Mogli bismo se isto tako upitati zašto ima toliko ljepila na raspolaganju. Toliko mnogo ljepila postoji kako zbog tehničkih, tako i zbog komercijalnih razloga. Ipak, s tehničkog gledišta, najprikladniji sustav lijepljenja treba odabrati u skladu s uvjetima i zahtjevima polaganja keramičkih pločica. Pogledajmo najprije kako su ljepila za keramičke pločice podijeljena prema Europskoj normi EN 12004, a zatim i tipičan primjer primjene.
Kako su klasificirana ljepila za keramičke pločice?
Norma EN 12004 ljepila dijeli prema vrsti veziva i svojstvima koja su osnovna i izborna, a određuje granice i kriterije svakog ljepila u tim kategorijama.
1. Ovisno o vrsti veziva ljepila se dijele na:- C – ljepila na osnovi cementa
- D – disperzijska ljepila
- R – ljepila na osnovi reakcijskih smola.
- razred 1 s čvrstoćom prianjanja ≥ 0,5 N/mm2 (5 kg/cm2)
- razred 2 s čvrstoćom prianjanja ≥ 1 N/mm2 (10 kg/cm2)
- F = brzovezujuća.**
- F – brzovezujuća ljepila**
- E – ljepila s produženim otvorenim vremenom
- T – ljepila s reduciranim klizanjem (tiksotropno, bez klizanja)
- S – deformabilna (samo za ljepila na cementnoj osnovi).
** Napomena: za brzovezujuća ljepila ova karakteristika obavezna je gdje je prisutna.
TABLICA: Za lakši odabir ljepila za polaganje pločica potrebno je poznavati njegova svojstva.
Tako je, sukladno gornjoj specifikaciji, ljepilo klasificirano prema EN 12004 normi kao C2 T E S1, ljepilo na cementnoj osnovi © s poboljšanim prianjanjem (2), bez klizanja (T), s produženim otvorenim vremenom (E), deformabilno (S). Ova su svojstva lako prepoznatljiva bez obzira na trgovački naziv proizvoda, podatke proizvođača ili trgovca jer se nalaze u Tehničkom listu, a često i na ambalaži proizvoda.
U nastavku je nekoliko primjera klasifikacije ljepila iz Mapei asortimana:
GRANIRAPID (C2F S1), KERABOND + ISOLASTIC (C2E S2), ULTRALITE S1 (C2TE S1), KERALASTIC T (R2T), ULTRAMASTIC 3 (D2T) i ELASTORAPID (C2TEF S2). Hoćemo li moći prepoznati karakteristike i svojstva tih ljepila samo čitajući njihovu klasifikaciju? Što ona znače za nas? Pogledajmo primjer!
Primjer primjene
Zamislimo da moramo polagati keramičke pločice na fasadu zgrade. Pločice koje treba polagati dimenzija su 400 x 400 mm, debljine 8 mm i treba ih zalijepiti na žbuku. Koje ljepilo koristiti? Izvođač se može osloniti na iskustvo koje je sam stekao tijekom godina i odabrati ljepilo koje je već koristio u sličnim situacijama. S druge strane, može upotrijebiti ljepilo koje preporučuje pouzdani trgovac ili ono koje mu preporučuje stručnjak koji radi u ovom sektoru. Iako savjeti trgovaca mogu biti korisni, oni se ne temelje uvijek na iskustvenim podacima ili na dovoljno velikom broju sličnih primjera.
Kako bilo, u ovom konkretnom slučaju upućivanje na talijansku normu UNI 11493-1, koja se odnosi na ugradnju keramičkih pločica i klasifikacijski sustav za ljepila koji daje norma EN 12004, vodio bi izboru ljepila kao što je navedeno u gornjoj tablici. U potpunosti je jasno da uspješno polaganje keramičkih pločica ne ovisi isključivo o pravilnom izboru ljepila, već je potrebno uzeti u obzir i druge čimbenike (metoda dvostrukog nanošenja, odgovarajuća širina fuge, UNI 11493 – Priprema i svojstva podloge).
Odabrati idealno ljepilo za konkretnu situaciju moguće je još tijekom projektiranja kao i prilikom kupnje u dućanu ili tijekom izvođenja radova ako nam je na raspolaganju dokumentacija iz koje možemo dobiti sve informacije o ljepilu. Uz takve informacije smanjuje se rizik od pogrešnog odabira, potrošači postaju sigurniji u izbor ljepila, a poboljšava se i razina stručnosti osoba koje rade u ovom sektoru.
Za više informacija posjetite www.mapei.hr i www.mapei.com
