U suvremenim investicijskim praksama održivost više ne predstavlja reputacijski dodatak, već mjerljiv kriterij procjene rizika i dugoročne vrijednosti projekta. To je posebno važno u sektoru turističke gradnje, gdje su objekti izloženi klimatskim, regulatornim i tržišnim promjenama, integracija okolišnih, društvenih i upravljačkih parametara.
Regulatorni okvir Europske unije dodatno je institucionalizirao održivost kao investicijski kriterij. Uredba (EU) 2020/852 o taksonomiji održivih aktivnosti definira tehničke kriterije kojima se procjenjuje doprinos projekta klimatskim ciljevima, uključujući ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih. U graditeljstvu to podrazumijeva visoku energetsku učinkovitost, smanjenje operativnih emisija i kontrolu ugrađenog ugljika. Time održivost prelazi iz razine deklarativne vrijednosti u područje kvantificiranih pokazatelja.

Brojna istraživanja potvrđuju korelaciju između ESG usklađenosti i financijske otpornosti poduzeća. Naime, dokazano je da organizacije s visokim ESG standardima dugoročno ostvaruju stabilnije performanse. U kontekstu turističke infrastrukture, to znači da energetski učinkoviti objekti s nižim operativnim troškovima i manjim regulatornim rizikom postaju atraktivniji institucionalnim ulagačima, kvalitetnim zaposlenicima i klijentima.
Posebnu važnost ima analiza životnog ciklusa (LCA), kojom se procjenjuje ukupni okolišni utjecaj od faze proizvodnje materijala do kraja uporabnog vijeka. Upravo odluke donesene u fazi projektiranja presudne za smanjenje ugrađenog ugljika i dugoročnih troškova.

Osim okolišne dimenzije, investitori sve češće evaluiraju i društveni doprinos projekta. U održivom turizmu to uključuje uključivanje lokalnih dobavljača, zapošljavanje lokalnog stanovništva i razvoj infrastrukture koja nadilazi isključivo turističku funkciju. Takav pristup smanjuje reputacijski rizik i povećava društvenu prihvatljivost investicije, što je u literaturi prepoznato kao element dugoročne vrijednosti.
Operativna faza također postaje predmet investicijske analize. Digitalni sustavi za praćenje potrošnje energije i vode, kao i kalkulacija ugljičnog otiska po korisniku, omogućuju transparentno izvještavanje prema ESG standardima. Time se smanjuje nedovoljni protok informacija između investitora i izvođača radova te povećava povjerenje u održivost poslovnog modela.

Održivost kao investicijski kriterij u turističkoj gradnji stoga obuhvaća cjelovitu procjenu tehničkih, okolišnih i društvenih parametara. U uvjetima zelene tranzicije i strožih regulatornih zahtjeva, projekti koji integriraju energetsku učinkovitost, kružne principe i transparentno upravljanje resursima ostvaruju veću otpornost i dugoročnu tržišnu konkurentnost. Takav pristup potvrđuje da održiva turistička infrastruktura nije samo ekološki imperativ, već racionalna investicijska strategija. Zanimljivo bi bilo istražiti i objaviti rezultate o onome što se zaista događa na terenu, kod projektiranja i gradnje. U dosta slučajeva, zbog neznanja ili uštede zanemaruje se održivost, no to se u godinama koje slijede, a tijekom upotrebe građevine itekako osjeti. www.people4people.net



