onaj materijal koji je manje vlažan pa se tako često događa da cementna glazura, koja je izvedena sa specijalnim vezivima za brzo sušenje, ima znatno veći sadržaj zaostale vlage nakon deklariranog vremena njezina dosezanja. Na prvi pogled ispada da je smisleno zaključiti kako je uzrok teškoćama koje se javljaju neodgovarajući građevinski materijal.
Obično se u takvim prilikama počinju tražiti rješenja u vidu prisilnog isušivanja i/ili izvođenja prisilnog zatvaranja previsoke zaostale vlage sve do dosezanja propisanih vrijednosti u skladu s normom EN ISO 18365:2014 (u Tablici 1 navedene su najviše dopuštene zaostale vrijednosti vlage u različitim vrstama podloga). Pritom treba posebno naglasiti da se radi o navođenju vrijednosti najviše dopuštene zaostale vlage u podlozi, a ne o utjecaju kapilarne vlage koju treba prethodno spriječiti izvođenjem odgovaraju će hidroizolacije, odnosno, parne brane.
Omogućavanje dozrijevanja i uravnoteženog sušenja podloge
Vlaga u glazuri je u pravilu u ravnoteži s relativnom vlažnosti zraka u okolnom prostoru. (Tablica 2: Ravnoteža između relativne vlažnosti zraka u prostoru i vlage u cementnoj glazuri). Na postizanje vrijednosti uravnoteženog stanja navedenih u tablici svakako utječe više čimbenika. Jedan od najvažnijih povezan je sa zakonima prirode.
U zimsko doba, kada su temperature niske, a vlaga u prostoru zbog usporenog sušenja osnovnih građevinskih materijala visoka, ne može se očekivati pretjerano brzo sušenje glazure ukoliko još nije počelo grijanje prostora. Njegovo isušivanje čak može biti potpuno zaustavljeno. To su u praksi pokazala mjerenja zaostale vlage u glazuri koja se u vremenskim razmacima 2 – 3 tjedna nije snižavala ispod 3 % iako su od izrade glazure prošla već dva mjeseca. Isto tako se u ljetnom razdoblju na stalnim temperaturama od 20 ºC te pri relativnoj vlažnosti zraka od 60 % ne može očekivati da će se glazura debljine 5 cm osušiti do stupnja zaostale vlage ispod 2 % u manje od 40 dana.
U svakom slučaju, na vrijeme sušenja jako utječe i udio korištene vode u smjesi te debljina glazure. U zatvorenim prostorima koji se ne prozračuju i u kojima se izvode i drugi završni radovi s materijalima koji se spravljaju s vodom ili je sadrže, npr. žbukanje i zaglađivanje zidova, vrijeme sušenja glazure još je dulje. Iskustvo govori da je na objektima, na kojima je polaganje završnih obloga prema operativnom nacrtu predviđeno u kasnu jesen, zimu ili u rano proljeće, korisno uključiti sustav grijanja prije samih radova. Na ovaj se način, uz redovno prozračivanje prostora, znatno ubrzava sušenje glazure.
Preventivni pristupi kvalitetnim izvođenjima završnih podnih obloga
Specijalna veziva i/ili gotove pripremljene suhe mješavine za glazure
Tražena kvaliteta mehaničkih svojstava glazure može se postići sastavom mješavine za glazure, a prilikom izvođenja radova ona mora biti kvalitetno pripremljena, ugrađena i obrađena. Kod klasičnih cementnih glazura debljine 4 – 6 cm pri optimalnim uvjetima (prostor, temperatura, relativna vlažnost zraka, (ne)dovršenost ostalih građevinskih radova kod kojih se oslobađa vlaga itd.) treba proći najmanje mjesec dana kako bi one bile spremne za polaganje završnih podnih obloga. U slučaju da projektom predviđeni vremenski rokovi za izvođenje podloga ne dopuštaju čekanje, treba pravodobno razmišljati o sustavnim rješenjima koja omogućuju brže izvođenje radova.
Isto vrijedi i u slučajevima kašnjenja radova na gradilištima iz bilo kojih razloga kada se ona nadoknađuju brzim izvođenjem završnih radova. Pravovremenu dozrelost i previsoku zaostalu vlagu može se izbjeći odgovarajućom kvalitetom izvedenih radova te korištenjem specijalnih hidrauličkih veziva za takozvano brzosušeće i/ili brzovezujuće glazure. Neki proizvođači u svojoj ponudi imaju i gotove pripremljene suhe mješavine za glazure kod kojih je sastav optimiran pa je time znatno smanjena mogućnost odstupanja od deklariranih svojstava. Svojstva i zahtjevi u ovom su području točno određeni normom EN 13813:2003 In situ podovi (estrisi) – materijali za in situ podove (estrihe).
Kurativni pristupi izvođenju završnih podnih obloga
Prisilno isušivanje podloge
Ako se na vrijeme ne razmišlja o zrelosti i normom propisanoj suhoći podloge, počinje potraga za ostalim mogućim rješenjima kojima se pospješuje sušenje glazura te time omogućava polaganje završnih obloga. Jedna od poznatih mjera je prisilno isušivanje. U prostore se postavljaju naftni ili plinski plamenici čiji je učinak, osim velike potrošnje goriva, praktično nikakav. Ako poslije nekoliko dana prisilnog zagrijavanja stupimo u prostoriju, suprotno očekivanjima, osim visoke temperature prije svega će nas iznenaditi orošena stakla a posebno nalazi mjerenja zaostale vlage u podlozi koja će u pravilu biti viša od one izmjerene prije početka prisilnog zagrijavanja.
Objašnjenje ovog fenomena je logično. Prilikom izgaranja nafte i/ili plina stvara se znatna količina vodene pare koju visoka temperatura usmjerava prema hladnim konstrukcijskim elementima zgrade, staklenim površinama, zidovima te, svakako, u podloge od glazure u kojima se ona taloži i kondenzira. Prisilno isušivanje glazura primjenom električnih grijalica djelotvornije je jer ne dolazi do dodatnog stvaranja vlage. Obje su navedene mogućnosti prisilnog isušivanja u pogledu ostvarenog učinka preskupe i neekonomične. Stoga trebamo biti svjesni činjenice da povišena temperatura u prostoru nije dovoljna za ubrzano sušenje glazure, već je potrebno kontrolirano izmjenjivanje ciklusa prisilnog zagrijavanja i prozračivanja prostora. U tu se svrhu upotrebljavaju klasične mjerne naprave za mjerenje relativne vlažnosti zraka u prostoriji, takozvani mjerači vlage, po moću kojih se jednostavno utvrđuje kada je zrak u prostoru zasićen vlagom pa ga treba zamijeniti svježim koji će biti u sta nju apsorbirati zaostalu vlagu iz glazure.
Ako se odlučimo da previsoku zaostalu vlagu u podlozi izvučemo prisilnim isušivanjem, najbolji je pristup u tom pogledu korištenje naprava za isušivanje zraka, takozvanih kondenzacijskih isušivača zraka koji djeluju prema načelu toplinske crpke. Laički rečeno, toplinska crpka je hladnjak koji ima obrnuti način rada; ona isušuje zrak te nastalu vlagu skuplja u kondenzacijskoj posudi. Isušivači zraka imaju kapacitet kondenziranja od 20 pa do preko 100 litara vode u 24 sata. Ona djelotvorno isušuju zrak u prostoriji, a time posredno i podloge i zidove. Energetski su prilično štedljivi (300 – 1000 W). Njihovi glavni nedostaci su relativno visoka cijena, pad učinkovitosti kod nižih temperatura i niskog sadržaja vlage u zraku kao i usporeno sušenje većih prostora za koje kapacitet sušila više nije dovoljan.
Praktična iskustva govore da je pri pravilnom odabiru i korištenju isušivača zraka u roku dva tjedna moguće sniziti udio za ostale vlage u glazuri za najmanje 20 %. Kod izvedbi plivajućih glazura često se koristi i kombinirani sustav isušivanja putem kondenzacijskog sušenja prostora i upuhivanja vrućeg zraka kroz sapnice koje su postavljene u estrih sve do sloja toplinsko-zvučne izolacije. Ovakav je način prisilnog sušenja rizičan, pogotovo u slučaju isušivanja presvježih, odnosno, nedozrelih glazura, prilikom čega dolazi do fenomena nezavršene hidratacije veziva kojem ponestane vode/vlage pa jednostavno „pregori". To se odražava na njegovu bitno smanjenu mehaničku čvrstoću koja nije dovoljna za kvalitetno oblaganje završnim oblogama.
Sustavi premaza za zatvaranje previsoke zaostale vlage – poklopac na loncu punom vode
Nerijetko se u praksi javljaju mišljenja da za 60 % uvećana zaostala vlaga (u odnosu na dopuštenu) u podlozi nema značajnijeg utjecaja na završnu oblogu. Za lakše razumijevanje neispravnosti takvih mišljenja pogledajmo jednostavan izračun zaostale vlage u cementnoj glazuri. Ako je volumenska masa cementne glazure oko 2 000 kg/m3 (kod debljine od 5 cm to iznosi 100 kg/m2), znači da će se po svakom m2 pri 2,7 % zaostale vlage (što je za 60 % uvećana vrijednost u odnosu na dopuštenih 1,70 %) pri sušenju za uspostavljanje idealnog uravnotežnog stanja izlučiti 1,0 litra vode koja vrši pritisak na završnu vodonepropusnu oblogu ili će ta vlaga prijeći u parket.
Sustavima premaza na osnovi reakcijskih smola – epoksidnih i poliuretanskih – ipak se postiže to da previsoka zaostala vlaga ne prelazi neposredno u završnu oblogu. I kod ovih primjera djeluju zakoni prirode. Previsoka prisilno zatvorena zaostala vlaga iz podloge počinje, naime, tražiti put do stupnja uravnoteženja. Nalazi je kod vanjskih i pregradnih zidova gdje dolazi do sukanja/ispupčivanja završne podloge, odvajanja i plijesni na završnim letvama, pojavljuju se mjehuri i odvajanja boje i/ili čak žbuke, a u prostorijama prevladava miris ustajalosti. Često dolazi i do odvajanja/podizanja završne obloge kod prvog uključivanja grijanja.
Zaključak
Zakoni prirode ne smiju se zanemarivati. Završne podne obloge moguće je kvalitetno postavljati samo na sazrele i dovoljno suhe podloge, uzimajući u obzir vremenske prilike u trenutku radova te dalje tijekom uporabe objekta. U praksi se preventivni pristup (odabir namjenskog kemijskog dodatka, brzosušećeg/ brzovezujućeg veziva i/ili gotove mješavine morta za glazure) pokazao kao najprimjerenije i trajno rješenje. Kurativni pristupi u obliku prisilnih parnih brana ipak omogućavaju radove na ne dozrelimi/ili prevlažnim podlogama. Na žalost, to nije dugoročno rješenje pa ih treba samo iznimno primjenjivati. Ako ne dođe do odvajanja/podizanja pri prvom valu grijanja, neugodnosti će se pojaviti kasnije, prije svega na spojevima s vanjskim i pregradnim zidovima gdje će doći do odvajanja rubnih profila i letvi; pojavit će se vlaga i plijesan po zidovima, a u prostorijama prevladati miris ustajalosti. Izvedene prisilne mjere, koje se protive zakonima prirode, nisu u skladu sa standardima kvalitete kojima su regulirana pravila o zdravom boravku u zatvorenom prostoru.
