Bijela imela (Viscum album), poluparazitska je biljka koja nastanjuje drveće poput hrasta, breze, lipe i crnogoričnog drveća. Cijelu godinu zadržava zelenu boju listova. Rasprostranjena je po cijeloj Europi.
Pojavljuje se u mitologiji starih europskih naroda, te joj se pripisuju mnoga ljekovita, ali i čarobna svojstva.
Najpoznatiji običaj vezan uz imelu, koji se i dandanas u nekim krajevima održava, jest ljubljenje ispod imele. Običaj vuče korijene još iz stare Grčke, za vrijeme festivala Saturnalija, koji se slavio krajem prosinca.
Ljekovitost biljke
Za liječenje se koriste svi dijelovi biljke osim bobica. U europskoj pučkoj medicini, stoljećima se koristila kao lijek za tumor, epilepsiju, krvožilne bolesti, visoki tlak i artrtitis.
Danas se provodi veliki broj istraživanja o njenoj ljekovitosti, te je dokazano kako je njezina svestranost u liječenju velika.
Njezina je funkcija u regulaciji i poboljšanju kvalitetnog funkcioniranja imunološkog sustava, zatim antihipertenzivna, antioksidativna, protuupalna, antimikrobna, antikancerogena i sedativna.
Čaj i tinktura od imele
Imela se koristi kao čaj i tinktura. Čaj se priprema od listova imele. Uzima se jedna žličica listova imele te se prelije kipućom vodom i ostavi da odstoji 12 sati.
U jutro se procijedi i popije kao hladan napitak prije doručka. Dnevno se smije popiti maksimalno 3 šalice čaja.
Tinktura od imele priprema se od 40 g svježih listova imele te se pomiješa s 1 litrom bijelog vina. Neka odstoji 10 dana na sobnoj temperaturi. Piti jednu čašu dva puta dnevno prije obroka.
Oprez!
Svi dijelovi biljke su otrovni. Konzumacija bobica imele može uzrokovati proljev i grčeve u trbuhu, a kod nekih slučajeva i smrt. Imelu ne smiju koristiti trudnice i dojilje.
Autor: M.R.
Izvor slike: https://pixabay.com/
