U ovom članku kameni tepih promatramo kao tehnički sustav opločenja, s naglaskom na njegove stvarne prednosti, ograničenja i pravilnu primjenu u praksi.
Trendovi u završnim podnim oblogama se rijetko mijenjaju s obzirom na ograničenost ideja i resursa. Kako bi se završne podne obloge inovirale većinom vladaju varijacije na temu postojećih rješenja koja su tradicionalno prisutna na podovima stambenih i poslovnih objekata.
Već dulje vrijeme jedan podni sustav rasplamsava maštu svih uključenih u procese gradnje te se svojim vizualnim identitetom s vremena na vrijeme postavlja u fokus razmišljanja o izboru završne obloge terasa, bazenskih zona, okućnica i prilaza stambenim i poslovnim objektima. Taj sustav se u uvriježeno zove kameni tepih.
Što je kameni tepih i kako funkcionira kao sustav opločenja
Iako se naziv kameni tepih često doživljava kao estetska kategorija, riječ je o tehnički definiranom sustavu čije ponašanje ovisi o sastavu, načinu ugradnje i uvjetima korištenja.
Kameni tepih je mješavina odabranog agregata i smole koji se miješanjem pretvaraju u homogenu smjesu koja se ugrađuje na određene pozicije u svježem stanju, poput estriha, i nakon stvrdnjavanja tvori se kompaktno opločenje s jedinstvenim vizualnim karakterom.
Naziv dolazi iz majstorskih krugova koje su preuzele tvrtke koje se bave proizvodnjom ovog sustava, kako bi se sustav približio i izvođačima i krajnjim korisnicima. U stručnim krugovima često se ovakav sustav naziva i vodopropusni kolnik, propusni kolnik ili drenažno opločenje od prirodnog kamena, što je, ipak manje atraktivno od naziva kameni tepih. (Stone carpet, Moquette de pierre…)
Spomenuli smo da je vizualna privlačnost ovog sustava nešto što najprije dolazi u fokus no postoji još prednosti koje ovaj sustav stavljaju u ozbiljnu konkurenciju klasičnim rješenjima kad su u pitanju opločenja. Kako stručni naziv sustava, drenažno opločenje, implicira, ovaj sustav je vodopropustan, odnosno najčešće se izvodi kao vodopropustan, što mu omogućuje da instantno apsorbira kišnicu te ostavlja gornju plohu bez vodenog filma. Također, sustav nije glatki nego struktura agregata (najčešće se radi o kamenom agregatu granulacije 2-4 mm) definira završnu plohu koja se pretvara u protukliznu, sigurnu za hodanje, površinu. S druge strane efekt hodanja bosim nogama po ovakvoj površini može imati i terapeutski učinak. Kao takav uklapa se u ključne principe neuroarhitekture svojim multisenzornim dizajnom i povezivanjem s prirodom.
Foto: Kameni tepih na javnoj površini (Pavistamp)
Također, u usporedni s recimo opločenjem od keramičkih pločica, kameni tepih je kontinuirana površina koja nema prekida u vidu fuga. Potrebno je pratiti dilatacije podloge, ali uvijek se tu radi o velikim površinama bez prekida koja se na detaljima dilatacija može elegantno riješiti decentnim ‘’I’’ profilima ili trajnoelastičnim brtvilima. Terase za sunčanje oko bazena su iznimno opterećeni prostori u vidu dimenzionalnih naprezanja te kemijskih i termičkih agresija. U tim uvjetima kameni tepih izvrsno pliva s obzirom na svoju dimenzionalnu stabilnost te kemijsku otpornost.
Opcije sustava kamenog tepiha
Kvaliteta i ponašanje kamenog tepiha uvelike ovise o pravilnom odabiru agregata i veziva.
Najčešće se izrađuje u opcijama prirodnog kamenog agregata pravilne granulometrije u dimenziji 2-4 mm. Istraživanja vodećih proizvođača pokazala su da se upravo u tim rasponima sustav kamenog tepiha najbolje ponaša i ostvaruje najbolje karakteristike. Naravno, kameni tepih je moguće realizirati i u drugim dimenzijama i vrstama agregata no te varijacije utječu na smanjenje vodopropusnosti, smanjenje protukliznosti i smanjenje ugođaja hodanja bosim nogama po površini. Stoga je i moja preporuka kretati se tom segment izbora dimenzije agregata.
Često se spominju i oblutci kao opcija izrade kamenog tepiha no, veći oblutci povezani sa smolom ne mogu ostvariti kompaktnost razine da postanu opločenje koje se može opteretiti pješački prometom ili vozilima. Ova opcija može se izvesti samo dekorativno kako bi se kameni oblutci povezali te se tako olakšava održavanje.
Za vezivo se najčešće koriste prozirne (transparentne) poliuretanske smole koje zbog svojih svojstava UV stabilnosti i elastičnosti najbolje odgovaraju ovakvom sustavu. Posebne prozirne poliuretanske smole, koje se koriste u smjesama kamenog tepiha, u vanjskim uvjetima ne žute i ne gube svoja svojstva kroz korištenje. Također, prozirne (transparentne) smole ne mijenjaju (ili (neznatno mijenjaju) boju agregata pa se prirodna boja agregata može uzeti u obzir kao završna boja nakon ugradnje sustava.
Foto: Detalj spoja kamenog tepiha s drenažom (Sivit Stone)
Postoje sustavi kamenog tepiha koji se spravljaju od akrilnih smola no karakteristike takvih sustav znatno su slabije od onih spravljenih poliuretanskim smolama. Rekao bih da su akrilne smole ipak prikladnije dekorativnim sustavima po kojima se ne hoda.
Kameni tepih, ili jedna inačica ovog sustava, može se, ali samo u unutarnjim prostorima, izvesti i epoksidnim smolama. U tom slučaju najčešće se koristi kvarcni pijesak koji se miješa s dvokomponentnim prozirnim epoksidnim (transparentnim) smolama i aplicira na pripremljenu površinu. Netko i takav ''sustav'' naziva kamenim tepihom no radi se zapravo u modifikaciji epoksidnog morta koji se tankoslojno aplicira na površinu unutarnjih prostora. Ovakvi ‘’sustavi’’ su najčešće u sferi majstorske slobode i ne postoje ozbiljni proizvođači koji su verificirali ovakav oblik ugradnje kao sustav.
Ipak je riječ o sustavu namijenjenom najprije za vanjske prostore, a njegova struktura od nepravilnih kamenih agregata i poliuretanske smole omogućuje mu da u isto vrijeme bude kompaktan, ali i na mikro razini pun malih rupica koje mu omogućuju vodopropusnost.
Podloga ispod kamenog tepiha mora biti izvedena u odgovarajućim padovima kako bi se osigurala kvalitetna odvodnja prema sustavima odvodnje i kanalizaciji.
Mehanička otpornost kamenog tepiha
Mehanička otpornost kamenog tepiha treba se promatrati u odnosu na njegovu propusnu strukturu i vrstu opterećenja kojem je sustav izložen. Nema iznimno visoke vrijednosti tlačne čvrstoće radi svoje propusne građe no njegova tlačna čvrstoća uz činjenicu da je ''sljubljen'' s podlogom (koja je najčešće beton) dovoljna je da zadovolji pješački promet. Svakako se preporučuje izvedba većih debljina kod prometa vozilima. Na primjer, preporuka za pješački promet je od 6 - 12 mm gdje određeni proizvođači radi ozbiljnosti preporučuju isključivo minimalnu debljinu od 12 mm. Kad govorimo o prometu vozilima preporuka je da debljina bude minimalno 24 mm.
To su parametri koje se inače testiraju na tlačnu čvrstoću i na cikluse smrzavanja i odmrzavanja. U predmetnim testiranjima mjere se vrijednosti tlačne čvrstoće i kod kamenog tepiha to je neki raspon od 7,00 - 9,00 N/mm², što nije enormna vrijednost kao recimo kod betona, gdje su uobičajene tlačne čvrstoće oko 25,00-30,00 N/mm2. Kad govorimo o ispitivanju otpornosti na zamrzavanje i odmrzavanje tu kroz cikluse izmjene temperature od -18° C do + 20° C ili 30° C mjeri odvajanje uzorka od podloge ili razdvajanje agregata te pojava pukotina i ostalih značajnijih promjena u uzorku. Ovakvo ispitivanje je inače uobičajeno pri testiranju betona i za navedeno se primjenjuje ista norma kao i za ispitivanje betona EN-12390-9 (Ispitivanje očvrsnulog betona - Otpornost na zamrzavanje i odmrzavanje (ljuštenje površine)). Kameni tepih pri ovakvim ispitivanjima pokazuje da nema devijacija.
Također, jako je bitna stavka protukliznost kamenog tepiha, pogotovo u javnim prostorima i zonama oko bazena. Izrađuje se na licu mjesta s agregatom od 2-4 mm i u pravilu bi trebao biti sam po sebi dovoljno protuklizan, no kako se za vezivo koristi poliuretanska smola jako je bitno kvalitetno izvesti sustav kako na površini ne bi ostalo previše smole i kako se ne bi stvorio film koji bi površinski bio previše glatki i opasan za korištenje.
Foto: Kameni tepih (Pavistamp)
Prilikom razmatranja primjene kamenog tepiha u vlažnim područjima, poput zona uz bazene ili u wellness zonama, predlažem da se sustav kojeg želite primijeniti testira Ispitivanjem protukliznosti za područja bosih nogu prema normi EN 16165 (ili starijoj DIN 51097).
Ovaj se test provodi na kosoj ravnini (poznat je pod nazivom Ramp Test) gdje ispitanici hodaju po površini koja se neprestano vlaži, a kut nagiba se postupno povećava dok se ne postigne kritična točka klizanja. Na temelju kuta nagiba, materijal se svrstava u klase A, B, ili C.
Zahtjev za kameni tepih u tim uvjetima je obično minimalno klasa B (sigurno do 18 stupnjeva nagiba) ili klasa C (sigurno do 24 stupnja nagiba), čime se osigurava optimalna sigurnost i prianjanje čak i na potpuno mokrim površinama. Ujedno postoje i drugi testovi protukliznosti koji su uobičajeni za podne sustave i koji se mogu provesti ili na licu mjesta ili a priori ugradnje kako bi se provjerilo jesu li su sustavi koje koristite prikladni za predmetnu namjenu. Tako se i kameni tepih može testirati Pendulum testom (Ispitivanje klatnom) ili Ramp Testom po normi DIN 51130 koja se najčešće koristi kod definiranja protukliznih svojstava završnih obloga i gdje se vrijednosti kreću od R9 do R13 i kameni tepih bi trebao biti u gabaritima između R11 i R13. Niže u članku je detaljnije objašnjena R-klasifikacija kako bi se mogao dobiti plastičniji dojam o potrebnoj protukliznosti kamenog tepiha, ali i ostalih obloga.
R-klasifikacija prema normi DIN 51130
Protukliznost podnih obloga vrednuje se standardiziranim metodama ispitivanja koje omogućuju objektivnu usporedbu različitih sustava.
Norma DIN 51130 definira razrede protukliznosti podnih obloga na temelju ispitivanja hoda osobe (koja ima odgovarajuću obuću) po kosoj ravnini premazanoj uljem. Rezultat ispitivanja izražava se kroz kritični kut nagiba pri kojem dolazi do proklizavanja, a na temelju toga se podloga svrstava u odgovarajući R-razred. Bitno je za istaknuti da R-klasifikacija opisuje ponašanje površine u kontroliranim uvjetima ispitivanja, a ne da sama po sebi jamči sigurnost u stvarnoj primjeni. U projektiranju se uvijek razmatra u kontekstu stvarnih uvjeta uporabe.
R9 - niska protukliznost (6° – 10°)
Površine s najnižom razinom protukliznosti. Primjenjuju se u suhim unutarnjim prostorima bez značajnog rizika od vlage ili masnoća, poput uredskih prostora, hodnika ili prostora s isključivo suhim opterećenjem.
R10 - umjerena protukliznost (10° – 19°)
Pogodna za prostore s povremenom prisutnošću vlage, gdje postoji umjeren rizik od klizanja. Često se koristi u pomoćnim prostorima, manjim kuhinjama ili sanitarnim zonama, uz napomenu da sama R-klasa ne zamjenjuje dodatne mjere sigurnosti.
R11 - povećana protukliznost (19° – 27°)
Namijenjena površinama koje su redovito izložene vodi ili vanjskim utjecajima, poput terasa, vanjskih stepenica, ulaza ili radnih prostora s učestalim vlaženjem. Ovo je najčešće korištena klasa za vanjsku primjenu u javnim i komercijalnim objektima.
R12 - visoka protukliznost (27° – 35°)
Koristi se u zahtjevnijim uvjetima gdje su prisutne voda, masnoće i intenzivno kretanje, primjerice u industrijskim kuhinjama, prehrambenoj proizvodnji ili profesionalnim radnim prostorima s povećanim rizikom klizanja.
R13 - vrlo visoka protukliznost (> 35°)
Najviši razred protukliznosti, predviđen za ekstremne industrijske uvjete, poput klaonica, pogona za preradu hrane ili drugih prostora s trajnom prisutnošću vlage i masnoća. Ove površine često imaju izraženu teksturu koja može utjecati na održavanje i čišćenje.
Foto: Kameni tepih ispred poslovnog objekta (Sivit Stone)
Predlažemo da se kod javnih objekata i u zahtjevnijim uvjetima sustav kamenog tepiha dodatno zaštititi za završnim poliuretanskim premazom (gelom) kojeg je moguće posipati kvarcnim pijeskom ili staklenim zrncima kako bi se ostvarila potrebna protukliznost i zadovoljili zahtjevi projekta.
Uz sve navedeno, ne smijemo zaboraviti ekološki aspekt kamenog tepiha. Ranije smo spomenuli da kameni tepih ima biofilski karakter te da je u skladu s neuroarhitektonskim načelima. S druge strane sve češće se koriste prirodni reciklirani agregati što će u budućnosti prema mom mišljenju postati pravilo a ne izuzetak. Kameni tepih se relativno lagano obnavlja od mehaničkih oštećenja te se intervencije mogu obavljati samo lokalno, na područjima devijacija. Tako kameni tepih potvrđuje i svoj održivi karakter što danas svakako nije zanemarivo i postalo je iznimno važno.
Područja primjene kamenog tepiha
Pravilno definiranje područja primjene ključno je za dugotrajnost i funkcionalnost sustava.
Kameni tepih se najčešće primjenjuje na vanjskim prostorima i to na pozicijama terasa, prilazima objektima (okućnicama), stazama u parkovima i vrtovima te spomenutim zonama oko bazena. Zbog raznih opcija boja agregata koje su prirodne ovaj sustav se iznimno lagano uklapa u okoliš stvarajući jednu zaokruženu cjelinu koja vizualno pruža umirujući efekt.
Često se primjenjuje i u kolnim prilazima garažama u sklopu manjih obiteljskih kuća, ali i u salonima, uredima i ugostiteljskim objektima gdje se dodatno, s uzorcima kamenog tepiha, može naglasiti karakter i vizualni identitet prostora korištenjem agregata različitih boja, kreiranjem logotipa ili drugih simbola koje emaniraju željeni identitet.
Terase i balkoni najčešće se izvode u jednoj boji gdje dominiraju sive ili bež nijanse. Završnim profilima se omeđi prostor gdje će se ugraditi kameni tepih a odvodnja se riješi slivnicima koji prikupljaju kišnicu i vodu od čišćenja i održavanja kroz donju zonu obloge, uz prethodnu barijeru u vidu okapnih profila.
Foto: Kameni tepih, ulaz u objekt (Sivit Stone)
Estetika, boje i trendovi
Estetske mogućnosti kamenog tepiha proizlaze iz prirodnih karakteristika agregata i načina njegova uklapanja u prostor.
Boja kamenog tepiha ovisi o izboru agregata koji se koristi u sustavu. Puno je opcija prirodnog agregata, prirodnog obojenog agregata te raznih vrsta i boja kvarcnog pijeska koji se može koristiti u već spomenutoj opciji unutarnje verzije kamenog tepiha. Paleta boja koja nam je na raspolaganju omogućuje nam da, u ovisnosti o geografskom području na kojem se izvodi ugradnja te o namjeni objekta i prostora na kojem se primjenjuje kameni tepih, odaberemo one boje na kojima se nečistoće manje vide. Na primjer, ako smo ga koristili za kolni prilaz obiteljske kuće trebamo koristiti tamnije sive nijanse. Oko bazena se najboljim izborom pokazuju bež nijanse koje upotpunjuju efekt plaže i koje skrivaju eventualne prirodne ostatke poput lišća ili peludi.
Kameni tepih može se lako kombinirati s bojama namještaja ili vanjskih elemenata terasa i vrtova. Tu se, u ovisnosti o odabranim dominantnim bojama kameni tepih može ili istaknuti s nekom od jakih boja agregata zemljane note ili ga se decentno uklopiti s mješavinama raznih boja agregata koje ne ističu niti jednu boju previše i stavljaju kameni tepih u drugi plan bez obzira na to što dominira prostorom kao podna obloga. Kameni tepih odlično može poslužiti i kao detalj koji ističe određeni dio prostora – na primjer oko drveća, zelenila ili rasvjete kako bi se naglasio baš taj detalj.
Foto: Kameni tepih iz zraka (Sivit Stone)
Kameni tepih obično emitira sjajni završni efekt. Tome pridonosi vezivo, poliuretanska smola, koje je sjajnog efekta kad se posuši. Također, postoje i završni zaštitni premazi koji dodatno poboljšavaju karakteristike sustava kamenog tepiha i ti završni premazi mogu biti u opcijama završnog efekta polusjaj ili mat. Tako možemo odabrati kojem prostoru bolje pristaje imati sjajni efekt a gdje je kvalitetniji izbor mat ili polusjaj. Kod tamnijih prostora, koji su recimo s namjenom showrooma, sjajni pod može otvoriti prostor i putem refleksije svjetla učini prostor življim i privlačnijim. Ne smijemo zaboraviti da se kod takvih završnih obloga sve devijacije na podu lako uočavaju pa je potrebno češće čišćenje i održavanje.
S druge strane mat površine raspršuju svjetlost i ne stvaraju taj življi efekt nego mirniji a suprotno sjajnom efektu kod mat završnih obloga devijacije se manje vide. Mat će biti izbor kod prostora koji su svjetliji kako bi se refleksija svjetla umirila i kako bi prostor dobio ujednačeniji karakter.
Proces ugradnje: od pripreme do sušenja
Dugotrajnost kamenog tepiha u najvećoj mjeri ovisi o kvaliteti pripreme podloge i preciznosti ugradnje.
Najkvalitetnije ga je ugrađivati na armirano betonsku podlogu u odgovarajućem padu i s kvalitetno riješenom infrastrukturom odvodnje. Podloga mora biti sazrela, dakle minimalno stara 28 dana, i tlačne čvrstoće ne manje od 25 N/mm2.
Takva podloge se priprema tako da se obrusi strojno dijamantnim nastavcima kako bi se uklonile sve nečistoće i mikro devijacije te eventualne masti i ''cementno mlijeko''. Također, jako je bitno adekvatno i kvalitetno sanirati sve eventualne pukotine i veće depresije i podlogu pripremiti za daljnje korake ugradnje. Ovo je inače i standardni postupak prije ugradnje epoksidnih ili poliuretanskih sustava pa se tvrtke koje se bave tim vrstama građevinskih radova preporučuju kao najadekvatnije za proširivanje segmenta svojih usluga i na ugradnju kamenog tepiha. Ovakve tvrtke imaju potreban know-how u pripremi podloge što je kod ugradnje podnih sustava uvijek ključ dugotrajnosti.
Fotio: Kameni tepih aplikacija na urbanoj površini (Sivit Stone)
Na tako pripremljenu podlogu valjkom se ugrađuje temeljni premaz, koji je najčešće dvokomponentna epoksidna smola u vodenoj disperziji. Potrošnja temeljnog premaza ne bi smjela biti manja od 100 g /m2 kako bi se podloga adekvatno zasitila. Obično je preporuka ugraditi dvije ruke temeljnog premaza. Prva ruka razrijeđena s vodom u omjeru 1:3, težinski, a druga ruka, nakon 4-6 sati, razrijeđena s vodom u omjeru 1:1.5, težinski. Temeljni se premaz, dok je još svjež, posipava kvarcnim pijeskom do punog zasićenja kako bi se stvorila kompaktna površina s potrebnom prionjivošću za kameni tepih.
Nakon sušenja temeljenog premaza (obično 24 sata) pristupa se ugradnji kamenog tepiha. Ovu operaciju bitno je sustavno isplanirati kako bi se sama ugradnja odvijala kontinuirano i bez zadržavanja unutar omeđenih polja. Ovisno o veličini projekta, potrebno je organizirati timove za pripremu materijala i timove za ugradnju koji moraju biti sinkronizirani.
Kameni agregat i smola miješaju se, najčešće, u omjeru 20 kg agregata na 1 kg smole a najbolje je sve miješati u građevinskoj miješalici za beton pri niskom broju okretaja kako bi se smjesa maksimalno homogenizirala i postala žitka za upotrebu.
Kad se smjesa dovoljno izmiješa, za nekoliko minuta, ovisno o mikroklimi i količini agregata i smole, ista se rasprostire na željenu poziciju i ravna gleterom i letvom. Najzahvalniji za ravnanje je ravni inox gleter (poznat i pod nazivom američki gleter). Kod većih pozicija preporučljivo je koristiti metalne vodilice kako bi se ujednačila debljina sustava. Sustav je potrebno zbiti gleterom i poravnati tako da ne ostaje višak smole na površini. Pri aplikaciji, gleter je potrebno čistiti isključivo sredstvima na bazi poliuretana, nikako alkohol ili voda koji mogu naštetiti sustavu.
Na tržištu postoje i namjenske inox kutije za rasprostiranje kamenog tepiha koje automatski glade tj. ravnaju površinu i zbijaju kameni tepih. To su jednostavni mehanički alati koji olakšavaju ugradnju. Postoje i opcije strojnog zaglađivanja kamenog tepiha, poput estriha ili betona. S jedne strane, neki proizvođači ne preporučuju glađenje strojnim gladilicama dok neki to, s druge strane, ohrabruju. Smatram da je u pozadini samo adekvatan odabir lopatica za strojnu obradu koji brojni izvođači ne poznaju dovoljno ili se ne drže naputaka pa se lako mogu dogoditi nepravilne ugradnje reklamacije. Svakako je moja preporuka raditi ručno kako bi se sustav maksimalno kontrolirao.
Foto: Kutija za ugradnju kamenog tepiha
Smola koja se koristi u sustavu kamenog tepiha nije ultra brza pa je vrijeme obradivosti smjese, u idealnim uvjetima, od 2 do 3 sata. Naravno, s povećanjem temperature to se drastično mijenja pa je potrebno biti iznimno oprezan pri ugradnji i pratiti ponašanje materijala.
Kameni tepih je kemijski umrežen nakon 24 sata a potpuna opterećenost je moguća za 3-5 dana.
Održavanje i dugovječnost
Pravilno održavanje značajno utječe na očuvanje izgleda i funkcionalnosti sustava kroz godine.
Održavanje sustava kamenog tepiha je jednostavno i ne zahtijeva složene operacije. Naime, s obzirom na reljefnu strukturu ovakav pod može imati tendenciju skupljanja nečistoća u utorima strukture stoga je kombinacija puhača lišća i usisavača najbolja za svakodnevno održavanje.
Periodičko održavanje može uključivati pranje visokotlačnim peračem pri niskom pritisku i uz korištenje neutralnih deterdženata, po potrebi. Ne smijemo zaboraviti da je kameni tepih sam sebi čistač prašine i manjih nečistoća zbog svoje karakteristike propusnosti.
U slučaju mehaničkih oštećenja, kameni tepih se može vrlo jednostavno obnoviti. Potrebno je napraviti nepravilni okvir oko oštećenja i ukloniti mehanički taj dio. Na navedeno mjesto potrebno je ponoviti postupak ugradnje, počevši od temeljnog premaza i ispuniti površinu. Zbog svog prirodnog karaktera, kameni tepih će se na tom mjestu kroz vrijeme neutralizirati i neće biti vidljiva zakrpa. Također, moguće je zakrpu napraviti tako da se na mjestu oštećenja napravi neki željeni oblik i ispuni drugom, sličnom ili kontrastnom bojom kako bi se dobila dinamika i promjena a sanirala zakrpa. U svakom slučaju oštećenje se može sanirati jednostavno i bez velikih investicija što kameni tepih stavlja u poziciju sustava koji nije zahtjevan za servis. Ono što je preporučljivo jest da se, ovisno o intenzitetu korištenja, periodički, od 3-5 godina od ugradnje obnovi ili napravi zaštita završnog sloja. Na taj način produljujemo životni vijek kamenog tepiha te površini vraćamo početni sjaj.
Foto: Aplikacija na stepenice (TonFloor)
Ekonomska opravdanost
Ekonomska isplativost kamenog tepiha sagledava se kroz cijeli životni vijek sustava.
Cijena mu varira na tržištu u ovisnosti o dimenzijama i zahtjevnosti ugradnje. Također, ovisi i o tome da li se radi o vertikalnoj ili horizontalnoj ugradnji te koja je zahtjevnost same ''slike'' poda - da li je jednostavna jednolična vizura ili kompleksniji elementi poput logotipa i slično. Obično izvođači kamenog tepiha traže da oni nastave radove od armirano betonske podloge na gore. Tako da, ako nemate betonsku podlogu, potrebno je najprije investirati u istu. Postoji mogućnost ugradnje kamenog tepiha i na zbijenu posteljicu no to rješenje vodeći proizvođači, tehnolozi i izvođači vide kao manje kvalitetno. No, ukoliko površina nije opterećena, poput vrtnih staza i slično i ovaj način pripreme podloge je sasvim uredu. U slučaju da imate vrtnu stazu ili neki malo ili nikako opterećen dio, obično tvrtke koje izvode radove mogu odraditi i samo pripremu zbijanja posteljice.
Prosječna cijena ugradnje kamenog tepiha tako varira od 120 - 150 eur/m2 i u tu cijenu obično ulazi transport materijala na objekt, priprema postojeće armiranobetonske podloge, ugradnja temeljnog premaza i kamenog tepiha te završna zaštita.
Ako usporedimo ove cijene s nekim drugim sustavima, na primjer opločenjem keramičkim pločicama jedne terase oko bazena, dolazimo do zaključka da je kameni tepih cjenovno konkurentan.
Za kvalitetnu ugradnju keramičkog opločenja iste pozicije potrebno je pripremiti podlogu na sličan način, istu hidroizolirati polimer cementnom hidroizolacijom , dobaviti keramičke pločice koje same variraju u cijenama od 30-150 eur/m2 te platiti za iste ugradnju s pratećim veznim materijalom.
Foto: Kameni tepih (Sivit Stone)
Za navedene operacije mogli biste izdvojiti jednako ili, ovisno o odabiru keramičkih pločica, često i veće iznose.
Kad bismo uspoređivali održavanje kroz godine mogli bismo doći do zaključka da je kameni tepih manje zahtjevan od keramičkih pločica koje su sklone iscvjetavanju, dimenzionalnoj nestabilnosti (kod tamnijih boja i većih ploha oko terasa). Mase za fugiranje imaju svoj vijek trajanja i otpornost na kemikalije iz bazena. Keramika iznimno apsorbira toplinu i jako je teško a nekad i opasno hodati oko bazena kad su velike vrućine i kad imate osjećaj da hodate po žeravici. Sve to utječe i na dugotrajnost.
I kad napokon dođemo do trenutka zamjene obloga kvalitetno izvedene keramičke pločice plus sustav polimercementne hidroizolacije se puno teže uklanja od sustava kamenog tepiha te je i ta stavka bitna za kalkulaciju i usporedbu pri odabiru završnog opločenja.
Zaključak i savjeti za kupnju
Kameni tepih nije univerzalno rješenje za sve situacije, ali u pravilno odabranim uvjetima predstavlja iznimno funkcionalnu podnu oblogu.
Kao i kod svih drugih obloga i materijala općenito, ponuda kamenog tepiha je vrlo šarolika i potrebno je pripaziti na određene detalje kod kupovine koje će u konačnici odrediti trajnost vašeg novog opločenja. Na tržištu postoje DIY (uradi sam) opcije koje su cjenovno primamljive, ali morate biti svjesni da su to opcije koje nisu zamišljene da budu profesionalne i da traju kao profesionalna opcija te da se s takvim opcijama mogu odraditi manje zahtjevni dijelovi koji su više dekorativni nego funkcionalni.
Kod odabira profesionalne opcije, birajte izvođače koji imaju iskustva s ovim sustavima - kako smo ranije spomenuli, izvođači industrijskih podova su idealni jer posjeduju kvalitetne alate i strojeve koji su nužni za pripremu podloge. Tražite izvođače da vam pokažu radove i ako je to moguće da vam prezentiraju neke od projekata uživo jer ćete tako i sami imati prilike dobiti sve informacije i donijeti odluku je li kameni tepih opločenje za vas. Pitajte za testiranje sustava na tlačnu otpornost i cikluse zamrzavanja i odmrzavanja – ozbiljni profesionalci će vam ih rado dati na uvid i pohvaliti se s navedenim. Za veće projekte obavezno tražite izradu uzoraka s odabranim agregatima i to po mogućnosti na licu mjesta. Birajte kamene agregate prirodnog podrijetla dimenzija 2-4 mm i nemojte raditi debljine ispod 12 mm za pješački promet i 24 mm za promet vozilima, kako biste svoje opločenje učinili trajnom investicijom.
Na kraju, kameni tepih opija svojim izazovnim karakterom i prvi dojam većine nas je želja da takvo nešto imamo u svom domu, na određenim pozicijama. No, kameni tepih ipak nije za svakoga. Potrebno je uzeti u obzir sve parametre koje smo do sada naveli u članku i donijeti kvalitetnu odluku, posebno ako nikad niste imali sustav kamenog tepiha u vašem domu ili ako ga niste imali prilike vidjeti na većoj površini.
Kameni tepih je uz estetsku privlačnost jako funkcionalno rješenje. Realizira se u kontinuiranoj, bešavnoj plohi, bez fuga. Iznimno je dimenzionalno i UV stabilan pa je jako pogodan za vanjske prostore, pogotovo veće terase i zone oko bazena. Kameni tepih je propustan za vodu što je karakteristika koja ima puno prednosti – voda ne ostaje na površini i ne stvara film, sustav se ''sam čisti'', voda se drenira i odlazi slobodno u prirodu ili sustav odvodnje ili recimo u spremnik iz kojeg možemo istu koristiti za zalijevanje okućnice. Cjenovno je to sustav konkurentan klasičnim sustavima koji je jednostavan za održavanje i ako se kvalitetno odabere i izvede može biti dugotrajno rješenje.
Foto: Kameni tepih (Pavistamp)
F.A.Q.
1. Što je kameni tepih i od čega se sastoji?
Kameni tepih je sustav opločenja koji se sastoji od prirodnog agregata i poliuretanske smole te se ugrađuje kao opločenje na terase, balkone, zone oko bazena, ali i urede, ulaze u poslovne objekte i ponekad stambene prostore.
2. Može li se kameni tepih postaviti na kosinu?
Sustav kamenog tepiha se može ugraditi i na vertikalne dijelove ili kosine. U sustavu postoje dodatni materijali koji se dodaju u mješavinu kako bi ona postala tiksotropnija i kako bi se na taj način omogućila ugradnja na, recimo, čela stepenica.
3. Kako održavati kameni tepih i spriječiti rast korova?
Kameni tepih se održava usisavanjem i ispuhivanjem puhačem za lišće te periodički visokotlačnim peračem uz minimalnu ili nikakvu upotrebu neutralnog deterdženta. S obzirom na to da se ovaj sustav ugrađuje na betonsku podlogu, uz redovito održavanje, nema opasnosti od pojave korova.
4. Koliko košta kameni tepih po kvadratnom metru?
Ovisno o zahtjevnosti ugradnje te veličini projekta, cijene kamenog tepiha se kreću u rasponima od 120-150 eur/m² za transport materijala, pripremu postojeće podloge te ugradnji i zaštitu sustava.
5. Je li kameni tepih pogodan za okoline s puno kiše?
Kameni tepih, zbog svojih iznimnih propusnih svojstava, preporučuje se kao jako dobro rješenje za područja s puno kiše. Kišnica instantno nestaje s površine i odvodnja se odvija ispod ili kroz sustav kamenog tepiha. Naravno, jako je bitno napraviti adekvatne padove u podlozi i kvalitetno riješiti infrastrukturu odvodnje kako se ne bi dogodio povrat u slučaju enormnih padalina.
